Zašto mi propada češnjak? Trenutačno je žut i suši se, a propisno je skladišten. Ničim nije tretiran niti u proizvodnji, niti u skladištenju.
ODGOVOR
Češnjak ne podnosi sam sebe niti bilo koju vrstu iz porodice ljiljana (Liliaceae) kao prethodnu kulturu (npr. luk, poriluk). Poželjno je da na isto mjesto dođe tek nakon 5 godina. Ovo je najsigurnija i ekološki najprihvatljivija mjera protiv lukove stabljikine nematode i bijele truleži koje mogu pričiniti vrlo velike štete usjevu. Posebno su za usjeve češnjaka opasni gljivični rodovi: Botrytis, Fusarium, Peronospora, Puccinia i Sclerotium. Pripremu češnjeva treba organizirati neposredno pred sadnju. Zaato jer na mjestu odvajanja može doći do infekcije ako izdvojeni češnjevi duže stoje u skladištu.
Prije sadnje potrebna je preventivna zaštita od zemljišnih štetnika i zemljišnih uzročnika bolesti glavica češnjaka (npr. Sclerotium, Fusarium). U područjima gdje se redovito uzgajaju crveni i bijeli luk, gotovo se svake godine pojavljuju bolesti iz skupina plamenjača, hrđa, pjegavosti i plijesni ili truleži. Stoga kod planiranja proljetnih mjera zaštite od uzročnika bolesti lišća češnjaka treba birati fungicide koji su istovremeno učinkoviti na obje bolesti. Suha trulež je druga značajna zemljišna bolest češnjaka koja na korijenu i na donjem dijelu češnjeva uzrokuje trulež ili plijesan. Na lišću također nastaju netipične promjene: venuće, žućenje i sušenje.
Trulež češnjaka se nastavlja u skladištu. Uzročnici zemljišnih bolesti češnjaka održavaju se u tlu nekoliko godina, a folijarnim tretiranjem nadzemnih organa. Npr. protiv hrđe, plamenjače, pjegavosti, plijesni. Ne postiže se djelotvorna zaštita od uzročnika bijele i suhe truleži korijena i prizemnog dijela glavice. Poštivanje plodoreda, uzgoj otpornijih lokalnih sorata te čuvanje i skladištenje sadnog materijala u optimalnim uvjetima svakako su korisne preventivne mjere.
U našoj zemlji nema dopuštenih fungicida za tretiranje sadnog materijala češnjaka. Moguće je prije sadnje češnjaka obaviti tretiranje sadnog materijala ili zemljišta uz unošenje mikro-bioloških pripravaka na parcelama gdje se očekuju štete od zemljišnih bolesti.
Od štetnih organizama životinjskog podrijetla u usjevima češnjaka su najčešće zabilježeni gubici od zemljišnih nametnika: žičnjaka, grčica hrušta i stabljikine nematode te češnjakove muhe. Preventivno se prije sadnje protiv zemljišnih štetnika može primijeniti granulirani insekticid. Zaraženo sjeme i lučice su jedan od važnijih načina širenja nematode stabljike luka i češnjaka. Obavezno sjemenske usjeve zdravstveno pregledavati na njihovu moguću pojavu.
Jedino plodored i otporni klonovi češnjaka smanjuju populaciju nematoda u zemljištu. Kao i druge štetne muhe u povrćarstvu (npr. kupusna i lukova muha), češnjakova muha (Helomyza lurida) nalikuje kućnim muhama. Zato jer odrasli oblici imaju tamno tijelo veličine do 1cm. Štete uzrokuju njihove ličinke bijele boje bez nogu, veličine do 12mm, koje žive u mladim biljkama. Naknadno se naseljavaju uzročnici gljivičnih bolesti ili saprofiti koju uzrokuju trulež i plijesan glavica češnjaka.
