Proces sušenja može se odvijati prirodnim putem (u prirodnim uvjetima), uklanjanjem vode sunčevim zračenjem i prirodnim strujanjem zraka ili u kontroliranim uvjetima prilikom čega se proces sušenja provodi u za to posebno konstruiranim uređajima koji nose zajednički naziv sušionice.

Prilikom provođenja procesa sušenja jedan od najvažnijih čimbenika na koji je potrebno obratiti posebnu pažnju je odabir adekvatne temperature, a koja nužno treba biti prilagođena tipu sirovine namijenjene sušenju. Osim temperature, važan čimbenik u kontroliranim uvjetima je i brzina strujanja zraka. Za pojedine dijelove biljke odabiru se različiti uvjeti sušenja. Kad je riječ o cvijetu i listu, sušenje može biti prirodno ili umjetno, sušiti se može u tankom sloju, na prozračnom ili toplom mjestu, tri do osam dana ili u sušnici na temperaturi do 40°C.

Plod zbog svoje veličine i sadržaja vode suši se duže vremensko razdoblje i u tom slučaju treba biti oprezan da ne bi došlo do kvarenja. Također ga je potrebno sušiti na nižim temperaturama kako bi se zadržala njegova nutritivna svojstva. Kad je riječ o sušenju sjemena, sušenje može biti prirodno ili umjetno, sušiti se može u tankom sloju, na prozračnom i toplom mjestu. Sušenje korijena može biti prirodno ili umjetno, može ga se rasjeći pa sušiti u trakama, temperatura sušenja može biti između 50 i 60 °C. Odabirom načina sušenja, optimalne temperature i brzine strujanja zraka prilagođenih pojedinoj vrsti ili dijelu biljke proces sušenja će se kvalitetno provesti, a time u konačnici dobiti finalni proizvod zadovoljavajuće kvalitete.

Važno je naglasiti kako se sušenju u kontroliranim uvjetima (umjetno sušenje) daje prednost prilikom odabira postupka sušenja ljekovitog i aromatičnog bilja u odnosu na sušenje u prirodnim uvjetima, prvenstveno zato jer je lakše regulirati i održavati optimalne uvjete,  a time u konačnici dobiti finalni proizvod ujednačene kvalitete i adekvatnih sezonskih svojstava (boja, okus, miris).

Sušenje na konopu
Sušenje bilja na drvenim policama
Sušara komorna

Za sušenje manjih količina (za hobiste) danas na tržištu postoje različite izvedbe dehidratora u kojima se može posušiti voće, povrće i ljekovito bilje za kućnu upotrebu. Osušeno bilje potrebno je čuvati u prozračnim i suhim prostorijama u višeslojnim papirnatim vrećicama ili papirnatim kutijama. Vlaga je jedan od glavnih uzročnika kvarenja biljnog materijala jer sve biljne droge više ili manje lako nakupljaju vlagu iz zraka, a velika vlažnost biljnog materijala uzrokuje razvoj raznih vrsta plijesni. Tako prerađeno bilje poželjno je potrošiti do sljedeće sezone branja, odnosno kroz godinu dana.

Prirodno sušenje odvija se na otvorenom prostoru ili za to posebno pripremljenom i obavezno ograđenom prostoru. Sušenje u sjeni prakticira se kad se želi spriječiti gubitak boje listova ili cvijeta. Nedostatak ovog načina sušenja je što iziskuje puno prostora i što ovisi o vremenskim uvjetima (sunce, kiša, vjetar). Listovi, cvjetovi ili herba uglavnom se suše u tankom, rastresitom sloju na daskama, u sjeni i na propuhu. Najprikladnije prostorije za to su tavani ili šupe.

Pri sušenju biljni materijal treba po potrebi preokretati, ali pažljivo kako ne bi došlo nepoželjnog drobljenja i oštećenja. Podzemne dijelove biljaka treba prije sušenja dobro oprati i izrezati po dužini na dva do četiri dijela. Neki od njih mogu se sušiti direktno na suncu. Dužina sušenja ovisi o vremenskim uvjetima, godišnjem dobu, vrsti i dijelu biljke koja se suši. Ljeti se suši brže, a u jesen sporije. Listovi i cvjetovi se suše kraće, obično tri do osam dana, za razliku od korijenja, koje se suši i do dva tjedna. U prostoru za prirodno sušenje mora se osigurati slobodan protok zraka.

