U svjetskoj proizvodnji voća jabuka zauzima treće mjesto, iza agruma i banana. Od korištene poljoprivredne površine u Hrvatskoj, 1,9 % otpada na voćnjake, od čega na površinu jabučnjaka otpada 20-ak posto površine.

Jabuka je listopadno drvo iz porodice Rosaceae koje se tisućama godina uzgaja u Europi i Aziji, a ima velik religijski i mitološki značaj u mnogim kulturama. Već su stari Kelti smatrali da ima čudotvorna svojstva, i da onaj tko pojede jabuku iz čarobnoga vrta više nikada neće biti gladan, žedan, bolestan niti će ostarjeti. I Adam je istjeran iz raja zbog jabuke. Jabuke sui izvrstan izvor vlakana, a smatra se da dvije jabuke tjedno mogu smanjiti rizik oboljevanja od dijabetesa tipa 2. Najbolje ih je jesti zajedno s korom, a konzumiranje više od jedne jabuke na dan može smanjiti rizik od raka jajnika, dojke, prostate, debelog crijeva i jednjaka. Pomažu i u čišćenju naslaga hrane na zubima, pa stvarno nema opravdanja da ih više ne konzumiramo.

Podjela sorata

Porijeklom je jabuka iz područja centralne Azije, a danas postoji više od 10.000 različitih sorti koje se razlikuju po čitavom nizu svojstava (morfološkim, fiziološkim, fizikalnim i kemijskim). Bitna je podjela sorata po vremenu dozrijevanja na ljetne, jesenske i zimske sorte. Za komercijalnu proizvodnju (za tržište) jako su zanimljive zimske sorte, koje je u suvremenim hladnjačama moguće dugo čuvati bez velikih gubitaka u kvaliteti i na taj način opskrbljivati tržište jabukama tijekom zimskog razdoblja do pojave prvih ljetnih sorti. Optimalna temperatura čuvanja većine sorti jabuka kreće se od 0 do 3°C. Najbolje ih je skladištiti u komorama s kontroliranom atmosferom sa sadržajem O2 od 1 % do 2,5 % i CO2 od 0,3 % do 2,5 %. Može se reći da je kvaliteta jabuka na našem tržištu osrednja, a najzastupljenije i najprodavanije sorte su idared, zlatni delišes, jonagold, granny smith i gloster (jesensko-zimske), odnosno gala i elstar (ljetne). Jabuke se osim u svježem stanju koriste i za preradu u brojne proizvode (džemovi, sokovi, suhe jabuke), ali je prodajna cijena takvih jabuka u pravilu daleko niža od onih koje se konzumiraju u svježem stanju, pa je imperativ komercijalnog uzgoja jabuka imati što veći udio jabuka prve klase, budući da su troškovi proizvodnje veliki. Manji proizvođači mogu svoj prihod povećati vlastitom preradom jabuke u proizvode dodane vrijednosti.

Većina jabuke se proizvodi u kontinentalnom dijelu Hrvatske (94 % površina pod jabukom se nalazi u kontinentalnom dijelu), a iako Hrvatska ima brojne komparativne prednosti u ovoj proizvodnji vidljive su velike varijacije prinosa najvjerojatnije kao posljedica klimatskih nestabilnosti (suša, mraz). Prema posljednjim dostupnim podacima Hrvatska je samodostatna u proizvodnji jabuke (113 %), prosječno se godišnje izveze 27.000 tona, a uveze 20.000 tona. Nažalost, još uvijek se često uvozi jabuka niske kvalitete koja onda ruši cijenu domaćoj jabuci. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, prosječna potrošnja jabuka po stanovniku u Republici Hrvatskoj iznosi oko 15 kg godišnje.

Odabir sorte

Treba napomenuti da se proizvođači pri odabiru sorti za podizanje nasada moraju voditi željama potrošača. Idealna sorta jabuke ne postoji, ali se selekcionari i proizvođači moraju nastojati čim više približiti ukusu potrošača, jer kad se nasad jednom podigne on ostaje u upotrebi sljedećih 15-20 godina, te se stoga odabiru sorte mora posvetiti velika pažnja. zaštite nasada. Kod intezivnog uzgoja jabuka preporučljivo je uložiti u sustav za navodnjavanje. Najčešće se upotrebljava sustav „kap po kap“, a najveću potrebu za vodom jabuke imaju u vrijeme cvjetanja, tj. u svibnju. Dobar primjer je i OPG Pelin iz Petrijevca blizu Osijeka, koji je upisan u Upisnik ekoloških proizvođača, a na svojem imanju organiziraju i obuku drugih proizvođača. Svoje ekološki proizvedene jabuke ovaj OPG prerađuje u brojne proizvode (sokovi, ocat…), te je dobitnik brojnih nagrada i priznanja. Ovi proizvođači su primjer kako se poljoprivredna proizvodnja može izdići iz anonimnosti i postati životni poziv koji bi svatko poželio slijediti. Vidimo da su najbolju prosječnu cijenu ostvarile sorte shampion i boskoop, ali to treba uzeti sa zadrškom jer ove sorte nisu zabilježene u veleprodajnim kanalima gdje su cijene najniže. Ako ih stoga zanemarimo i gledamo samo prosječne prodajne cijene sorti jabuka koje su zabilježene u sva tri kanala prodaje kao najbolje se izdvajaju fuji (8,23 kn/ kg prosječno) i granny smith (8,38 kn/ kg prosječno). Naša najzastupljenija sorta idared postigla je prošle godine prosječnu (malo)prodajnu cijenu od 7 kn/kg. Hrvatska ima dobre uvjete za proizvodnju jabuka, kao i veliki prostor za povećanje proizvodnje jer je naša potrošnja jabuke još uvijek daleko ispod europskog prosjeka. Stoga je ova voćarska proizvodnja vrlo zanimljiva i svakako preporučljiva za daljnji razvoj. Potrošači u kontinentalnom dijelu Hrvatske obično preferiraju slatko-kisele jabuke, dok primorska Hrvatska više voli slatke i mirisave jabuke. Kod izbora sorte treba uzeti u obzir i da je jabuka izrazito stranooplodna vrsta, što znači da se monosortni (jedna sorta) nasadi ne smiju podizati zbog onemogućene oplodnje što bi rezultiralo nerodnošću. Stoga za podizanje nasada treba imati u planu barem dvije sorte, ako nijedna od njih nije triploidna jer triploidne sorte zbog nemogućnosti klijanja polena ne mogu biti oprašivači (npr. jonagold). U novije vrijeme među potrošačima raste zanimanje za starim sortama jabuka, uzgojenima po ekološkim principima. Iako ovakve sorte mogu biti zanimljive problem je njihova alternativna rodnost, zbog čega nisu pogodne za intenzivnu proizvodnju.

Struktura troškova proizvodnje

Iz grafikona se može vidjeti da se u strukturi troškova jabuke ističe trošak berbe i ambalaže (sanduka) u koje se ubrana jabuka odlaže. Dosta je velik i trošak zaštite nasada. Kod intezivnog uzgoja jabuka preporučljivo je uložiti u sustav za navodnjavanje. Najčešće se upotrebljava sustav „kap po kap“, a najveću potrebu za vodom jabuke imaju u vrijeme cvjetanja, tj. u svibnju.

Proizvodnjom jabuka na 11 ha površine bavi se i OPG Željko Ledinski iz sela Kovačevca (Bjelovarsko-bilogorska županija). Ovaj proizvođač nudi sorte jabuke Idared, Granny Smith, Jonagold, Florina, Zlatni Delišes i Breaburn. Voćnjak je pokriven protugradnom mrežom, te je postavljeno navodnjavanje kap po kap. Proizvođač svoje proizvode nudi putem web stranice, tržnice, voćarne, a omogućava i dostavu na području Zagreba što je model izravne prodaje koji je svakako za preporučiti i drugim proizvođačima.

Dobar primjer je i OPG Pelin iz Petrijevca blizu Osijeka, koji je upisan u Upisnik ekoloških proizvođača, a na svojem imanju organiziraju i obuku drugih proizvođača. Svoje ekološki proizvedene jabuke ovaj OPG prerađuje u brojne proizvode (sokovi, ocat…), te je dobitnik brojnih nagrada i priznanja. Ovi proizvođači su primjer kako se poljoprivredna proizvodnja može izdići iz anonimnosti i postati životni poziv koji bi svatko poželio slijediti. Vidimo da su najbolju prosječnu cijenu ostvarile sorte shampion i boskoop, ali to treba uzeti sa zadrškom jer ove sorte nisu zabilježene u veleprodajnim kanalima gdje su cijene najniže. Ako ih stoga zanemarimo i gledamo samo prosječne prodajne cijene sorti jabuka koje su zabilježene u sva tri kanala prodaje kao najbolje se izdvajaju fuji (8,23 kn/ kg prosječno) i granny smith (8,38 kn/ kg prosječno). Naša najzastupljenija sorta idared postigla je prošle godine prosječnu (malo)prodajnu cijenu od 7 kn/kg. Hrvatska ima dobre uvjete za proizvodnju jabuka, kao i veliki prostor za povećanje proizvodnje jer je naša potrošnja jabuke još uvijek daleko ispod europskog prosjeka. Stoga je ova voćarska proizvodnja vrlo zanimljiva i svakako preporučljiva za daljnji razvoj.

Prethodni članakStrojevi za uzgoj češnjaka
Sljedeći članakOptimalni uvjeti za rast povrtnih kultura
dr. sc. Vesna Očić
Vesna Očić radi na Agronomskom fakultetu u Zagrebu kao znanstveni novak-viši suradnik. Vesna Očić je rođena 1. studenog 1977. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu akademske godine 1996./97. upisuje na Agronomskom fakultetu studij Bilinogojstvo na kojem je diplomirala 12. rujna 2002. Po završetku studija zapošljava se kao znanstveni novak na Sveučilištu u Zagrebu, Agronomski fakultet u Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Akademski stupanj doktora znanosti stječe 29. ožujka 2012. obranom doktorske disertacije pod naslovom „Utjecaj krmnoga slijeda na dohodak proizvodnje kravljega mlijeka”. U suradničko zvanje asistenta izabrana je 01. prosinca 2003, a u zvanje viši asistent 2012. godine. Suradnica je u nastavi na dva modulu na preddiplomskim i četiri modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomski fakultet. Pristupnica se stručno se usavršavala na Montana State University, SAD i Wageningen UR Centre for Development Innovation, Nizozemska. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva.