U sušnicama s programiranom temperaturom vrijeme sušenja skraćuje se na sate, a u modernim sušnicama i na minute. U takvim se uvjetima može precizno kontrolirati temperatura, relativna vlažnost, brzina protoka zraka, količina svjetlosti i drugo, a sušenje najčešće traje od dva do deset sati.

Danas postoji više tipova sušnica toplim zrakom kao što su tunelske sušnice, sušnice s komorama i sušnice s transportnim trakama. Tunelske sušnice namijenjene su za sušenje većih količina biljne mase u odnosu na komorne sušare. Ladice su smještene na kolicima s kotačima, koje se mogu kretati tračnicama.

Ukupna površina ladica je od 150 do 300 m2. Sva kolica koja se nalaze u tunelu sušnice periodično se pomiču po tračnicama za dužinu jednih kolica, tako da na jednom kraju tunela izlaze kolica s osušenom biljnom masom, a istovremeno na drugom kraju ulaze kolica sa svježom biljnom masom. Iznad tunela s kolicima i biljnom masom nalazi se kanal za povrat zraka, u kojem su smješteni ventilator i komora izgaranja s izmjenjivačem topline, gdje se zrak zagrijava. Za pomicanje kolica koristi se mehanizam pokretan elektromotorom, čime se isključuje ljudski rad i olakšava manipuliranje biljnom masom. Procesom sušenja upravlja se elektronički pomoću mikroprocesora.

Tunelska sušnica
Sušnica za voće, povrće, ljekovito, začinsko bilje, gljive…

Za sušenje ljekovitog bilja najčešće se upotrebljava komorna podna sušara, a u kontinuiranom radu moguće je postići dobru efikasnost i protočnom sušarom.

Sušare s komorama su univerzalne, što znači da se u istoj sušnici mogu sušiti voće, povrće i ljekovito bilje. Komora sušnice izrađena je od poliuretanskih izolacijskih panela, obostrano obloženih pocinčanim i obojanim limom, čime se postiže kvalitetna toplinska izolacija i lake su za održavanje. Ladice na koje se smješta materijal za sušenje mogu biti umetnute izravno u komoru ili u pokretna kolica koja se uvoze u komoru. Proces sušenja upravljan je također elektronički putem mikroprocesora, a temperatura, vlažnost zraka, vrijeme preostalo do kraja sušenja, očitavaju se na digitalnom displeju. Temperatura sušenja ovisi o tipu sušnice i o svojstvima biljne vrste.

Mnoge aromatične vrste suše se na temperaturama do 40-45 °C, dok se vrste koje sadrže alkaloide i trijeslovine mogu se sušiti i na višim temperaturama (60-70 °C). U sušnicama u kojima se postiže temperatura 200-1000°C, sušenje traje samo dvije do pet minuta. U novije se vrijeme primjenjuju solarne sušnice u kojima se zrak zagrijava isključivo sunčevom energijom. Pripremljeni materijal rasprostire se u sloju jednake debljine na podloške koje su izgrađene od aluminija ili inoksa. Podlošci se slažu na pokretna kolica koja su na kotačima. Strujanjem posebno usmjerenog toplog zraka koji se zagrijava pomoću solarnog kolektora obavlja se sušenje. Odvođenje viška vlage postiže se prirodnim putem i dodatnim ventilatorom putem zraka. Topli zrak iz solarnog kolektora ubacuje se u sušnicu preko ispušne komore, dok se reguliranje zadane temperature i vlage obavlja pomoću automatske elektronike.

Solarna sušnica
Primjer valjaka kod transportnih sušnica

Pročitajte još:

Sušenje ljekovitog i aromatičnog bilja

Kad brati ljekovito bilje?

Načini sušenja ljekovitog bilja

Sušenje smilja

Sušenje sljeza

Sušenje gospine trave

Sušenje paprene metvice

Sušenje stolisnika

Sušenje vrijeska i origana

Sušenje nevena 

Sušenje kadulje

Sušenje ljekovitog i aromatičnog bilja u svežnjevima

Sušenje ljekovitog i aromatičnog bilja u dehidratoru

Sušenje ljekovitog i aromatičnog bilja u pećnici

Čuvanje osušenog ljekovitog i aromatičnog bilja  

Prethodni članakSušenje smilja
Sljedeći članakNačini sušenja ljekovitog bilja
Avatar
Dr.sc. Renata Erhatić diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu stekla stupanj magistra znanosti obranom magistarskog rada „Prinos i sadržaj biogenih elemenata ploda rajčice kao rezultat koncentracije NaCl-a u hranjivoj otopini“. Doktorsku disertaciju pod naslovom “Utjecaj supstrata i gnojidbe na rast, razvoj i kemijski sastav mirisave ljubičice (Viola odorata L.)“ obranila je 2012. Na Visokome gospodarskom učilištu u Križevcima radi od 2003., najprije kao stručni suradnik, potom kao predavač i viši predavač, a od 2018. kao profesor visoke škole. Također je izabrana u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika iz područja biotehničkih znanosti. Na Preddiplomskom stručnom studiju Poljoprivreda predaje predmete Ljekovito i aromatično bilje, Bobičasto voće, Žitarice i Zrnate mahunarke, a na Specijalističkom diplomskom stručnom studiju Poljoprivreda nositeljica je predmeta Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja u ekološkoj i održivoj proizvodnji. Od prvih dana zaposlenja na Visokom gospodarskom učilištu uključena je u stručni i znanstveno-istraživački rad. Objavila je elektronički nastavni materijal „Egzotične ljekovite biljne vrste“ te je sudjelovala u izradi priručnika „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji”. Sudjelovala je na brojnim domaćim i međunarodnim konferencijama te je objavila 80 znanstvenih i stručnih radova. Radila je na dva VIP projekta MPŠVG: „Unapređenje proizvodnje povrća korištenjem kalemljenih presadnica“ i „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji“ te dva znanstvena projekta: TEUCLIC „Taxonomy, Ecology and Utilization of Carob Tree (Cerotonia siliqua L.) and Bay Laurel (Laurus nobilis L.)“ i „Procjena adaptabilnosti hrvatskog sortimenta kukuruza i soje u funkciji oplemenjivanja za tolerantnost na sušu–AGRO-DROUGHT-ADAPT“. U sklopu navedenih projekata objavljeno je nekoliko znanstvenih, stručnih, završnih i diplomskih radova koji su predstavljeni na međunarodnim konferencijama. U sklopu Erasmus programa mobilnosti osposobljavala se na nekoliko visokoškolskih ustanova u inozemstvu.