Orah je prema podignutim površinama, vodeća voćna kultura u RH. Praktična iskustva voćara kao i recentna istraživanja u RH, pokazuju kako je orah postao vrlo zahtjevna (osjetljiva) voćna vrsta. Proizvodnja oraha u čitavom svijetu posljednjih godina je sve više ugrožena širenjem novih bolesti i štetnika.
Dodatni problem voćarima u EU je usvojena IPM regulativa koja drastično smanjuje broj dostupnih aktivnih tvari u njegovoj zaštiti. Tijekom vegetacijske sezone 2024. u RH je pronađen novi tehnološki štetnik oraha za koji trenutno nemamo hrvatski naziv. Vrsta Polyodaspis ruficornis pravi štete na plodovima oraha u obliku razlaganja tkiva zelene lupine i jezgre ploda. Štete prave isključivo ličinke, a napadnuti plodovi najčešće nemaju tržišnu i uporabnu vrijednost. Kako se radi o malo istraženom štetniku, za sada nisu poznate mjere zaštite osim onih preventivnih.
Raste interes za sadnjom oraha
Posljednjih 20-ak godina u Republici Hrvatskoj neprestano raste interes za podizanjem novih nasada oraha. Nasadi oraha podižu se na manjim OPG-ima, najčešće površine 1-5 hektara, a zamjetan je i trend sadnje većih komercijalnih nasada nerijetko i više od 50 hektara površine. Prema podacima EUROSTAT-a za 2024. godinu, 27 zemalja članica EU imaju ukupno 106.860 hektara pod nasadima oraha, od čega na RH otpada 8.500 ha, odnosno 9,1%.
Međutim, usporedno sa sadnjom tisuća hektara novih nasada u RH, dotadašnji narativ kako je orah nezahtjevna voćna vrsta, počinje se dijametralno mijenjati. Recentna istraživanja u RH, pokazuju kako je orah postao vrlo zahtjevna (osjetljiva), voćna vrsta što potvrđuju i svakodnevna iskustva voćara, posebno po pitanju širenja (novih) bolesti i štetnika. Ono što dodatno opterećuje proizvodnju oraha (posebno na manjim OPG-ima) je činjenica kako zaštitu produktivnog nasada oraha komplicira veliki volumen krošnje. Obavljanje kvalitetne zaštite podrazumijeva dodatna ulaganja na OPG-u u obliku nabavke prilagođenih uređaja za zaštitu (atomizeri), što povećava troškove proizvodnje.
Tijekom 2024. godine, u nasadima oraha u istočnoj Hrvatskoj, pronađeni su oštećeni plodovi s vanjskim simptomima koji su nalikovali na simptome napada orahove muhe. Zelena lupina (ekzokarp) ovakvih plodova, pokazivala je djelomično ili potpuno izraženu nekrozu tkiva smeđe ili crne boje. Progresija ovih simptoma izazivala je pojavu naknadnog smežuranja lupine).
U pojedinim plodovima koji su pokazivali navedene simptome, pronađene su ličinke orahove muhe i/ili gusjenice jabukovog savijača (C. pomonella). U ovako zaraženim plodovima pronađene su i ličinke i kukuljice nepoznatog štetnika različitih razvojnih stadija. Naknadnom determinacijom, utvrđeno je kako se radi o vrsti Polyodaspis ruficornis Macquart, 1835. Pronađena vrsta do sada nije bila zabilježena u RH te za istu trenutno nemamo hrvatski naziv. Navedeni šetnik zabilježen je i u susjednoj BiH tijekom 2023. godine, gdje su se utvrđene štete na plodovima oraha kretale i do 30%. Vrsta je kao štetnik oraha osim u BiH, do danas potvrđena još u Mađarskoj, Rusiji i Ukrajini. Monitoringom koji je proveden u istočnoj RH, tijekom 2024., utvrđene štete bile su niže i kretale su se do 10%. Relativno je malo dostupnih literaturnih izvora o morfologiji i biološkom ciklusu vrste P. ruficornis, a posebno o štetama koje čini u orahu.
Simptomi napada
Početni simptomi napada očituju se tijekom ljeta na zelenoj lupini ploda u obliku djelomične ili potpuno izražene nekroze tkiva smeđe ili crne boje. Nekrotični dio lupine je na dodir mekan te se nakon otvaranja može uočiti nekrotično tkivo s ličinkama i kukuljicama P. ruficornis. Progresija ovih simptoma izaziva pojavu naknadnog sušenja i smežuranja lupine. Ovi početni simptomi, nalikovali su na simptome napada orahove muhe (Rhagoletis completa). Međutim, ovi karakteristični simptomi, mogli su se uočiti već sredinom mjeseca srpnja, što je približno mjesec dana ranije od prvih uočljivih simptoma od napada orahove muhe u klimatskim uvjetima istočne RH. Ličinke i kukuljice P. ruficornis u najvećem broju slučajeva, bile su pronađene osim u zelenoj lupini i u jezgri ploda oraha koja je pokazivala simptome dekompozicije u obliku žitke mase smeđe boje.
