""Danas se heljda uzgaja zbog dobro probavljivog zrna, te se koristi i kao dijetalna hrana. Od 100 kg zrna heljde može se dobiti 60 – 75 kg tamnog brašna koje ne sadrži gluten (kao prave žitarice), pa se koristi kod problema s bolesti celijakijom. Proteini heljde bolje su kakvoće od proteina žitarica zbog dvostruko više esencijalne aminokiseline lizin, a zrno heljde ima i povećan sadržaj B1 i B2 vitamina, željeza i fosfora.

Značaj heljde

Postoje dvije vrste heljde: oljuštena i neoljuštena. Oljuštena je primjerenija za ishranu ljudi, ali ni neoljuštena ne zaostaje po kvaliteti. Međutim, neoljušteno zrno sadrži alkaloid fagopirin, koji može biti štetan, pa je bolje neoljuštenu heljdu konzumirati u manjim količinama. Slama heljde također sadrži alkaloid fagopyrin, pa iako se po hranjivoj vrijednosti izjednačava sa slamom jarih žitarica, stoci se ne smije davati u većim količinama.

""

Heljda je značajna i kao medonosna kultura jer joj cvatnja traje dugo (oko 30 dana) i to tijekom razdoblja kada nema puno drugih biljaka za ispašu pčela, te ima cvijet na koji pčele lako sjedaju. Pri povoljnim uvjetima može se dobiti 80 – 100 kg meda s 1 ha površine.

Zeleni listovi i cvijet heljde mogu se koristiti kao izvor rutina, glikozida koji se upotrebljava u medicini kao ljekovito sredstvo za bolesti kao što su hipertenzija (povišen tlak), reumatizam i dijabetes, dok čaj od heljde pomaže kod oporavka od zračenja i kemoterapije. Heljda je u pojedinim zemljama važna biljka za prehranu i godišnja je proizvodnja na svjetskoj razini veća od 1,4 milijuna tona, od čega u Rusiji 40%, Kini 14%, Ukrajini 13%, Francuskoj 8%, SAD-u 6% i manji postoci u ostalim zemljama. Nema detaljnijih statističkih podataka o njenoj proizvodnji u Hrvatskoj, ali je najviše udomaćena u Međimurju i Hrvatskom Zagorju gdje se najčešće sije nakon skidanja ječma (zbog plodoreda i boljeg iskorištavanja tla).

""

Uzgoj

Sije se u prvoj polovici svibnja kada više nema opasnosti od mraza. U ranijem sjetvenom roku je potrebno oko 80 kg sjemena/ha dok je u postrnoj sjetvi potreban gušći sklop (80 – 100 kg sjemena/ ha). Prema tlu nema velike zahtjeve, ali je dosta osjetljiva na sušu i visoke temperature, posebno tijekom cvatnje i nalijevanja zrna. Budući da je osjetljiva na polijeganje, potreban je oprez kod prihrane dušikom, ali gnojidba najčešće nije potrebna na dobrim tlima.

Heljda je vrlo kompetitivna s korovima i ima jak početni porast, pa brzo zasjeni površinu, a time i iznikle korove. Zbog toga se kemijska zaštita od korova u pravilu ne primjenjuje. Zaštita od bolesti i štetnika u praksi se također ne obavlja budući da bolesti ne prelaze ekonomski prag štetnosti (male štete na sjemenu i klijancima u tlu mogu činiti žičnjaci, a nakon nicanja buhači na listovima). Zbog navedenih svojstava heljda je vrlo pogodna za ekološku proizvodnju.

Heljda kroz vrlo kratku vegetaciju stvara veliku nadzemnu masu, pa može poslužiti i za zelenu gnojidbu, ali i kao čistač tla (koristi teže topive fosfate iz tla). Poznato je da se nakon žetve strnih žitarica parcela ne smije ostaviti neobrađena, jer se time omogućuje rast korova, a dovoljno je da se korovi osjemene samo u jednoj godini, pa da se posljedice osjećaju sljedećih 5-10 godina. Nadalje, neki korovi služe i kao domaćini biljnim bolestima i štetnicima, pa na taj način povećavaju štete na kulturama koje dolaze na tu parcelu. Osim spomenutih razloga, prednost uzgoja heljde kao postrne kulture je ekonomičnije korištenje tla budući da se na istoj parceli mogu ostvariti dvije žetve godišnje – to je posebno važno za gospodarstva koja nemaju dovoljno obradivih površina. Najvažniji ograničavajući čimbenik za uzgoj postrnih usjeva je nedostatak vode jer se te kulture uzgajaju u najtoplijem dijelu godine i zato bi sve agrotehničke mjere trebale biti u funkciji očuvanja vlage tla.

