Za prodaju na tržnicama najprikladniji su proizvodi koji se mogu odmah trošiti, kao što su voće i povrće, a iz godine u godinu prisutno je sve više proizvođača ekoloških proizvoda. Porast prodaje bilježe i proizvođači prerađevina kao što su kobasice, tijesto, sirevi i drugi. Ovakav trend je u skladu s ponašanjem potrošača kod nas i u svijetu, a to je sve veća orijentiranost prema zdravoj prehrani i domaćim proizvodima.
U prilog tog trenda idu i skandali na tržištu hrane koji povećavaju nepovjerenje potrošača u uvoznu i masovno proizvedenu hranu, a sve veći broj kupaca zahtijeva potpune informacije o proizvođačima pa i osobni kontakt s njima i njihovim gospodarstvima; žele znati kako je i gdje proizvedena hrana koju kupuju.
Prednosti i mane
Poljoprivrednik koji prodaje svoje proizvode
na tržnici neprestano komunicira
s kupcima, bilo da pokušava privoljeti
potencijalnog kupca na razgovor, bilo da
održava vezu s postojećim kupcima ili prima
reklamacije i prigovore nezadovoljnih
kupaca. Iako ne mora svaki prodavač na
tržnici biti poljoprivredni proizvođač hrane
koju prodaje, ipak je ovaj način proda-
Izvor: https://trznica-sisak.hr/
je dobar za privlačenje kupaca domaćih
proizvoda na tržnice.
Karakteristično obilježje prodaje na
tržnici je mogućnost promjene cijene
i količine po potrebi ili želji prodavača
(klasičan je primjer opadanje cijene
kako prolazi dan, ali i povećanje cijena
vikendom). Kako proizvođač mora sam
donositi odluke o proizvodnom asortimanu,
cijenama, distribuciji i promociji
proizvoda, potreban je njegov dodatni
rad izvan poljoprivredne proizvodnje
(pakiranje i označavanje proizvoda,
prodaja i dostava, promidžba, izdavanje
računa, izrada kalkulacija i vođenje
popisa robe, planiranje i organizacija).
Ako je riječ o preradi, radni se zahtjevi
još povećavaju.
Poljoprivredno gospodarstvo može
vlastite poljoprivredne proizvode prodavati
na tržištu samo ako je upisano u Upisnik
poljoprivrednika, a prodajom vlastitih
poljoprivrednih proizvoda smatra se:
a) prodaja na veliko registriranim fizičkim
i pravnim osobama koje neposredno
otkupljuju poljoprivredne proizvode za
preradu ili daljnju prodaju te prodaju na
tržnicama na veliko;
b) izravna prodaja maloprodajnim
objektima koji izravno opskrbljuju krajnjeg
potrošača (uključujući i ugostiteljske
objekte), kao i prodaja na malo izvan
prodavaonice (prodaja na štandovima i
klupama, tržnicama na malo i izvan tržnica
na malo, pokretna prodaja, prigodna
prodaja na sajmovima, izložbama,
priredbama, izletištima i slično) te na
vlastitom OPG-u, ne dovodeći pritom u
pitanje posebne propise o hrani.
Način i uvjeti prodaje vlastitih poljoprivrednih
proizvoda te način vođenja evidencije
o proizvodnji i prodaji propisani
su Pravilnikom o prodaji vlastitih poljoprivrednih
proizvoda proizvedenih na
OPG-u (NN 76/14. i 82/14.). Bez obzira na
to je li obveznik poreza na dohodak i koje
knjige vodi prema poreznim propisima,
OPG obavezno vodi i evidenciju o prodaji
vlastitih poljoprivrednih proizvoda koju je
dužan čuvati najmanje jednu godinu.
Računi se ne moraju ispostavljati ako
se vlastiti poljoprivredni proizvodi proizvedeni
na vlastitom OPG-u izravno prodaju
krajnjem potrošaču u proizvodnim
objektima seljačkih ili obiteljskih poljoprivrednih
gospodarstava ili ako se prodaja
vlastitih poljoprivrednih proizvoda obavlja
na tržnicama i otvorenim prostorima (ali
kod prodaje u okviru trgovačkih centara
propisana je obveza izdavanja računa i
obveza fiskalizacije).
Dolac, Izvor: https://www.zagreb.info/
Prodaja na tržnicama ima svoje prednosti i nedostatke za poljoprivrednog proizvođača: poljoprivrednik teško može jamčiti količine i cijene dulje razdoblje (u pravilu je riječ o malim količinama), prodaja na tržnici povećava radno opterećenje na njegovom gospodarstvu, a tu su i troškovi transporta, zakupa prodajnog mjesta i dodatni troškovi za prospekte, kataloge, recepte, pakiranje i cjenike.
Nositelj ili član OPG-a smatra se trgovcem kad vlastite poljoprivredne proizvode prodaje na malo izvan prodavaonica (na štandovima, klupama na tržnicama na malo, sajmovima, izložbama, u proizvodnim objektima OPG-a). U tom slučaju podliježe Zakonu o trgovini (članak 16.): OPG kao trgovac mora nadležnom inspektoru osigurati podatke o stanju robe u prodajnom objektu na temelju isprava iz kojih se može spoznati poslovni događaj; isprave o robi u prodajnom objektu moraju imati podatke o: imenu ili nazivu dobavljača, broju isprave o zaduženju i razduženju robe, nazivu, mjernoj jedinici i količini robe, prodajnoj cijeni robe, promjeni prodajne cijene robe.
Tržnica je za proizvođača ipak isplativija
![](https://gospodarski.hr/wp-content/uploads/Isplati_li_se_prodavati_na_trznicama_2.jpg)
Izbor tržnice kao svog kanala prodaje djelomično je opravdan razlikom u cijeni pa je uvijek isplativije svoje proizvode prodavati preko maloprodaje nego po veleprodajnim cijenama koje su, ovisno o vrsti proizvoda, od 10 % do čak više od 80 % niže od cijena na tržnicama. Što se tiče prodaje u prodavaonicama, odnos cijena prema onima na tržnicama je prilično ovisan o vrsti proizvoda i razdoblju godine pa su tako prosječne godišnje cijene podjednake kad govorimo o jagodi. Međutim ovdje treba istaknuti manifestaciju „Dani zagrebačkih jagoda“ koja omogućuje ponudu domaćih jagoda na više od 100 štandova diljem Zagreba, kao dobar primjer udruživanja i organiziranja proizvođača koji im osigurava uspješno plasiranje i promociju domaće jagode vrlo širokom krugu potrošača. Pregledom TISUP-a (Tržišno-informacijski sustav u poljoprivredi) baze podataka o cijenama, možemo vidjeti da su zadnjih pet godina prosječne cijene niže na tržnicama od onih u prodavaonicama ( jabuka 10 %, a paprike 20 %), dok su cijene pojedinog povrća niže u prodavaonicama od onih na tržnicama (krumpira 10 %, a luka 20 %). Osim cijene, u prilog prodaji na tržnicama za male poljoprivredne proizvođače ide i činjenica da ne mogu odgovoriti na zahtjeve prodavaonica po pitanju količine i ujednačenosti svojih proizvoda. Također, u današnje vrijeme je problem naplatiti vlastite proizvode, a na tržnicama je taj problem potpuno uklonjen jer se prodaja obavlja isključivo gotovinom. Tržnicom upravlja trgovačko društvo koje se bavi iznajmljivanjem prodajnih mjesta, tehničke opreme, skladišnog i rashladnog prostora, organiziranjem prigodnih i sezonskih prodaja na određenim mjestima. Za korištenje takvih usluga prodavači su dužni trgovačkom društvu plaćati određenu naknadu pa se i taj trošak treba uzeti u obzir prilikom izračuna prodajne cijene. Kako prodaja na tržnicama spada u oblik izravne prodaje korisno je spomenuti i mogućnost korištenja sredstava iz Programa ruralnog razvoja kao što je Mjera 6. – Podmjera 6.2. „Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom području“ kojom se potiče ulaganje u: sektor prerade i marketinga ili izravne prodaje proizvoda; sektor pružanja usluga u ruralnim područjima (npr. usluge u poljoprivrednim, šumarskim, veterinarskim i društvenim djelatnostima, kao i intelektualne usluge); sektor turizma u ruralnom području; sektor tradicijskih i umjetničkih obrta. Prihvatljivi korisnici za ovu mjeru su poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednika najmanje jednu godinu prije podnošenja Zahtjeva za potporu.
Formiranje prodajne cijene ovisi o brojnim čimbenicima, od troškova proizvodnje i prodaje, kupovne moći potrošača i cijene konkurentskih proizvoda, do sezone u godini ili sata u danu kad se prodaje. Međutim, kako prodajna cijena izravno utječe na prihod i dobit gospodarstva, prodajna cijena ne bi trebala biti niža od troškova proizvodnje i prodaje proizvoda, trebala bi osigurati planirani dohodak te donijeti što veću prodaju.