Trnina ili crni trn (Prunus spinosa) ponekad i nazivana trnjina, trnula, trnavka, trn, crni trn, divlja šljiva, mačja šljiva, grmulja, kukulja, spada u šumsko ili divlje voće i smatra se pretkom današnjih kultiviranih vrsta šljiva.

Trnina je u našoj zemlji vrlo rasprostranjen grm. Raste i među drugim grmljem i živicom, u svijetlim hrastovim šumama, po brežuljcima, kamenitom i sunčanom tlu. Obično je nema iznad 1300 metara nadmorske visine.

Rasprostranjena je i po cijeloj Europi, Maloj Aziji, Iranu te djelomično sjevernoj Africi. Pomlađuje se iz korijena, a raste i sama stvarajući šikaru. Trnina je gusto razgranjen grm s trnovitim ograncima koji narastu od 1 do 3 metra visine. Rjeđe raste kao malo, do 5 m visoko drvo. Trnina posjeduje tamnu koru, koja se cijepa u poodmakloj dobi u uskim trakama. Kore grana su crvenkasto smeđe boje. Cvjeta najranije među domaćim grmljem.

Na njenom bogato razgranatom granju nalaze se tvrdi trnovi u proljeće pokriveni malim, bijelim mirisnim cvjetićima. Bijeli cvjetovi pojavljuju se prije listanja tako gusto da se grane od njih gotovo i ne primjećuju. Cvjetovi imaju po pet bijelih latica, a pojavljuju se na grančicama pojedinačno ili po dva-tri zajedno u travnju i svibnju. Listovi su razmjerno maleni, do 4 cm dugi, oštrog nazubljenog ruba na kratkim peteljkama. Plod je plavkastocrne boje, okruglog oblika promjera 1–1,5 cm, iznutra mesnat i zelen a nastaje od malog broja cvjetova. Plod sadrži 5-6 % šećera, pektin, 20 mg vitamina C, mnogo tanina, 2 % organskih kiselina i vodu. Plodovi se vrlo čvrsto drže na granama, pa ostaju na stablu i zimi. Grm živi i do 40 godina.

Trpke i kisele bobice

Plodovi te biljke, poznati kod nas kao trnjina, dozrijevaju u kolovozu. Zeleno im je meso trpko i kiselo.Mogu se jesti prezrele bobice, a nakon mraza okus im je nešto blaži, jer imaju manje kiseline, a više šećera. Isti efekt se postiže zamrzavanjem zrelih plodova. Ljekoviti dijelovi biljke su: plod, list, cvijet, kora, unutarnja kora i korijen. Upotrebljava se kao pomoć kod problema s crijevima, čisti krv, pospješuje mokrenje, a služi i kao okrjepljujuće sredstvo i proljetna kura za jačanje organizma. Čaj od trnine jača želudac, pospješuje apetit i otklanja želučane tegobe. Odstranjuje kožni osip i liječi nečistoće u kože. Plodovi trnine se mogu pripremiti na razne načine: u voćne sokove, kompote, želee, vino, rakiju, ocat, liker ili vrlo ukusan pekmez. Svježi sok trnine smiruje upalu želuca i izuzetno je djelotvoran protiv žutice, a sirup je djelotvoran u liječenju reume.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakUzimanje i čuvanje plemki za cijepljenje
Sljedeći članakKvasci u proizvodnji rakija – važan faktor kvalitete okusa i mirisa
Nino Ivančan, dipl. ing. agr.
Autor je diplomirao 2008. g na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Radi na vlastitom OPG-u u okolici Đurđevca na poslovima proizvodnje i prerade voćarsko-vinogradarskih i povrtlarskih kultura. Honorarno piše članke voćarsko vinogradarske tematike. RADNO ISKUSTVO 1996. – 2014. Rad na vlastitom OPG-u u okolici Đurđevca na poslovima proizvodnje i prerade voćarsko-vinogradarskih i povrtlarskih kultura. Također 16-godišnje iskustvo na agrotehničkim zahvatima navedenih kultura, korištenju i održavanju mehanizacije, poslovima kemijske i biološke zaštite, na planiranju i održavanju vv nasada, drvenastih i ukrasnih kultura te zelenih površina, na planiranju i održavanju kultura u zaštićenim prostorima, na biotehnološkim procesima prerade vv kultura, enološkim i enokemijskim zahvatima prilikom prerade i dozrijevanja vina, te analizama vina. Također 16-godišnje iskustvo davanja konzultacija iz pedoloških analiza, kemijskih analiza te primjena meliorativne gnojidbe, fertirigacije i folijarne aplikacije hraniva na osnovi toga, korištenja prognostičkih modela meteoroloških podataka, CDA uređaja za dijagnosticiranje i predviđanje bolesti i štetnika, savjetovanja prilikom izrada agroekoloških studija. 2004. Službovanje u Uredu državne uprave u Zagrebačkoj Županiji, Ispostava Zaprešić, u Uredu za gospodarstvo na poslovima poljoprivredne administracije. 2006. – Honorarni rad u Glasniku Zaštite Bilja, Vinogradarskom portalu Voćarskom portalu koji obuhvaća pisanje članaka i preporuka zaštite bilja, odgovore na pitanja preko foruma i e-maila portala. 2012. – Honorarni rad u Gospodarskom Listu na pisanju članaka voćarsko vinogradarske tematike.