Krumpir (Solanum tuberosum L.) je biljka iz porodice Solanaceae. Južna Amerika, tj. Čile i Peru smatraju se domovinom krumpira te se od 16. stoljeća uvozi na područje Europe. Na našim prostorima krumpir se javlja u 17. stoljeću, dok u 18. stoljeću dobiva sve veći značaj zbog pojave gladi u Europi. U 18 st. car Karlo VI. preporučio je sadnju krumpira te je svaka kuća od vlastelina dobila sjeme krumpira za sadnju.

Proizvodnja na svjetskoj razini i u RH

Krumpir se kao namirnica najčešće koristi za prehranu ljudi, te industrijsku preradu, i u manjem udjelu za hranidbu stoke. Početkom 1990.-ih najveća potrošnja i proizvodnja krumpira zabilježena je na području Europe, Sjeverne Amerike i zemalja bivšeg Sovjetskog saveza. Nakon toga, proizvodnja i potražnja značajno rastu u Aziji, Africi i Latinskoj Americi. Danas, najveći proizvođač krumpira u svijetu je Kina s više od 99 milijuna tona u 2017. godini, nakon čega slijedi Indija sa skoro upola manjom proizvodnjom te Rusija (FAOSTAT). Ako promatramo vodećih 12 zemalja s najvećom proizvodnjom krumpira vidljivo je kako je sedam zemalja s područja Europe (Ukrajina, Njemačka, Poljska, Nizozemska, Francuska, Bjelorusija i Velika Britanija).

Izvor: FAOSTAT

Uspoređujući Hrvatsku s Kinom, naše korištene poljoprivredne površine pod krumpirom, kao i proizvodnja iznose oko 0,20 % kineske proizvodnje, dok uspoređujući s najvećim proizvođačem u Europi, Ukrajinom korištene poljoprivredne površine i proizvodnja je nešto veća, te iznosi 0,75 % i 0,78 %.

U Hrvatskoj je vidljiv pad površina pod proizvodnjom krumpira u razdoblju od 2014. do 2018. godine te rast proizvodnje u 2018. godini u odnosu na 2014. godinu za oko 13 %. Proizvodnja krumpira u Hrvatskoj čini oko 2 % ukupne biljne proizvodnje. U Hrvatskoj krumpir se uzgaja na području Međimurja, Varaždina, Bjelovara, u Gorskom kotaru i Lici te u Primorskoj Hrvatskoj. Upravo je krumpir s područja Like zaštićen oznakom „Zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla“, dok je Međimurski krumpir u procesu dobivanja oznake zaštite zemljopisnog podrijetla.

Mladi krumpir u Hrvatskoj

Kad govorimo o mladom krumpiru, mladi krumpir predstavlja krumpir koji ulazi na tržište kao nova proizvodnja do najkasnije 1. kolovoza, dok stari krumpir predstavlja krumpir kojim se trguje nakon 1. kolovoza. Podaci DZS-a pokazuju kako proizvodnja ranog krumpira u 2018. u Hrvatskoj čini oko 16 % ukupne proizvodnje krumpira te dolazi do rasta proizvodnje mladog krumpira od 25 % u odnosu na 2016. godinu. U Hrvatskoj se mladi krumpir najčešće proizvodi na otocima i priobalnom području (istarski mladi krumpir, Ravni Kotari, područje Metkovića).

Izvor: DZS

Kalkulacija proizvodnje mladog krumpira

U kalkulaciji proizvodnje mladog krumpira, izračun je temeljen na proizvodnji mladog krumpira na hektaru poljoprivredne površine, prema aktualnim otkupnim cijenama mladog krumpira i prinosu iz 2018. godine.

