U poljoprivredi klimatske promjene imaju značajan utjecaj na prinose kultura i kvalitetu usjeva. Prilagodba na klimatske promjene odnosi se i na odluku o izboru kulture za sjetvu i na kalkulacije o isplativosti njihove proizvodnje.

Na poljoprivrednu proizvodnju zbog svoje posebnosti utječu različiti rizici, kao što su: klimatske neprilike, bolesti, štetnici, poplave, požari i sl. Treba poduzeti radnje koje će smanjiti negativne klimatske utjecaje na poslovanje.

Kako klimatske prilike utječu na prinose i kvalitetu usjeva?

Posljedice klimatskih promjena utječu i na samog poljoprivrednog proizvođača, a koje se ogleda u uništenju proizvodnih kapaciteta, smanjenja proizvodnje, smanjenje kvalitete proizvoda i u konačnici negativnog djelovanja na prihod i dohodak poljoprivrednika. Veliki broj istraživanja ističe kako je važno prilagoditi se na klimatske promjene, ali i na promjene u okolišu koje su nastale kao posljedica klimatskih promjena. Za uspješnu borbu protiv rizika klimatskih promjena na globalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini definirane su različite vrste strategija.

Studije su pokazale da suša može uzrokovati veliko smanjenje prinosa žitarica, kod pšenice čak od 20 % do 50 %, a ovisno o intenzitetu suše i stadiju razvoja biljke u vrijeme suše

Suša kao prirodna pojava odnosi se na manjak oborina u nekom duljem razdoblju. Prema podacima iz Registra šteta, Ministarstva financija u razdoblju od 2010. do 2021. dostupni su podaci ekonomskih šteta. U 2021. ekonomske štete od prirodnih nepogoda iznosile su 292 milijuna EUR. U 12 promatranih godina, suša čini štete veće od 50 % od svih prirodnih nepogoda u 25 % slučajeva. U 75 % slučajeva zbog rizika suše zabilježene su ekonomske štete na području Hrvatske. U posljednjoj promatranoj 2021. uz sušu, značajni rizik čini i potres (47 %), tuča (10 %) i mraz (6 %).

Graf 1: Udio rizika suše u ekonomskim štetama u Hrvatskoj

Razna istraživanja navode očekivano smanjenje prinosa uslijed djelovanja visokih temperatura i kao posljedica suše. Neki podaci pokazali su kako je pad prinosa pšenice u 2022. u odnosu na 2021. kad je zabilježena suša iznosio oko 10 %, a smanjenje prinosa ječma 17 %. Neka istraživanja pokazuju kako je uslijed suše, očekivani pad prinosa kukuruza od 40 % i uljane repice oko 30 %.

Naravno, u pesimističnim scenarijima za očekivati je i puno veće gubitke prinosa od suše u rasponu od 10 % do čak 90 % za kukuruz. Studije su pokazale da suša može uzrokovati smanjenje prinosa ječma i uljane repice za 10 % do 50 %, a pšenice od 20 % do 50 % ovisno o intenzitetu suše i stadiju razvoja biljke u vrijeme suše.

Gubici prinosa od suše za kukuruz mogu biti u rasponu od 10 % do čak 90 %

Prema podacima Kataloga kalkulacija iz 2021. g., a koje izdaje Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede prihodi i pokriće varijabilnih troškova izabranih kultura prikazani su u tablici 1.

Tablica 1. Usporedni prikaz isplativosti izabranih kultura uslijed djelovanja suše

 PšenicaJečamUljana repicaKukuruz
Prihod (EUR/ha)1.209,461.040,001.767,681.760,00
Varijabilni trošak (EUR/ha)775,68573,47636,66951,56
Pokriće varijabilnog troška (EUR/ha)433,78466,531.131,01808,45
Pokriće varijabilnog troška uz smanjenje prinosa (EUR/ha)295,32289,73612,84104,44

Dodatnim analizama je uočeno kako pokriće varijabilnih troškova postaje negativno u slučajevima kada pad prinosa ječma i kukuruza bude veći od 45 %, pšenice od 35 % i kod uljane repice pad prinosa bude veći od 64 %.

