Za poljoprivrednike koji se bave uzgojem povrća s hladnijim vremenom počinje drugi turnus proizvodnje u plasteniku. Većinom se odlučuju za proizvodnju lisnatog povrća jer brzo dospijeva, pa se tako i Tomislav Kolar vlasnik OPG-a iz Baranjskog Petrovog Sela odlučio za sadnju zelene salate.
–Trenutno čistimo plastenike kako bismo mogli započeti sadnju salate. U jednom plasteniku će biti ona sorta salate čiju berbu planiramo pred božićne blagdane, a u drugom plasteniku ona koju ćemo na tržište plasirati pred uskrsne dane. Možda ćemo još ubaciti i nešto blitve, to ćemo još vidjeti. Inače se salata može uzgajati cijele godine i zato što ima male uzgojne zahtjeve, pa je vodeća povrtna kultura, kaže Tomislav.
Uzgoj različitog povrća
Cjelogodišnja proizvodnja toga baranjskog povrćara odvija se u plastenicima veličine 1200 četvornih metara u kojima uzgaja različite vrste povrća poput rajčice, paprike, krastavaca tikvica, dok na vanjskim površinama, na nešto više od jednog hektara proizvodi začinsku papriku, babure, rog papriku “ajvaricu”, luk, krumpir, češnjak i tikvice.
–Od graha smo morali odustati prije dvije godine, najviše zbog vremenskih uvjeta. Spali ga sunce, bez obzira na navodnjavanje, ne uspije se zametnuti. Probali smo biti strpljivi i ipak ga ostaviti i taman kad u rujnu bude prekrasan, “ubije” ga magla, objašnjava Tomislav.
Upravo su vremenske (ne)prilike jedan od najčešćih razloga zbog kojeg proizvođači radije idu u smanjenje ili napuštanje proizvodnje nego u širenje. Proizvođači se teško nose i s rastom inputa u proizvodnji, nedostatkom radne snage pa se u Hrvatskoj posljednjih godina bilježi tendencija pada proizvodnje i voća i povrća.
–Prije dvije godine smo sadili povrće na oko 5 hektara, ali smo drastično smanjili krumpir, izbacili smo hektar graha, kupusa. Radne snage nema, sve moramo odrađivati sami, moji roditelji, braća, moja djevojka i ja. Proizvodnja je zahtjevan posao koji iziskuje jako veliki angažman tijekom cijele godine, uz neizvjesne ishode, s obzirom da se većina proizvodnje odvija na otvorenom, kaže Tomislav.
Tvornica na otvorenom
No, brojni izazovi nisu pokolebali obitelj Kolar da ustraje u daljnjoj proizvodnji, pa je danas njihovo baranjsko gospodarstvo dokaz kako se velikim trudom i upornošću mogu ostvariti dobri rezultati i adekvatna naknada te egzistencijalno osigurati višečlana obitelj.
Kad je prije 15 godina Tomislav preuzeo OPG svojih roditelja, proizvodnju pojedinih kultura stalno su mijenjali nastojeći je prilagoditi tržišnim uvjetima. Sad Tomislavova “tvornica na otvorenom” proizvodi sve vrste povrća, a koje će od njih prednjačiti ovisi iz godine u godinu.
–Nekad cijena bude dobra pa se svi bacimo na uzgoj tikvica, a onda se preplavi tržište. Mislim da bi nagodinu mogla biti hit rajčica jer je ove godine nije bilo. S tikvicom je isto takav slučaj, jedne godine je nema, onda svi siju, pa se ne prodaje jer je ima previše, a onda svi odustanu. I tako iz godine u godinu jedna vrsta povrća prednjači. Jedna godina bude bolja ,druga lošija i tako u krug, s osmjehom priča Tomislav već nekako naviknut na prirodni ciklus izmjena u proizvodnji.
Proizvodnju započeli sadnjom duhana
Kao i na svakom početku, nastajanje obiteljskog gospodarstva Kolar bilo je dugo i mukotrpno.
