Ekološka poljoprivreda (poznata i pod nazivom organska) je sustav poljoprivrednog gospodarenja koji teži etički prihvatljivoj, ekološki čistoj, socijalno pravednoj i ekonomski isplativoj poljoprivrednoj proizvodnji. EU je ovaj oblik proizvodnje zakonski regulirala davne 1991, Uredbom (EEZ) br. 2092/91. Dok je u Hrvatskoj prvi Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda donesen 2001.(NN 12/01).
RH ima povoljne agroekološke uvjete za razvoj ekološke poljoprivrede radi raznolikosti regija od kojih se sastoji pa sve do relativno malog opterećenja u pogledu raznih vrsta onečišćenja. Osim toga, kako se u RH ruralni prostori sve više depopulariziraju i deruraliziraju, ekološka poljoprivreda može biti jedan od činitelja očuvanja ruralnih zajednica i ruralne kulture.Budući da je radno intenzivnija i zahtjeva više radne snage, ali i omogućuje ostvarenje većih prihoda (uz pravo na veće iznose potpora). U trenutnim uvjetima RH upravo ta potreba za dodatnom radnom snagom može biti i ograničavajući faktor, budući da je do nje izuzetno teško doći.
Trend rasta
U razdoblju od 2012. do 2016. g. najveći porast površina pod ekološkom proizvodnjom u EU imale su Hrvatska i Bugarska (više od 100 %). Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, broj ekoloških proizvođača i dalje raste (u 2018. g. bilo ih je 4.374, što je 9 % više u odnosu na prethodnu godinu). Korištene površine za ekološku proizvodnju također rastu. Iako znatno sporije nego ranije (7 % su veće u odnosu na 2017.g.). Dok su prije najbrže rasle površine pod trajnim travnjacima, u zadnjem razdoblju one se lagano smanjuju (za 3 %). Rastu površine oranica i vrtova (14 %) i trajnih nasada (13 %).
Kad se gledaju postoci povećanja proizvedenih količina, može se zaključiti da značajno raste proizvodnja povrća (s 1.427 tona 2017. godine na 2.151 tonu 2018). Koliko god se to u postotku čini značajno, zapravo je riječ o zanemarivim količinama, dok se i dalje najviše površina upotrebljava za pašnjake, što nije praćeno adekvatnom proizvodnjom mesa. Ipak, treba napomenuti da je u posljednjem razdoblju došlo do povećanja proizvodnje stoke, i to najviše svinja (29 %), ali i goveda, ovaca, koza i kopitara. U isto vrijeme za 12 % je smanjena proizvodnja ekoloških konzumnih jaja.
Nažalost, domaća proizvodnja ekoloških proizvoda i dalje ne može zadovoljiti domaću potražnju i potreban je uvoz. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede godišnja vrijednost hrvatskog tržišta ekoloških proizvoda iznosi oko 99 milijuna eura (prosječno oko 23,6 eura po stanovniku). Učešće potrošnje ekoloških proizvoda u ukupnoj potrošnji iznosi 2,2 %. Potrošnja ekoloških proizvoda u EU bilježi godišnji rast od 12 %. U posljednjih 10 godina ukupno je porasla za 112 %. Tržište ekoloških proizvoda, kako na razini EU tako i u Hrvatskoj u stalnom je porastu te je opravdano očekivati da se ovaj trend nastavi.
Iako je posljednjih godina došlo do značajnog širenja površina pod ekološkim sustavima proizvodnje, nikako ne možemo biti zadovoljni s proizvedenim količinama ekoloških proizvoda. Veliki poticaj proizvođačima da sa standardnih pređu na ekološke prakse i metode čine potpore koje se daju u okviru mjere 11 (Ekološki uzgoj). Podmjere 11.1 (plaćanja za prijelaz na prakse i metode ekološkog uzgoja) i 11.2 (plaćanja za održavanje praksi i metoda ekološkog uzgoja).