Negativno pokriće jedino za kukuruz

U izračun pokrića varijabilnog troška uz smanjenje prinosa zbog djelovanja suše, svi pokazatelji (troškovi) su ostali nepromijenjeni. Pokriće varijabilnih troškova je za sve izabrane kulture pozitivno. Jedino u slučaju kukuruza i dodatnih troškova, primjerice troška mehanizacije pokriće je negativno (oko -150 EUR/ha). U slučaju preostalih kultura kod pšenice i ječma, a kod dodavanja troška mehanizacije očekivano pokriće je nešto manje od 100 EUR. Samo uljana repica uz dodatne troškove mehanizacije ostvaruje pokriće varijabilnog troškova više od 380 EUR.

Strategije ublažavanja i prilagodbe

Radi lakše prilagodbe klimatskim promjenama mogu se primjenjivati strategije ublažavanja i prilagodbe. Prilagodba označava primjenu različitih strategija s ciljem jačanje otpornosti poljoprivrednika. S druge strane, ublažavanje (ili mitigacija) se provodi s ciljem smanjenja emisije stakleničkih plinova.

Podaci Globalnog humanitarnog foruma Ženeva, pokazuju kako se zbog neprilagodbe na klimatske promjene u svijetu očekuje gubitak od 20 trilijuna američkih dolara svjetskog BDP-a do 2100. godine. Dok, neke procjene pokazuju kako primjena strategija prilagodbe može umanjiti od 15 do 25 % mogućih šteta od elementarnih nepogoda.

Od strategija za borbu protiv klimatskih promjena, moguća je prilagodba tehnologije proizvodnje, primjerice, odabir sorte otpornije na bolesti i sušu. Infrastruktura, u pogledu navodnjavanja za koju je moguće ostvariti sredstva za ulaganje u sustave javnog navodnjavanja za jedinice područne (regionalne) samouprave (intervencija 74.01).

Isto tako, pojedini poljoprivrednici kroz razne intervencije (73.10 Potpora za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, 73.12. Potpora malim poljoprivrednicima, 75.01 Uspostava mladih poljoprivrednika) mogu ulagati u izgradnju ili opremanje sustava za navodnjavanje na samim poljoprivrednim gospodarstvima (podaci na stranicama Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju).

Ostale strategije kao što su diverzifikacija proizvodnje ili izvora prihoda na gospodarstvu, obnovljivi izvori energije, također pomažu poljoprivrednicima pri borbi s klimatskim promjenama. Strategije kojima se rizik klimatskih promjena može transferirati na drugu osobu su primjerice poljoprivredno osiguranje, uzajamni fondovi, ugovorna proizvodnja, zaštita od promjene cijena na robnim burzama primjenom terminskih ugovora i opcija ili u konačnici, naknada u slučaju elementarne nepogode.

Prethodni članakKoje bolesti žitarica prijete?
Sljedeći članakKako do znaka Demeter – oznake biodinamičke proizvodnje?
Tajana Čop, mag. ing. agr.
Asistentica na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Rođena je 1992. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2011. godine upisuje smjer Agrarna ekonomika. Nakon završetka preddiplomskog studija, upisuje diplomski studij Agrobiznis i ruralni razvitak te ga završava 2016. godine. Od 2017. godine zaposlena je na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Suradnica je na tri modula na preddiplomskim studijima i na sedam modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Trenutno je upisana na doktorski studij Poljoprivredne znanosti Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Znanstveni interes usmjeren je na menadžment i poduzetništvo u poljoprivredi i upravljanje rizikom u poljoprivredi. Sudjelovala je na nekoliko domaćih i međunarodnih konferencija, te objavila nekoliko znanstvenih radova. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva i Europskog udruženja agrarnih ekonomista.