Nastavljamo sa serijalom pregleda ključnih kultura u Hrvatskoj. Red je došao na nekadašnju kraljicu hrvatskih polja – šećernu repu. To je bila najprofitabilnija kultura, višestruko isplativija od žitarica ili uljarica i kao takva rado viđena u plodoredima mnogih ratara. Koliko je šećerna repa bila važna za hrvatsko ratarstvo govori i činjenica da se i dan danas dodjeljuje svake godine nagrada Zlatna repa za najuspješnije proizvođače šećerne repe. Pa kada je tako, zašto onda na šećernu repu gledamo kao na nekadašnju kraljicu?
Razlog je vrlo jasno vidljiv iz dostupne nam statistike. Pogledamo li statistiku od 2000. godine pa do danas, možemo vidjeti da se u repa sijala na površini između 8 tisuća i 35 tisuća hektara. Najveća površina zasijana je 2007. godine, ukupno nešto malo više od 34 tisuće hektara. S druge strane, negativan rekord ostvaren je 2023. godine kada je pod repom bilo zasijano samo 8 tisuća hektara. Posljedično navedenom, rekordna proizvodnja ostvarena je upravo te 2007. godine. Tada smo proizveli nešto više od 1,58 milijuna tona repe, uz prinos od 46,1 t/ha.
S druge strane, apsolutno najmanja proizvodnja bila je 2000. godine. Tada je proizvedeno samo 482 tisuće tona repe, uz prosječan prinos od svega 23 t/ha. Ukupno gledano, prinos se zadnjih 20-ak godina kretao u rasponu od 23 t/ha do čak 75,5 t/ha ostvarenih 2016. godine.
Nepovoljan trend
Zadnjih nekoliko godina imamo nepovoljan trend kod šećerne repe. Od 2017. godine bilježimo trend smanjenja zasijanih površina pod repom i paralelno s time trend smanjenja ukupne proizvodnje. Niti najnovije procjene za proizvodnju ostvarenu prošle godine ne bude optimizam. Ukupno je bilo zasijano oko 9 tisuća hektara, na kojima je proizvedeno samo 472 tisuće tona repe, uz prosječan prinos od 52,6 t/ha.
Ako se ovi privremeni podaci na kraju potvrde, bit će to novi negativni rekord u apsolutnoj proizvodnji repe od početka tisućljeća do danas. Sve u svemu teški dani za repu. Glavni razlog za to su ciklička kretanja u cijeni šećera, kao važne burzovne robe. To se posljedično odražava i na cijenu repe. Očito je da domaći ratari, i uz više nego obilne subvencije za ovu proizvodnju, vide bolju profitabilnost i/ili interes i/ili sigurnost na drugim kulturama.
Činjenica da smo danas spali na samo jednu šećeranu, onu u Županji. Također ne ide u prilog rasta proizvodnje, jer domaći proizvođači su osuđeni na jednog kupca, a to nikada nije idealno rješenje. Osim toga i klimatske promjene posljednjih godina nepovoljno utječu na proizvodnju repe, pa i tu sigurno ima razloga za ovaj negativan trend.
Posljedica svega navedenog je ta da Hrvatska više nije samodostatna u proizvodnji šećera. Šećer koji smo nekada izvozili, sada uvozimo.
Kakva je situacija na globalnoj razini?
U svijetu se godišnje proizvede u prosjeku oko 250 milijuna tona šećerne repe. Ta proizvodnja varira u rasponu od 220 milijuna do 315 milijuna tona. Prema zadnjim dostupnim podacima, 2023. svjetska proizvodnja bila je oko 281 milijun tona. To je porast u odnosu na 260 milijuna tona proizvedenih godinu ranije. Jasno je da je u tom odnosu proizvodnja u Hrvatskoj statistička greška. Najveći globalni proizvođači su Rusija (s proizvodnjom oko 48 milijuna tona), SAD, Njemačka i Francuska (svaka od navedenih zemalja s proizvodnjom oko 30-ak milijuna tona), Turska (25 milijuna tona), a ne treba zanemariti još i Poljsku, Ukrajinu, Egipat i Kinu kao velike proizvođače.
Šećerna repa je industrijska biljka koja se uzgaja za proizvodnju šećera, zbog visoke koncentracije saharoze u njezinom zadebljalom korijenu. Iz šećerne repe se dobije 16 posto svjetske proizvodnje šećera. Šećerna repa sadrži 75 posto vode, između 16 i 18 posto šećera, zatim 5 do 6 posto celuloze i 2 do 3 posto ostalih supstanci, uključujući i minerale. Gotovo polovina vode se ponovno iskoristi tijekom ekstrakcije šećera, a ostatak ispari. Oko 90 posto sadržaja šećera postaje bijeli šećer.
Ostatak čini melasa koja se koristi u proizvodnji stočne hrane, kvasca i alkohola. Celuloza iz repe se koristi kao repin rezanac i predstavlja dodatak stočnoj hrani. Preostalih 2 do 3 posto sadrži magnezij i fosfor koji se talože iz otpadnih voda tehnološkog procesa proizvodnje šećera i koristi se kao dodatak zemljištu koje je siromašno ovim supstancama. Sve u svemu vrlo podatna kultura.
Dakle, kao što joj i samo ime kaže, šećerna repa je uz šećernu trsku, glavna sirovina za proizvodnju šećera. Svjetska proizvodnja šećera kreće se oko 180 milijuna tona. Procjene su da će ove sezone globalna proizvodnja biti oko 186 milijuna tona. Najveći proizvođači šećera u svijetu su Brazil, Indija, EU, Kina i Tajland. Ovih top 5 proizvođača ukupno proizvodi skoro 62 posto globalne proizvodnje. S druge pak strane, potrošnja šećera procijenjena je na oko 180 milijuna tona. Najveće zemlje potrošači su Indija, Kina, EU, SAD i Brazil. Prvih 5 potrošača ukupno predstavlja oko 47 posto svjetske potrošnje.
Ima li budućnosti za šećernu repu u Hrvatskoj?
Vrlo nezahvalno pitanje. Stječe se dojam, da unatoč trudu svih uključenih, teško da ćemo u dogledno vrijeme vidjeti proizvodnju na milijun tona ili više u Hrvatskoj. Štoviše, za početak će biti uspjeh i pozitivno ako se uspije povećati sjetva na površine iznad 15 tisuća hektara, što iz današnje perspektive izgleda kao veliki izazov. Možda se uz ovu opću inflaciju kojoj svjedočimo zadnjih godinu-dvije, rast cijene šećera na policama trgovačkih lanaca, prelije na rast cijene šećerne repe. To je jedini način kako se ratare može usmjeriti na povećanje proizvodnje – rastom otkupnih cijena repe. Hoće li do toga doći, to je više pitanje za šećeranu i za njihovu viziju ove industrije u kratkom, ali i dugom roku.
