Posljednjih godina u vinogradarsko-vinarskoj struci sve se češće spominje akronim PIWI. Dolazi od njemačke složenice “pilzwiderstandsfähige”, što znači „otporan na gljivične bolesti“ i koristi se za sorte nastale dugotrajnim oplemenjivačkim radom, temeljenim na međuvrsnim križanjima europske vinove loze (Vitis vinifera L.) s američkim vrstama. Ove su sorte od svojih američkih predaka naslijedile otpornost na najvažnije bolesti vinove loze – plamenjaču i pepelnicu – dok se po kakvoći vina mogu uspoređivati s tradicionalnim europskim sortama.
Kako nastaju PIWI sorte i jesu li one isto što i „direktori“ ili „tudumi“?
Zanimanje za PIWI sorte osobito su potakli ciljevi Europskog zelenog plana koji predviđaju drastično smanjenje uporabe pesticida u poljoprivredi i povećanje ekoloških površina do 2030. godine. Poznato je da je vinogradarstvo jedan od velikih potrošača fungicida jer su sorte europske plemenite loze izrazito osjetljive na gljivične bolesti, te će za ovaj sektor postizanje tih ciljeva biti izrazito zahtjevno. U tom je smislu jedno od najučinkovitijih rješenja, usklađenih i sa smjernicama ekološkog vinogradarstva, uzgoj otpornih sorata.
Može se reći da su otporne sorte novo/staro rješenje jer se ideja stvaranja sorata otpornih na plamenjaču i pepelnicu javila još u vrijeme kad su ove bolesti stigle u Europu i izazvale velike štete u vinogradima. Kako su te bolesti podrijetlom iz Amerike, američke vrste roda Vitis bile su na njih otporne te se križanjem vinove loze s tim vrstama nastojalo dobiti potomke otporne na bolesti uz zadržavanje pozitivnih gospodarskih svojstava plemenitih sorata. U tom vremenu stvoren je, osobito u Francuskoj, veliki broj međuvrsnih križanaca koji su bili dobre otpornosti, ali čija kvaliteta nije zadovoljavala ukus europskih proizvođača i potrošača. Razvojem učinkovitih fungicida zanimanje za uzgojem ovih sorata sve se više smanjivalo pa, iako su se primjerice u Francuskoj sredinom 20. st. uzgajale na velikim površinama, postupno nestaju iz proizvodnje. U našim su krajevima takve sorte nazivane direktnorodnim hibridima, ili kraće „direktorima“, „francuzima“, a zbog lošije kvalitete i „tudumima“ i odgovorni su za lošu reputaciju koju i danas mnogi povezuju sa sortama koje nisu čista vinifera.
Iako su zbog početnog neuspjeha, stava javnosti i pronalaženja rješenja u kemijskoj zaštiti mnogi oplemenjivači odustali od stvaranja otpornih sorata, u nekim zemljama, poglavito Njemačkoj i Mađarskoj, ovaj rad je nastavljen te se kakvoća nastojala poboljšati povratnim križanjima sa sortama vinove loze da bi se udio genoma podrijetlom od američkih vrsta što više smanjio. Provedene su brojne generacije križanja koja su do 90-ih godina 20. st. rezultirale potomcima vrlo složenog pedigrea s udjelom američke „krvi“ manjim od 10%, s očuvanim genima otpornosti, ali i vrlo dobrom kakvoćom, za čija vina ni najiskusniji degustatori ne bi mogli utvrditi da nisu proizvedena od europskih sorata.
Smije li se od PIWi sorata proizvoditi vino?
Za njihovo prihvaćanje i širenje u proizvodnju, uz konzervativnost proizvođača i potrošača naviklih na tradicionalne sorte vinove loze, zapreka je bila loša reputacija prvih generacija međuvrsnih križanaca te restriktivno zakonodavstvo koje je dozvoljavalo proizvodnju vina sa zaštitom zemljopisnog podrijetla isključivo od sorata koje pripadaju vrsti Vitis vinifera, odnosno od europskih sorata vinove loze. Uz edukaciju proizvođača i potrošača, jedna od strategija za izdvajanje ovih sorta od loše reputacije međuvrsnih hibrida, direktora ili tuduma, bila je i uvođenje ranije spomenutog akronima PIWI, koji se danas raširio i izvan njemačkog govornog područja te se koristi u mnogim zemljama pa tako i u Hrvatskoj. S vremenom se i zakonodavstvo prilagodilo novonastalim okolnostima te se od 2018. godine vina sa zaštitom zemljopisnog podrijetla mogu proizvoditi i od križanaca vrste Vitis vinifera s drugim vrstama roda Vitis.
U novije vrijeme, javlja se zanimanje za stvaranje sorata s otpornošću na bolesti i u drugim zemljama pa se tako oplemenjivački programi obnavljaju u Francuskoj, a po prvi puta pokreću i u Italiji. Priznaje se sve veći broj otpornih sorata, a čitav postupak znatno je brži jer se temelji na kvalitetnom materijalu nastalom dugogodišnjim oplemenjivačkim radom uglavnom u Njemačkoj i Mađarskoj, a nove genetičke metode omogućavaju detekciju gena za otpornost te pomažu u izboru roditeljskih parova, ali i u selekciji potomaka od kojih se danas očekuje da imaju više gena za otpornost na pojedine bolesti.
PIWI sorte u Hrvatskoj
Da bi se te sorte mogle preporučiti za uzgoj u Hrvatskoj, moraju biti upisane na Nacionalnu listu priznatih kultivara, a preduvjet za to je provođenje introdukcijskih pokusa s ciljem utvrđivanja njihove prikladnosti za konkretna vinogradarska područja.
Temeljem istraživanja koja su provedena na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 2013. godine na Nacionalnu listu za područje Središnje bregovite Hrvatske upisane su sorte Phoenix, Staufer, Sirious, Orion, Merzling, Cabernet Cortis i Regent, a trenutno se provode istraživanja na još dvadesetak PIWI sorata novije generacije.
Pokusni nasadi podignuti su 2000. godine na pokušalištu Agronomskog fakulteta Jazbina te, za dio sorata, i kod proizvođača na području Kutjeva (Krauthaker, Galić, Soldo, Vinum Academicum), uz financijsku potporu Zagrebačke županije i udruge Kutjevački vinari. Od 2025. godine navedeni proizvođači iz Kutjeva, zajedno s OPG-om Kraljić iz Rešetara, OPG-om CHRESNO iz Podravine te Bolfan Vinski vrh i OPG-om Orsag iz Zagorja, osnovali su, pod vodstvom Agronomskog fakulteta, EIP operativnu skupinu „PIWI sorte“, te se istraživanja provode u okviru projekta „Evaluacija prikladnosti otpornih sorata (PIWI) za ekološko i održivo vinogradarstvo u RH“, financiranog iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske – Potpora za EIP operativne skupine (intervencija 77.03).
Pročitajte još:
Gospodarska svojstva i enološki potencijal PIWi sorata
Pišu:
prof. dr.sc. Jasminka Karoglan Kontić
Prof. dr. sc. Ana Jeromel
Naslovna foto: Shutterstock