Tako u okviru podmjere 11.1, oni koji prelaze na ekološki uzgoj mogu dobiti potpore od: 347,78 EUR /ha za oranice, 868,18 EUR/ha za trajne nasade, 576,94 EUR /ha za uzgoj povrća i 309,94 EUR /ha za trajne travnjake. Oni koji s ekološkom proizvodnjom nastavljaju u okviru podmjere 11.2 ostvaruju potpore od: 289,92 EUR /ha za oranice, 723,48 EUR /ha za trajne nasade, 480,78 EUR /ha za uzgoj povrća i 258,28 EUR/ ha za trajne travnjake.
Problem nedovoljne edukacije poljoprivrednika
S obzirom da je riječ o značajnim iznosima potpora, može se pretpostaviti da je dio proizvođača prešao na ekološku proizvodnju radi njih, a bez dovoljno edukacije oko same ekološke proizvodnje, što rezultira niskom proizvodnošću. Da bi se spriječile eventualne protupravne koristi, dobivanje potpora za trajne travnjake dovodi se u vezu s posjedovanjem stoke. To je i glavna ideja trajnih travnjaka jer su oni pašna osnova za držanje stoke. Stoga u okviru mjere 11 postoji obveza držanja stoke na trajnom travnjaku. Prihvatljive životinje su goveda, kopitari, ovce i koze. Moraju se uzgajati sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 834/2007 i Uredbe Komisije (EZ) br. 889/2008. Potrebno je držati najmanje 0,5 UG/ha (na krškim pašnjacima najmanje 0,3 UG/ha). Oni koji uđu u sustav ekološke proizvodnje u njemu moraju ostati pet godina.
Cilj – barem 20 % zemljišta pod ekološkom proizvodnjom
Na sajmu organske proizvodnje BIOFACH u njemačkom gradu Nurnberg-u, koji se održao u veljači 2020.g, predsjednik EU IFOAM-a (International Federation of Organic Agriculture Movements) Jan Plagge je izjavio da se strategija „Od polja do stola“ treba graditi na uspjehu organskog uzgoja. Kako bi se europskim građanima omogućila vjerodostojna i privlačna vizija održive proizvodnje hrane. Ciljne površine i potrošnja organskih proizvoda, u kombinaciji s novim akcijskim planom, trebaju osigurati da strateški planovi Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) doprinose uravnoteženom rastu organske proizvodnje i potražnje i razviju cijeli organski lanac opskrbe. Stoga, IFOAM EU poziva da se 70 % proračuna ZPP-a u budućem razdoblju namijeni djelovanju za klimu, okoliš i dobrobit životinja. Kao strateški cilj navode 20 % zemljišta pod organskim sustavima proizvodnje u Europskoj uniji.
Iz ovoga možemo vidjeti da EU i u budućem razdoblju stavlja naglasak na održivu ekološku proizvodnju. Za očekivati je da će potražnja i dalje biti velika, u svjetlu sve veće osviještenosti o povezanosti zdravlja i prehrane te utjecaju konvencionalnih oblika poljoprivredne proizvodnje na okoliš. Hrvatski ekološki proizvođači su stoga pozvani da sve površine koje već imaju u sustavu ekološke proizvodnje, kao i one koje će ući u narednim godinama, stave u funkciju povećane proizvodnje, kako bi mogli zadovoljiti potrebe domaćeg i europskog tržišta ekološke hrane.
Da bi i potrošačima bili dostupni podaci o svakoj fazi proizvodnje ekoloških proizvoda te da bi na taj način bili zaštićeni i imali više povjerenja u oznaku ekološkog proizvoda Ministarstvo poljoprivrede je izradilo Pravilnik o kontrolnom sustavu ekološke poljoprivrede (NN 11/2020), koji vrijedi od siječnja 2020. g. Ovaj Pravilnik uređuje sustav evidencije i kontrole te omogućuje sljedivost proizvoda.
