Je li isplativost razlog sve manje proizvodnje jabuka u RH?

Jabuka se smatra temeljem voćarske proizvodnje i služi kao osnovica za usporedbu isplativosti uzgoja drugih voćnih vrsta. Plodovi, u ovisnosti o sorti, dospijevaju od ranog ljeta do kasne jeseni, a zimske sorte jabuka se dobro čuvaju i dostupne su za upotrebu zimi, kada je izbor svježeg voća smanjen.

Stablo jabuke je najčešće kultivirano stablo na svijetu, a kao divlje raslo je u Europi još u pretpovijesno vrijeme. Postoje brojne sorte jabuke (više od 10.000) koje se međusobno razlikuju po boji, obliku, okusu i sočnosti.

Kako intenzivirati prodaju u Hrvatskoj?

Najviše jabuke proizvodi se u Aziji (66 %) koju slijedi Europa (20 %) i Amerike (10 %), a najveći proizvođači su: Kina, Turska, SAD, Poljska, Indija, Iran, Rusija, Italija, Francuska i Čile.

Proizvodnja jabuka u Europskoj uniji 2021. godine

Po ostvarenim prinosima Hrvatska se nalazi na 18. mjestu unutar EU, što nas ne bi trebalo zadovoljavati jer se nama susjedne Italija i Mađarska nalaze daleko ispred nas. Iza nas, sa prinosom od 11,01 t/ha nalazi se Slovenija. Ovo govori da svakako ima prostora za primjenu najnovijih agrotehničkih spoznaja da bismo se pokušali bolje pozicionirati.

Intenzivna proizvodnja jabuke u Hrvatskoj

Ono što posebno zabrinjava je značajno smanjenje površine te posljedično proizvodnje jabuka protekle 2022., posebno ako znamo da je jabuka tradicionalno naša najzastupljenija voćna kultura. Ako gledamo u dužem vremenskom slijedu, 2008. godine imali smo 6.404 hektara jabuke, što znači da su površine pale za zabrinjavajućih 43 %. Također se velike oscilacije vide u proizvodnji, a rekordna godina je bila 2013. s proizvedenih 121.738 tona.

Razni su uzroci neisplativosti proizvodnje

Kod proizvodnje jabuka, a i svih ostalih voćnih vrsta, sve veći problem postaju klimatske nestabilnosti te sve značajnije elementarne nepogode, kojima svjedočimo i ove godine. Ukoliko se hrvatski voćari žele pozicionirati na tržištu, utoliko je neophodno dalje ulaganje u sustave za zaštitu od elementarnih nepogoda, posebno tuče i mraza, te stalno učenje i primjenjivanje novih agrotehnoloških znanja. Sve je veći problem i nedostatak kvalificirane radne snage, posebno u vrijeme berbe, što značajno poskupljuje proizvodnju, a ponekad dovodi i do propadanja plodova zbog nemogućnosti berbe. Također postoji nedostatak adekvatnih skladišnih prostora, odnosno hladnjača, zbog čega su proizvođači prisiljeni jabuke prodavati u vrijeme dospijeća kada su u pravilu cijene najniže. Sve to doprinosi smanjivanju isplativosti proizvodnje te napuštanju voćnjaka.

Ipak nije sve tako crno i proizvođači mogu doskočiti brojnim problemima, ali je za to neophodno međusobno udruživanje da bi zajedno postali značajna snaga na tržištu. Samo međusobnim udruživanjem proizvođači mogu osigurati dovoljne količine proizvoda ujednačene kvalitete uz što se svakako potrebno i izdvojiti na tržištu brendiranjem hrvatske jabuke kako bi je kupci mogli prepoznati i razlikovati od jabuke iz uvoza, koja je često lošije kvalitete, ali i niže cijene. Na taj način je moguće povećati ostvarene prihode, a i smanjiti troškove zajedničkom nabavom potrebnog repromaterijala, skladišnog prostora, ali i razmjenom znanja i iskustava u sve težim proizvodnim godinama.

Ozbiljnija proizvodnja je nemoguća bez odgovarajućeg skladišnog prostora

Sve ovo je prepoznala udruga Vinkovačka jabuka koju predvodi mladi voćar Miroslav Kolić iz Jarmine. Ova Udruga broji 10-ak uzgajivača s područja Vukovarsko-srijemske županije, koji zajedno imaju 200 ha površine te su se međusobno udružili s ciljem realizacije izgradnje hladnjače u Vinkovcima.

Kao što gospodin Kolić i navodi, ozbiljna proizvodnja jabuka je nemoguća bez odgovarajućeg skladišnog prostora odnosno hladnjače, jer su otkupljivači rigorozni i bez hladnjače proizvođači su prisiljeni prodavati po njihovim uvjetima. Udruženi voćari se nadaju da bi koncem 2023. mogli krenuti u samu izgradnju hladnjače, korištenjem dostupnih europskih fondova te im ovim putem čestitamo na upornosti i volji, te shvaćanju da su kao poduzetnici odgovorni za svoj uspjeh. Svakako želimo da se njihova predviđanja ostvare i puno uspjeha u daljnjem radu.

Da bi proizvodnja bila uspješna, ali i ekonomski opravdana svakako se potrebno okrenuti odgovarajućem sortimentu. Tradicionalno naši voćari su imali najviše sorte Idared, ali je potrebno znati da je to zapravo industrijska sorta namijenjena daljnjoj preradi, a kupci za konzumaciju u svježem stanju danas ipak prepoznaju i preferiraju druge sorte. Pomak se ipak vidi, pa se proizvodnja sorte Idared smanjuje, dok se proizvodnja drugih sorti (Gale, Golden Deliciousa, Jonagolda, Red Deliciousa) povećava. Ovo pokazuje da proizvođači osluškuju tržište i okreću se sortama koje kupci preferiraju.

Veliki problem u proizvodnji jabuka je što su naši voćnjaci dosta stari i površinom mali. Uvijek je jeftinije proizvoditi na većim površinama jer je tako moguće optimalno koristiti mehanizaciju i radnu snagu. Sve ovo, zajedno s klimatskim promjenama, uzrokuje neujednačenost proizvodnje koja je vidljiva kroz godišnja kolebanja prinosa. Kolebanje uzrokuje poremećaje na tržištu, zbog čega se trgovci okreću proizvođačima izvan Hrvatske koji im jamče sigurnost opskrbe.

Problema u proizvodnji jabuka ima, ali ih je i moguće riješiti međusobnim udruživanjem proizvođača i otvorenošću prema stalnom učenju, usavršavanju i primjenama najnovijih agrotehnoloških spoznaja. Također je neophodno certificiranje jabuka, čime ih izdvajamo na tržištu, a postoji i veliki potencijal prerade u brojne druge proizvode. Sve to omogućava veću isplativost proizvodnje bez obzira na brojne klimatske nestabilnosti kojima sve više svjedočimo. U budućnosti će se vjerojatno nestabilnosti još i povećavati, a na nama je da na njih odgovorimo novim agrotehničkim spoznajama.