Zbog niskih i nestabilnih prinosa zrna, te nejednakog dozrijevanja, proizvodnja heljde kao glavne kulture uglavnom nije ekonomski isplativa, pa se uzgaja kao naknadni ili postrni usjev (nakon ječma, uljane repice ili ozimog krmnog bilja), a to je moguće zbog vrlo kratke vegetacije.

Kod ove kulture moguće je izostaviti zaštitu i gnojidbu (ovisno o uvjetima tla i klime), i kod kalkulacije cijene proizvodnje jedini su izdaci trošak sjemena i radne operacije sjetve i žetve usjeva. Na utrošenih 1 kg sjemena moguće je dobiti 20 kg zrna heljde, od kojih se daljnjom preradom proizvede oko 13 kg brašna, 3 kg mekinja i 4 kg ljuske. Osim ovih proizvoda izravno od zrna heljde, može se računati i na koristi koje heljda ima za tlo (sprječava zakorovljenost i obogaćuje tlo zelenom masom), ali i mogućnost proizvodnje meda, jer je medonosna kultura. Posebna pažnja u proizvodnji heljde mora se posvetiti žetvi, gdje se mogu očekivati gubici i od 50%, pa i više zbog neujednačenog sazrijevanja i lakog osipanja zrna. Žetva se obavlja žitnim kombajnima koji se za to posebno prilagode. Nakon žetve sjeme se suši na manje od 14% vlage.

""

Heljda koju proizvodi OPG Pocedulić, kraj Varaždina, strojno je sijana, negnojena i netretirana herbicidima, ni insekticidima. Nakon dozrijevanja, heljda je strojno ubrana, sušena i vjetrena, tako da je bez raznih primjesa, prašine, ostataka ambrozije i sjemenja ostalog korova. Takvu koriste i za izradu i prodaju brašna u vlastitom mlinu. Cijena oljuštene heljde u maloprodaji je 15kn/kg, a integralno heljdino brašno i heljdina (hajdinska) kaša prodaje se za 25kn/kg.

Prihod od heljde je skroman, ali troškovi proizvodnje su također niski, pa je neto dobit prihvatljiva. Osim toga, heljda omogućuje već spomenute dodatne koristi.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakIz Programa ruralnog razvoja isplaćeno 1,6 milijuna kuna za ulaganje u preradu i pakiranje proizvoda
Sljedeći članakGotovo milijun kuna iz IPARD-a za podizanje nasada voća i poljoprivrednu mehanizaciju
dr. sc. Branka Šakić Bobić
Branka Šakić Bobić radi kao viši asistent na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Branka Šakić Bobić je rođena 26. svibnja 1978. u Zagrebu. Osnovnu školu završila je u Zagrebu (1992.), kao i opću gimnaziju (1996.). Na Sveučilištu u Zagrebu akademske godine 1996./97. upisuje na Agronomskom fakultetu studij Bilinogojstva, smjer Agroekonomika na kojem je diplomirala 2004. godine. Po završetku studija zapošljava se kao asistent u Zavodu za upravu poljoprivrednog gospodarstva (sada Zavod za menadžment i ruralno poduzetništvo). MBA specijalistički poslijediplomski studij Poslovno upravljanje u agrobiznisu završava 2007. godine. Akademski stupanj doktorice znanosti stječe 19. ožujka 2013. obranom doktorske disertacije pod naslovom „Model poslovnog odlučivanja u sustavu proizvodnje krava-tele prema troškovnoj analizi”. Suradnica je u nastavi na dva modula na preddiplomskim i četiri modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomski fakultet. Pristupnica se znanstveno usavršavala u inozemstvu: na Hohenheim University u Njemačkoj, Agricultural University of Wroclaw u Poljskoj, Montana State University u SAD i na Wageningen UR Centre for Development Innovation, Nizozemska. Stručno se usavršavala na radionicama i seminarima u Hrvatskoj i inozemstvu (16th Pacioli workshop u Zagrebu, MACE workshop u Sofiji u Bugarskoj, Interactive Strategic Management radionica u Križevcima, više radionica i seminara u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu). Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva.