Kako posaditi češnjak?

Ovisno o vremenu sadnje, češnjak možemo razvrstati u tri grupe: jesenski (ozimi), proljetni i alternativni. U našim prostorima, najčešće se uzgajaju jesenski i alternativni češnjak koji se sade u jesen, a dozrijevaju početkom ljeta. Češnjak posađen u jesen ima veće i šire listove te krupniju lukovicu s manjim brojem velikih češnjeva. Također, daje i veće prinose za razliku od češnjaka posađenog u proljeće.

Češnjak (Allium sativum) je višegodišnja biljka. Međutim, u klimatskim uvjetima kakvi su kod nas, uzgaja se kao jednogodišnja kultura jer ne daje sjeme i razmnožava se vegetativno. Postoje dvije podvrste češnjaka: Allium sativum – sagitatum (stvara cvjetnu stapku) i Allium sativum – vulgare (ne stvara cvjetnu stapku). Osim na dvije podvrste, češnjak možemo podijeliti i na mnogo ekotipova, ovisno o svojstvima koja je razvio dugogodišnjim uzgojem na određenom području. Češnjak se na istoj površini može uzgajati nakon razdoblja od četiri do pet godina. Najbolje predkulture za uzgoj češnjaka su rajčica, paprika, krumpir i kupus. Najbolje rezultate daje u lakšim aluvijalnim tlima, blago kisele do neutralne reakcije.

Jesenska sadnja češnjaka

Za jesensku sadnju češnjaka potrebno je najprije provesti obradu tla (oranje do dubine od 30 cm) i gnojidbu fosforom i kalijem. Potrebno je formirati uzdignute gredice kako ne bi došlo do zadržavanja vode u slučaju obilnih oborina. Također, potrebno je izbjegavati prejako usitnjavanje površinskog sloja tla kako ne bi došlo do stvaranja pokorice.

Sade se zdrave i krupne lukovice koje su prethodno skladištene u optimalnim uvjetima. Lukovice za jesensku sadnju skladište se na temperaturi od 15 do 16°C . To uvjetuje jaku dormantnost koja se prekida snižavanjem temperature na 5 ili 6°C. Češnjak se u jesen sadi tijekom listopada u kontinentalnom području i od druge polovice listopada do polovice studenoga u mediteranskom području. Sadi se na dubinu od 4 do 5 cm i razmak od 10 cm unutar reda i 20 cm između redova.

Kako održavati nasad?

Nasad je potrebno održavati redovitim navodnjavanjem, prihranom i zaštitom od korova, štetnika i bolesti. Korovi se najčešće uklanjaju ručno ili primjenom herbicida jer je mehaničko uklanjanje korova u nasadu češnjaka teško izvedivo. Najznačajniji štetnik češnjaka je češnjakova muha (Helomyza/Suilia lurida). Ženke ovoga štetnika odlažu jaja u blizini biljaka češnjaka ili ih lijepe na biljke u razini površine tla. Štete rade ličinke koje se ubušuju u tkivo središnjeg lista češnjaka i izgrizaju ga u smjeru prema lukovici. Oštećeno tkivo se raspada i središnji listovi suše, dok su postrani neoštećeni.

Stabljika i listovi se lako odvajaju od lukovice. Kako bi se spriječio napad češnjakove muhe, potrebno se pridržavati plodoreda, održavati dobro zdravstveno stanje biljaka, a ponekad je djelotvorna i ranija sadnja češnjaka u jesen. Ako dođe do zaraze potrebno je na vrijeme ukloniti zaražene biljke. Kemijsko suzbijanje je moguće provesti preventivnom primjenom zemljišnih insekticida, prije sadnje. Osim češnjakove muhe, štete mogu prouzrokovati zemljišni štetnici kao što su hruštevi i žičnjaci. Oni se suzbijaju primjenom zemljišnih insekticida prije sadnje. Velike probleme u proizvodnji češnjaka mogu prouzrokovati nematode iz roda Ditylenhus koje uzrokuju žućenje i propadanje listova i omekšavanje lukovica. Najpouzdanija metoda za sprječavanje zaraze nematodama je pridržavanje plodoreda i sadnja otpornog češnjaka.

Na područjima gdje je redovit uzgoj češnjaka, često se pojavljuje plamenjača (Peronospora destructor), hrđa (Puccinia alli) i bijela trulež (Sclerotium cepivorum). Plodored, otporni ekotipovi i ostale preventivne mjere značajno umanjuju mogućnost zaraze. Optimalno vrijeme za tretiranje fungicidima, kojima se može obuhvatiti nekoliko uzročnika bolesti, određuje se redovitim praćenjem količine oborina, temperature, relativne vlažnosti zraka i zadržavanja vlage na nadzemnim organima.

Jesenski češnjak je spreman za vađenje kad lažna stabljika omekša i nadzemna stabljika počne polijegati. To je najčešće tijekom srpnja. Može se vaditi ručno ili specijaliziranim vadilicama za češnjak. Češnjak je moguće čuvati duže vremensko razdoblje ako se adekvatno skladišti. U skladištima se čuva na temperaturi od 1 do 2 °C i relativnoj vlazi zraka od 70 do 75 %. Male količine je moguće splesti u pletenice ili čuvati u mrežama u prozračnom prostoru.

Ljekovitost češnjaka

Češnjak je jedna od najstarijih uzgajanih povrćarskih kultura, koja pored jestivih, ima i vrlo značajna ljekovita svojstva. Posjeduje antivirusna, antibakterijska i fungicidna svojstva, a ujedno je i snažan antioksidans. Sadrži vitamine A, C, B grupe, minerale selen, magnezij, kalij, kalcij i fl avonoide, te sumporni spoj alicin koji mu daje prepoznatljiv miris, ali i brojna korisna svojstva. Češnjak pomaže tijelu i da se očisti od teških metala, poput olova, žive, kadmija, arsena itd. Postoje brojne studije koje pokazuju pozitivne efekte češnjaka za više od 150 različitih bolesti. A pomaže i za:
 

• Smanjenje upale (smanjuje rizik od osteoartritisa)
• Jačanje imunološkog sustava – bogat je antioksidansima koji su bitni za naš imunološki sustav (antibakterijsko, antifungalno, antivirusno i antiparazitska svojstva), te je bogat slobodnim radikalima.
• Poboljšanje kardiovaskularnog zdravlja i cirkulacije (protiv zgrušavanja, usporava naslage, poboljšava lipide, te pomaže kod visokog krvnog tlaka. To je korisno u liječenju hipertenzije i za borbu protiv visoke razine kolesterola.). Znanstvena istraživanja su pokazala da češnjak može biti povezan s prevencijom bolesti srca, sprječava nastanak plaka u arterijama.
• Sprječavanje prehlade: Nedavne studije su pokazale da češnjak ima slična svojstva antibiotika, tako da potrošnja može biti korisna za borbu protiv simptoma prehlade i da ih spriječi.
• Mršavljenje: Češnjak pomaže u metabolizmu masti i stoga pomaže kod mršavljenja, ako je u kombinaciji sa zdravom prehranom.
• Liječenje protiv parazita: Češnjak je popularan lijek za crijevne parazite i korišten je za tu svrhu već dugi niz godina.