Kalkulacija proizvodnje mladog krumpira

Izvor: Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba (HPŠSS), 2018. prilagođeno aktualnim otkupnim cijenama i prinosima

Sukladno prinosu od 15,1 t/ha i prosječne otkupne cijene od 2,95 kn/kg, ukupni prihod iznosi nešto više od 44 tisuće HRK. Varijabilni troškovi iznose oko 56 % ukupnih prihoda te konačno pokriće varijabilnog troška (PVT) je više od 12 tisuća HRK/ha. Dodatno su izračunata dva scenarija, obzirom na dostupne minimalne (2 HRK/kg) i maksimalne otkupne cijene (5 HRK/kg) mladog krumpira. U scenariju maksimalne cijene (5 HRK/kg) mladog krumpira pokriće varijabilnog troška bi iznosilo gotovo 44 tisuće kuna. S druge strane, u scenariju ostvarenja minimalne cijene od 2 HRK/kg uz nepromijenjene ostale stavke, pokriće varijabilnog troška bi bilo negativno i stvaralo bi gubitak više od 1.500 HRK/ha. Daljnjim izračunima vidljivo je kako bi najniža proizvodnja mladog krumpira trebala iznositi oko 10.750 kg da bi proizvodnjom ostvarivali pozitivan PVT, naravno uz nepromijenjene ostale uvjete.

U prilog navedenim izračunima idu i rezultati projekta, naziva Razvoj nove robne marke “Istarski mladi krumpir” koji pokazuje kako uzgoj mladog u odnosu na stari krumpir utječe na povećanje dohotka poljoprivrednih proizvođača. Važnost krumpira kao poljoprivrednog proizvoda ogleda se u visokoj prehrambenoj vrijednosti namirnice te povoljnom odnosu hranjivih tvari proizvoda, odnosno škroba, bjelančevina, vitamina i minerala. Vađenjem mladog krumpira, odnosno krumpira prije dostizanja fiziološke zrelosti isplativo je proizvođačima ako mogu ostvariti višu cijenu proizvoda na tržištu. Navedeno je vidljivo u tome kako je za krumpir prosječna otkupna cijena 1,40 HRK/KG (HPŠSS, 2018.) u odnosu na 2,95 HRK/KG otkupne cijene mladog krumpira, a posebice cijena na tržnicama koje se kreću od minimalno 2 do 7 HRK/KG za stari krumpir i od minimalno 6 do maksimalnih 12 HRK/KG za mladi krumpir.


Manje je poznato da je naziv krumpir potekao od njemačkog naziva za „zemljanu
krušku“ odnosno grundbirne. U Lici ga nazivaju i kumpir.
Krumpir ćemo ove godine saditi na oko 40 hektara površina. Od toga će se na
merkantilni krumpir odnositi 30 hektara, a na sjemenski oko 10 hektara. Plasman
proizvedenog krumpira je neupitan jer je tržište prepoznalo kvalitetu ličkog
krumpira koji je sve traženiji
, izjavio je Nikola Vidaković, direktor tvrtke Agrovelebit
koju je osnovala općina Lovinac prije 7 godina, kako bi riješila goruće pitanje
raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, te kako bi pokrenula proizvodnju nadaleko
poznatog ličkog krumpira, koji ima tradiciju i realnu podlogu za povratak na tržište.

Lički krumpir od 2015. godine ima EU oznaku zaštićenog zemljopisnog podrijetla. Što znači da je područje uzgoja zemljopisno područje Like, unutar viskoplaninskog okvira od Velebita na jugu i zapadu, Plješivice na istoku te Kapele na sjeveru. Područje uzgoja ličkog krumpira, odnosi se na sva mjesta koja se nalaze iznad 400 metara nadmorske visine.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakŠto e-iskaznica olakšava poljoprivrednicima?
Sljedeći članakKoju prikolicu kupiti?
Tajana Čop, mag. ing. agr.
Asistentica na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Rođena je 1992. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2011. godine upisuje smjer Agrarna ekonomika. Nakon završetka preddiplomskog studija, upisuje diplomski studij Agrobiznis i ruralni razvitak te ga završava 2016. godine. Od 2017. godine zaposlena je na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Suradnica je na tri modula na preddiplomskim studijima i na sedam modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Trenutno je upisana na doktorski studij Poljoprivredne znanosti Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Znanstveni interes usmjeren je na menadžment i poduzetništvo u poljoprivredi i upravljanje rizikom u poljoprivredi. Sudjelovala je na nekoliko domaćih i međunarodnih konferencija, te objavila nekoliko znanstvenih radova. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva i Europskog udruženja agrarnih ekonomista.