Berba i sušenje ljekovitog bilja

39

Za žetvu vrsta koje se uzgajaju zbog korijena obično se prilagođavaju strojevi za berbu krumpira ili šećerne repe.Žetva lista ili herbe najčešće se obavlja više puta godišnje. Postoji nekoliko modela kosilica kojima se žetva obavlja u jednom hodu. Za berbu cvijeta koriste se samohodni kombajni različitog kapaciteta, kao i traktorski vučni berači. Žetva zrna (plod) obavlja se običnim žitnim kombajnom prilagođenim specifičnoj težini i veličini zrna odnosno ploda. Žetva se odvija u najboljoj razvojnoj fazi, odnosno u vrijeme kada biljka ima takav kemijski sastav koji osigurava maksimalnu kvalitetu proizvoda. Ljekovito bilje se žanje po suhom vremenu. Kontakt s tlom treba izbjegavati zbog sprječavanja mikrobiološke kontaminacije požetog biljnog materijala. Oštećen biljni materijal ili materijal u kojem su započeli procesi fermentacije obvezno se mora odstraniti.

Sušenje u sušnicama

Prirodno sušenje može trajati i nekoliko tjedana dok u sušnicama s programiranom temperaturom vrijeme sušenja skraćuje se na sate, a u modernim sušnicama i na minute. U takvim se uvjetima može precizno kontrolirati temperatura, relativna vlažnost, brzina protoka zraka i dr., a sušenje najčešće traje 2-10 sati. Danas postoji više tipova sušnica toplim zrakom kao što su tunelske sušnice i sušnice s komorama. Energenti za sušenje mogu biti električna energija, plin, lož ulje, pelati i dr. U novije vrijeme primjenjuju se i solarne sušnice. Temperatura sušenja ovisi o tipu sušnice i o svojstvima biljne vrste. Većina aromatičnih vrsta suši se na temperaturama do 40-45°C, dok se vrste koje sadrže alkaloide ili tanine mogu sušiti i na višim temperaturama (60-70°C). U sušnicama u kojima se postiže temperatura 200-1000°C, sušenje traje samo 2-5 minuta.

""Vrste sušnice

Sušenje je jedan od najstarijih načina konzerviranja, odnosno prerade svježeg biljnog materijala. Jako je važno izabrati pravi način sušenja za svaki pojedini tip proizvodnje ljekovitih biljnih sirovina, a kod proizvodnje ljekovitog bilja primjenjuju se dva načina.

Prirodno sušenje odvija se na otvorenom prostoru ili na tavanu, šupama. Sušenje u sjeni prakticira se kada se želi spriječiti gubitak boje listova ili cvijeta. Nedostatak ovog načina sušenja je što ovisi o vremenskim uvjetima (sunce, kiša, vjetar), stoga su najpogodniji prostori za sušenje tavani ili šupe u kojima se mora osigurati slobodan protok zraka. Mjesto za sušenje mora biti zaštićeno od insekata, ptica, različitih štetočina i svih drugih životinja, a kvaliteta ovako osušenog materijala je prilično dobra, no ipak ovaj način sušenja primjenjiv je samo u maloj proizvodnji.

Tunelske sušnice namijenjene su za sušenje većih količina robe u odnosu na komorne sušare. Ladice su smještene na kolicima s kotačima, koje se mogu kretati tračnicama. Ukupna površina ladica je od 150-300 m2. Sva kolica koja se nalaze u tunelu sušnice periodično se pomiču po tračnicama za dužinu jednih kolica, tako da na jednom kraju tunela izlaze kolica s osušenom robom, a istovremeno na drugom kraju ulaze kolica sa svježom robom. Iznad tunela s kolicima i robom nalazi se kanal za povrat zraka, u kojem su smješteni ventilator i komora izgaranja s izmjenjivačem topline, gdje se zrak zagrijava. Za pomicanje kolica koristi se mehanizam pokretan elektromotorom, čime se isključuje ljudski rad i olakšava manipuliranje s robom. Procesom sušenja upravlja se elektronički pomoću mikroprocesora.

Sušare s komorama također su univerzalne, što znači da se u istoj sušnici mogu sušiti voće, povrće i ljekovito bilje. Komora sušnice izrađena je od poliuretanskih izolacijskih panela, obostrano obloženih pocinćanim i obojanim limom, čime se postiže kvalitetna toplinska izolacija i lake su za održavanje. Ladice na koje se smješta materijal za sušenje mogu biti umetnute izravno u komoru ili u pokretna kolica koja se uvoze u komoru. Proces sušenja upravljan je također elektronički putem mikroprocesora, a temperatura, vlažnost zraka, vrijeme preostalo do kraja sušenja, očitavaju se na digitalnom displeju.

Solarne sušnice
Kapacitet solarne sušnice za potrebe kućanstva i manje industrijske namjene je oko 900 kg svježe robe. Pripremljeni materijal rasprostire se u sloju jednake debljine na tacne koje su izgrađene od aluminija ili inoksa. Tacne se slažu na pokretna kolica koja su na kotačima. Strujanjem posebno usmjerenog toplog zraka koji se zagrijava pomoću solarnog kolektora obavlja se sušenje. Odvođenje viška vlage postiže se prirodnim putem i dodatnim ventilatorom putem zraka. Topli zrak iz solarnog kolektora ubacuje se u sušnicu preko ispušne komore, dok se reguliranje zadane temperature i vlage obavlja pomoću automatske elektronike.

Montaža sušnice
Sušnica je izvana obložena crnim plastificiranim limom, a iznutra je obložena aluminijskim limom, a postavlja se tako da su solarni kolektori okrenuti prema jugu. Za postavljanje ovih sunica radi se betonska podloga (debljina ploče 4 cm, ukupne ploče dimenzije 4,0 x 3,5 m). Unutar sušnice stavljaju se pločice zbog zdravstvene ispravnosti, a također, potrebno je dovesti struju do mjesta postavljanja sušnice. Kolica koja se nalaze u sušnici rade se naknadno po narudžbi kupca. Širina kolica je 0,5 m, dužina je 0,85 m, a visina 1,65m, kapacitet 100 do 160 kg, dok je maksimalni kapacitet kolica 6 komada. Prednost sušnica je njihova univerzalnost, te se osim sušenja ljekovitog bilja mogu koristiti i za sušenje voća, povrća, gljiva, šumskih plodova, što im omogućuje iskoristivost tijekom cijele godine.

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakKorijen svega dobrog
Sljedeći članakPušten u rad drugi mljekomat farme muznih krava OPG-a Andreia Hrusta iz Marije Gorice
Avatar
Vanjska je suradnica za ljekovito bilje i aromaterapiju u tvrtki TISA-art i Aromaterapija. Vanjska je suradnica za ljekovito bilje i aromaterapiju u tvrtki TISA-art i Aromaterapija. 2000. godine diplomirala je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a 2002. završila za aromaterapeuta u prvom hrvatskom učilištu za aromaterapiju „AROMAVITA“ gdje je prakticirala aromaterapiju s klijentima. Po završetku obrazovanja i prakse bila je predavač iz nastavnog predmeta „Uzgoj i prerada ljekovitog bilja“ u programu „Aromaterapeut-specijalist“. Od 2011. – 2013. godine u ustanovi za obrazovanje odraslih „GALBANUM“ voditelj je programa Uzgoj i prerada ljekovitog bilja“. Također je održavala stručna predavanja po knjižnicama grada Zagreba o aromaterapiji i fitoterapiji te pisala za ADIVA PLUS časopis o eteričnim uljima i njihovom utjecaju na ljudsko zdravlje.