Treba izbjegavati sušenje biljnog materijala izravno na golom tlu. Ako se radi o betonskoj podlozi, onda prije stavljanja bilja na sušenje na nju treba postaviti ceradu ili drugi pogodni materijal. Mjesto za sušenje treba biti zaštićeno od insekata, ptica, različitih štetočina i svih drugih životinja. Kvaliteta ovako osušenog biljnog materijala je vrlo dobra, a proizvodnja je jeftinija za troškove energije. Ipak, ovaj način sušenja primjenjiv je samo u maloj (vrtnoj) proizvodnji. Ovisno o klimatskim uvjetima, prirodno sušenje može trajati i nekoliko tjedana, a u kišnom razdoblju može doći i do oštećenja biljnog materijala.

Prirodno sušenje

Pročitajte još:

Sušenje ljekovitog i aromatičnog bilja

Kad brati ljekovito bilje?

Programirane sušnice 

Sušenje smilja

Sušenje sljeza

Sušenje gospine trave

Sušenje paprene metvice

Sušenje stolisnika

Sušenje vrijeska i origana

Sušenje nevena 

Sušenje kadulje

Sušenje ljekovitog i aromatičnog bilja u svežnjevima

Sušenje ljekovitog i aromatičnog bilja u dehidratoru

Sušenje ljekovitog i aromatičnog bilja u pećnici

Čuvanje osušenog ljekovitog i aromatičnog bilja  

Prethodni članakProgramirane sušnice
Sljedeći članakKad brati ljekovito bilje?
dr.sc. Renata Erhatić
Dr.sc. Renata Erhatić diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu stekla stupanj magistra znanosti obranom magistarskog rada „Prinos i sadržaj biogenih elemenata ploda rajčice kao rezultat koncentracije NaCl-a u hranjivoj otopini“. Doktorsku disertaciju pod naslovom “Utjecaj supstrata i gnojidbe na rast, razvoj i kemijski sastav mirisave ljubičice (Viola odorata L.)“ obranila je 2012. Na Visokome gospodarskom učilištu u Križevcima radi od 2003., najprije kao stručni suradnik, potom kao predavač i viši predavač, a od 2018. kao profesor visoke škole. Također je izabrana u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika iz područja biotehničkih znanosti. Na Preddiplomskom stručnom studiju Poljoprivreda predaje predmete Ljekovito i aromatično bilje, Bobičasto voće, Žitarice i Zrnate mahunarke, a na Specijalističkom diplomskom stručnom studiju Poljoprivreda nositeljica je predmeta Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja u ekološkoj i održivoj proizvodnji. Od prvih dana zaposlenja na Visokom gospodarskom učilištu uključena je u stručni i znanstveno-istraživački rad. Objavila je elektronički nastavni materijal „Egzotične ljekovite biljne vrste“ te je sudjelovala u izradi priručnika „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji”. Sudjelovala je na brojnim domaćim i međunarodnim konferencijama te je objavila 80 znanstvenih i stručnih radova. Radila je na dva VIP projekta MPŠVG: „Unapređenje proizvodnje povrća korištenjem kalemljenih presadnica“ i „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji“ te dva znanstvena projekta: TEUCLIC „Taxonomy, Ecology and Utilization of Carob Tree (Cerotonia siliqua L.) and Bay Laurel (Laurus nobilis L.)“ i „Procjena adaptabilnosti hrvatskog sortimenta kukuruza i soje u funkciji oplemenjivanja za tolerantnost na sušu–AGRO-DROUGHT-ADAPT“. U sklopu navedenih projekata objavljeno je nekoliko znanstvenih, stručnih, završnih i diplomskih radova koji su predstavljeni na međunarodnim konferencijama. U sklopu Erasmus programa mobilnosti osposobljavala se na nekoliko visokoškolskih ustanova u inozemstvu.