–Bavljenje poljoprivredom proizvodnjom započeli smo prije više od dva desetljeća sadnjom duhana. Mama i ja smo obrađivali jutro i pol duhana. Uvijek poslije škole sam se pridružio mami u polju. U to je vrijeme postojala zadruga u Ivanovcu u kojoj su radili članovi naše šire obitelji, pa smo se na njihov nagovor priključiliuzgoju duhana. No, onda smo počeli s proizvodnjom u plastenicima i jednostavno više nije bilo vremena. Od nečeg se moralo odustati. Oko duhana ima puno posla. Ujutro se rano bere, pa onda šivačicom šiva, sprema pod krov. Naime, sadili smo vrstu duhana koji se ne suši u sušarama već na zraku. Zajamčen otkup u zadruzi značio je i siguran, ali mukotrpan posao. Probali smo još i s nekim voćem, ali jednostavno nije išlo, priča Tomislav prisjećajući se prvih početaka proizvodnje.
Svježa i kvalitetna roba osigurava plasman
Svoje povrće OPG Kolar Tomislav uglavnom plasira veletržnicama u Osijeku, Đakovu, Vinkovcima i drugim slavonskim gradovima.
–Puno je truda, puno je posla, a da su neke cijene proizvoda, baš i nisu. Mi nemamo maloprodaju, radimo samo veleprodaju, za prodavače na tržnicama. Nismo zastupljeni u trgovačkim lancima, nešto tikvica radimo za Konzum, a radimo i s Enna fruitom iz Donjeg Miholjca, to je jedino što radimo s otkupnim centrima. Prije smo radili s više otkupljivača ali smo odustali jer se u većini slučajeva sve svede na “ucjenu” otkupa po niskim cijenama kojima ne uspijevamo pokriti ni troškove proizvodnje, kaže Tomislav.
Dodaje kako im se ovaj opseg proizvodnje za sada pokazao najisplativijim, a kada bi i povećali proizvodnju smatra kako ne bi imali problem s prodajom.
–Mogli bismo plasirati svu robu. Mi držimo kvalitetu, na tim veletržnicama nema nikakvog “uvaljivanja”. Roba je uvijek svježa, ako se u četvrtak navečer pakira za veletržnicu, znači ujutro se tog dana obavlja berba. Naši proizvodi na dobrom su glasu, kaže Tomislav. Premda su ranijih godina imali i dostavu, ove godine su od nje odustali jer iziskuje puno vremena i pripreme.
Jednostavno ne stižemo sve popratiti. Puno je posla dok se to spakira, napravi lista. Primjerice, narudžbe smo primali od nedjelje do četvrtka, a isporuku sam obavljao petkom i to ispada lakši dio posla iako sam imao oko stotinjak adresa. No, uz sve druge poslove na gospodarstvu i uzgoj povrća, to više ne stižem, kaže Tomislav.
–Ako ide nekom dostavnom službom, onda je krajnjem kupcu preskupo. Imajući u vidu slabu kupovnu moć naših potrošača, nisam naplaćivao dostavu, cijene sam imao maloprodajne i ljudi su bili zadovoljni. Dobivali su svježe povrće na kućni prag, a po cijenama kakve su na tržnici. Dobro je to funkcioniralo samo puno je posla. Možda nagodinu ponovno to opet uvedemo, ali se svakako moramo preorganizirati. I dalje ćemo nastojati izbjeći naplatu dostave jer tko će dati jedan do dva eura za dostavu, ako uzme kilogram rajčice. Doduše, nismo nikad imali dostavu ispod 30 kuna, kakve su onda bile cijene, jer su se ljudi uvijek odlučivali za nešto više raznovrsnijeg povrća. Ali i mi moramo paziti na svoje potrošače, kaže obzirno Tomislav.
Dostavu na kućni prag zamijenjenio uzgoj u zakupljenom “vlastitom vrtu”
Iako je za sada odustao od klasične dostave na kućni prag, na neki način će je nastaviti kroz zakupljene vrtove. Naime, Tomislav je započeo suradnju s PlantOn-om, platformom koja povezuje kupce s proizvođačima tako da kupcima omogućava da u “vlastitom vrtu” uzgoje povrće za svoje potrebe. Riječ je o tome da proizvođač uzgoji vrste povrće po želji kupca na zakupljenoj površini i to povrće šalje na kućnu adresu krajnjeg korisnika.