U slučaju kad je štetnik napao samo zelenu lupinu ploda, pokožica jezgre ploda dobiva tamniju (smeđu) boju, ali je još uvijek neoštećena i ima smanjenju tržišnu vrijednost. Uzrok ove pojave je prodor vrlo agresivnih naftokinona (juglon), koji se oslobađa u lupini te prodire kroz šav ljuske do same jezgre. Međutim, u slučaju kad su ličinke P. ruficornis prodrle kroz tvrdu ljusku do same jezgre, ovakve jezgre nemaju više uporabnu ni tržišnu vrijednost. Ovdje je potrebno naglasiti kako su svi plodovi sa zaraženom jezgrom, pokazivali simptome prethodnog napada jabukovog savijača. Uz ličinke P. ruficornis u jezgri se često se mogu zateći i gusjenice jabukovog savijača ili njezini hodnici i ekskrementi (crvljivost). Najčešće, u zaraženom plodu može se pronaći do 15 ličinki P. ruficornis različitih razvojnih stadija uz čestu nazočnost kukuljica vrlo karakteristične boje i oblika.
Poradi vrlo sličnih simptoma napada na zelenoj lupini te sličnosti ličinki P. ruficornis s ličinkama orahove muhe, vizualnim je pregledom vrlo teško utvrditi o kojim ličinkama je riječ. Ovo se posebno odnosi na trenutak kad su ličinke orahove muhe u ranim stadijima razvoja (2-3 stadij), tj. kad su ličinke orahove muhe duljine 3-5 mm. Za točnu determinaciju štetnika, potrebno je uz korištenje ručne lupe (povećanja 10x) ili binokulara, izvršiti pregled posteriornog dijela ličinki oko analnog otvora – dišnice (spiracles) i urogomphus, koji se bitno razlikuju kod obje vrste. Međutim, kad su ličinke oba štetnika u zadnjem stadiju razvoja, moguće ih je vrlo lako razlikovati po boji i dužini tijela. Ličinke zadnjeg stadija P. ruficornis mliječno su bijele boje i duljine 4-5 mm, dok su odrasle ličinke orahove muhe svijetlo-žute boje i duljine 8-10 mm.
Biološke i morfološke osobine P. ruficornis
Vrsta P. ruficornis pripada porodici muha vlatarica (Chloropidae). Ono što zbunjuje s voćarskog aspekta je činjenica kako porodica muha vlatarica obuhvaća nekoliko važnih štetnika žitarica te štetnika sjemena travnih i korovnih vrsta. Štete na plodovima oraha uzrokuju isključivo ličinke koje hraneći se, izazivaju djelomičnu ili potpunu dekompoziciju tkiva ploda oraha u obliku žitke mase, bilo da se radi o zelenoj lupini ili samoj jezgri. Odrasli stadij P. ruficornis je sitan je kukac (mušica), duljine tijela od 2,5-3 mm.
Osnovna boja tijela je crna sa izraženim blagim sjajem. Jaja su izduženo-ovalna, dimenzija 0,8 × 0,2 mm, bijela, blago zašiljena na jednom kraju. Kukuljica je vretenasto-ovalnog oblika, narančaste do tamno crvene boje što je vrlo karakterističan morfološki detalj koji pomaže kod determinacije štetnika. Dužina kukuljice iznosi 3-5 mm. Ličinke završnog stadija su mliječno bijele boje, duljine do 5 mm i bez nogu (apodne). Za sada je poznato kako štetnik ima više generacija a odrasli oblik leti od sredine travnja do kraja listopada.
Zaštita i preporuke
Kako vrste iz porodice Chloropidae imaju značajnu ulogu u ekosustavu kao razlagači organske tvari, vrlo je vjerojatno da je vrsta P. ruficornis sekundarni štetnik oraha, a uslijed klimatskih promjena i još nedovoljno istraženih klimatskih čimbenika, naglo se širi u nasadima oraha. Put za prodor ličinki P. ruficornis do jezgre ploda otvaraju ličinke drugih štetnika oraha (jabukov i orahov savijač, kukuruzni moljac). Ličinke ostvaruju zarazu i kroz oštećenja zelene lupine koja su nastala kako posljedica gljivičnih i bakterijskih oboljenja.
Kako su gotovo svi analizirani plodovi, pokazivali simptome primarnog napada jabukovog savijača ili primarne zaraze bolestima ploda, plod je tijekom vegetacije kroz redoviti program zaštite, potrebno zaštiti od napada navedenih primarnih štetnika. Trenutno nije poznato hoće li u budućnosti biti potrebno ciljano suzbijati ovog štetnika ili će se metode zaštite temeljiti samo na navedenim preventivnim mjerama. Potrebna su dodatna istraživanja biološkog ciklusa P. ruficornis kako bi se istražio primarni domaćin prve proljetne generacije, početak leta i odlaganja jaja kao i broj generacija u klimatskim uvjetima RH. O rezultatima navedenih istraživanja ovisit će i moguće mjere zaštite u nasadima oraha.
Foto: dr. sc. Tihomir Validžić
