Promovira se kupnja i konzumacija domaćih proizvoda kao zdravih. Na jako prometnoj cesti kraj Velike Gorice nalaze se polja povrća. Kolika je udaljenost na kojoj se povrće ne smije saditi blizu prometnica? Vodi li netko brigu o tome, kontrolu i kako onda možemo biti sigurni da jedemo zdravo ako je domaće?
Iako je opća smjernica da parcela koja se koristi za uzgoj povrća treba biti udaljena 100-500 m od većih prometnica i industrijskih zagađivača, to i je i dalje samo – smjernica. Kako zakonskom regulativom nije definirana udaljenost ili propisana sadnja barijere, odnosno žive ograde, proizvođač je zapravo sam dužan osigurati parcelu da ne dođe do kontaminacije. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu propisane su najviše dopuštene količine štetnih tvari (teški metali, potencijalno toksični elementi, pesticidi, organske onečišćujuće tvari i patogeni organizmi) u poljoprivrednom zemljištu. Tako da se radi zaštite poljoprivrednog zemljišta od zagađenja (oštećenja) provodi utvrđivanje stanja oštećenja i trajno praćenje promjena, a sve to obavlja Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu. Proizvođač bi prema Zakonu trebao periodično, najmanje svake četvrte godine obavljati analizu tla u ovlaštenom laboratoriju, voditi evidenciju u ARKODU i pratiti stanje kvalitete tla. Kad je riječ o ekološkoj proizvodnji, kontrolu proizvođača obavlja kontrolno tijelo za ekološku proizvodnju i to najmanje izgaranja u odnosu na izgaranje u rinfuznom stanju. Kao negativne strane mogu izdvojiti: priprema materijala na određenu vlažnost i granulaciju, u izvjesnim slučajevima su neophodni aditivi, mora se ulagati u novu tehnologiju koja je nužna za odvijanje procesa, neophodna je potrošnja energije. doc. dr. sc. Nikola BILANDŽIJA jednom godišnje. U ekološkoj proizvodnji kontrolno tijelo procjenjuje rizik zagađenja za svaku pojedinu parcelu pa ako parcela nije pogodna za uzgoj u ekološkoj proizvodnji (kao što je npr. parcela neposredno uz frekventnu prometnicu ili uz odlagalište otpada ili slično) kontrolno tijelo je neće prihvatiti za upis. S obzirom da procjena rizika, kao i monitoring nerijetko ovise o zapažanjima djelatnika na terenu, možemo samo vjerovati u sljedivost procedura, savjesnost proizvođača i provođenje zakona, ali i kupnjom podupirati male, lokalne proizvođače.
Maja JAKOVINAC, mag. ing. agr.