–Za njih uzgajamo povrće u 20-ak vrtova veličine oko 40 četvornih metara. U tim zakupljenim vrtovima uzgajamo krastavac, rajčicu, papriku, kupus, mahune, blitvu, tikvice. Puno je prednosti takve proizvodnje te iako smo na samom početku suradnje, nadamo se pozitivnim rezultatima i proširenju broja vrtova, ističe Tomislav.
Pažljivo ulaganje u proizvodnju, strojeve sami prilagođavaju potrebama
Ukoliko žele preživjeti, utoliko mali proizvođači moraju biti pažljivi kad je u pitanju ulaganje u proizvodnju, a obiteljsko gospodarstvo Kolar u tome prednjači domišljatošću. Kako kaže Tomislav, pazi se na “svaku lipu”.
–Iako svake godine ulažemo u neke manje uređaje i strojeve, poput pumpe za navodnjavanje, najviše se oslanjamo na očevu “hand made” izradu, šaljivo priča, te dodaje:
–Više pravimo sami strojeve nego što kupujemo. Otac je bravarske struke pa prilagodi neki stroj baš po našoj mjeri, našim potrebama. Primjerice, kada je krenula cijena nafte gore, prepravljali smo pumpe na struju, izradili smo nož za vađenje luka, polagačicu folije i tako ta neka, da kažem pomagala, bez kojih ne bismo mogli u proizvodnji, a kupovina originalnih strojeva bi zahtijevala znatna sredstva.
Prve dvije berbe paprike “obavio” led
Klimatske promjene i vremenski ekstremi koje one izazivaju, iz godine u godinu sve su veća prijetnja proizvođačima hrane, a štete koje oni trpe nisu ni malo zanemarive. Ove godine baranjsko gospodarstvo “potukao” je led.
–Prve dvije berbe paprike je obavila tuča. Svakih 10 godina nas potuče led i s tim se moramo pomiriti. Nemamo nikakvu obranu, osiguranje je preskupo, premija je prevelika, neisplativa za naš OPG i opseg proizvodnje. Ako se zareda svake godine, da nas tuče led, onda ćemo morati razmisliti o nekoj opciji zaštite ili osiguranja. Prije nekoliko godina je za hektar paprike osiguranje bilo oko 27. 000 kuna. Čak i uz subvencije države, bilo nam je preskupo, ističe vlasnik baranjskog gospodarstva.
Dodaje kako je upravo područje Baranje u posljednje vrijeme postalo podložnije nekim ekstremima, poplavama i vjetrovima, pa to iziskuje dodatan oprez.
–Pratimo vremensku prognozu, najave nevremena. Uvijek netko stražari, posebice kad iz meterološkog zavoda izdaju narančasto ili crveno upozorenje. Problem je jer ne smijemo zatvoriti plastenike dok je sunce, a onda iznenada stigne nevrijeme. Uvijek je to utrka s vremenom, da dođemo minutu pred početak kaosa, da stignemo zatvoriti plastenike i spasimo što se spasit da, ističe Tomislav.
Zbog najezde miševa odustali od navodnjavanja
Osim nevremena praćenog jakim vjetrom, kišom i ledom koje izaziva velike štete, proizvođačima opasnost predstavlja i druga krajnost, suša s kojom su se borili navodnjavanjem, ali sve do pojave poljskih miševa.
–I predsjetvenu gnojidbu smo obavljali kroz sustav navodnjavanja, čime smo izbjegavali upotrebu mineralnih gnojiva s obzirom da se ona ispiru s puno vode. Ali ove godine su nam miševi sve uništili. Toliko ih ima i toliko grizu cijevi za navodnjavanje da se ih ne stižemo pokrpati. Doslovno dok prođemo cijeli komad, možemo krenuti iz početka, oni su već sve izgrizli. Prošle godine ih je bilo manje, ali ove godine je toliko strašna najezda da smo na kraju odustali od navodnjavanja još krajem srpnja, kaže Tomislav.
–Ali, na žalost, nisu miševi jedini jer uz njih, pojava stjenica “smrdljivih Martina”, izaziva ogromne štete. Idu na rajčicu, papriku, ajvaricu obožavaju, na sve idu. Trenutno nema ništa djelotvorno, otporni su na bilo kakvo sredstvo. Oni, u kombinaciji sa suncem, rog papriku unište 60 posto. Od sunca paprika dobiju opekline, a onda ih martini dokrajče. Pretprošle godine smo bacilli 5 tona ajvarice, jednostavno nije bila ni četvrta, a kamoli prva klasa kaže Tomislav.
Od proizvodnje hrane ne smijemo odustati!
Iako su izazovi brojni, a svaka godina je nova borba, baranjsko gospodarstvo Kolar i dalje hrabro nastavlja.
–Uložili smo u navodnjavanje, strojeve, šta nam drugo preostaje nego da se borimo. Nije bolje ni kod uzgoja žitarica, ove smo godine imali ječam radi plodoreda, pa bio je takav kakav je, kao i svima, nismo se proslavili. Naime, imamo ječam i kukuruz i s njima “popunjavamo” praznine, kad ne ide povrće. Ali od proizvodnje hrane kao domaći proizvođači ne smijemo odustati. Na žalost kupovna moć građana je osjetno slabija, i iako su naše prodajne cijene niske, pitanje je koliko će si ljudi moći priuštiti hranu i kakvu. Najviše uzimaju trgovci. Mi prodamo za euro, a trgovci prodaju za dva, ako dignem cijenu za 10 posto, trgovci dignu cijenu krajnjem potrošaču za 20 posto i više, kaže Tomislav.
Cijena hrane neće padati
Iako trpe svi u proizvodno-prehrambenom lancu, prema Tomislavovom mišljenju cijene hrane neće padati jer su porasle i cijene rada i cijene inputa.
–Nadnice su bile do prije dvije godine 15-18 kuna po satu, a sad je oko 30-ak kuna (4-4,5 eura), znači dvostruko. A teško je i naći radnike, pa smo što se naše proizvodnje tiče i odustali od toga. Svi troškovi su otišli nenormalno visoko, nafta je s 3 kune otišla na 9, a to je prvo što ti treba za obradu. Pa onda cijene gnojiva, bez obzira što ne idemo u predsjetvenu gnojidbu, ta vodotopiva gnojiva koja mi koristimo također su poskupjela.Tu su još i cijevi za navodnjavanje, sjeme, iako su to recimo relativno male stavke, kaže Tomislav.
Proširenje obiteljskog gospodarstva otvaranjem dodatnog SOPG-a
Do sada su u svoje obiteljsko gospodarstvo Kolaroviulagali samo vlastita sredstva jer su se za njihov obujam proizvodnje potpore pokazale neisplative ili nedokučive s obzirom na potrebnu “papirologiju”. No, sada se u obiteljsku proizvodnju uključuju i mlađe snage.
–Kad smo krenuli s zakupljenim vrtovima, otvorili smo još jedan SOPG jer nudi neke mogućnosti za mlade, a kako je mlađi brat Filip završio agronomiju, pa je upućeniji u suvremeniju proizvodnju, on je preuzeo brigu oko vrtova, nabavke sjemena i drugih poslova. Osim toga ispunjava i uvjete za ostvarenje nekih poticaja za mlade proizvođače, kaže Tomislav dodajući u šali kako je on s 34 godine prestar za ostvarenje tih mjera.
Iako su vremena neizvjesna, a upuštanje u investicije rizično s obzirom na tektonske poremećaje na tržištu, te prijetnju klimatskih promjena, Tomislav ipak vjeruje kako će neke nove okolnosti na tržištu i rast cijena za proizvođače biti dovoljno poticajni da se okrenu većoj proizvodnji i zadovoljenju domaćih potreba.
