U Gospodarskom listu predstavljamo najperspektivnije sorte iz različitih oplemenjivačkih programa, njihova gospodarska svojstva i enološki potencijal prema dosada stečenim iskustvima s njihovim pokusnim uzgojem u Hrvatskoj.
Njemačke sorte
Oplemenjivanje sorata vinove loze s otpornošću na gljivične bolesti u Njemačkoj razvija se kontinuirano od druge polovice 20. stoljeća. Ključnu ulogu imaju Julius Kühn Institut i Staatliches Weinbauinstitut Freiburg (WBI), gdje se provode dugoročni oplemenjivački programi temeljeni na križanjima sorata Vitis vinifera s američkim vrstama Vitis riparia, Vitis rupestris i Vitis labrusca, koje su prirodno otporne na plamenjaču i pepelnicu, te s azijskim vrstama poput Vitis amurensis, koja je izvor otpornosti na niske zimske temperature. U novijim oplemenjivačkim ciklusima uključeni su i geni iz vrste Muscadinia rotundifolia. Njemačkim oplemenjivačima pripada posebna zasluga za stvaranje prvih sorata s otpornošću primjerene kakvoće te njihovo uvođenje u proizvodnju kvalitetnih vina i razbijanje predrasuda o inferiornoj kakvoći sorata podrijetlom iz međuvrsnih križanja. Također, te su sorte kvalitetna genetska osnova na kojoj se temelji većina suvremenih oplemenjivačkih programa.
Calardis Blanc (B)
Calardis Blanc potomak je križanja sorata Calardis Musque i Seyve Villard 39-639, stvoren 1993. godine, a priznat kao sorta 2018. godine. U Njemačkoj se sve više širi u uzgoju kao alternativa PIWI sortama ranijih generacija zbog više poželjnih vinogradarskih svojstava.
Odlikuje se srednje bujnim rastom pa nije zahtjevna sa stanovišta provođenja ampelotehničkih zahvata. Stabilne je rodnosti i srednje visokih do visokih prinosa. S vegetacijom započinje kasnije, a dozrijeva srednje kasno, kasnije od ostalih njemačkih PIWI sorata. Zbog toga je bolje prilagođena uvjetima klimatskih promjena jer dobro izbjegava kasne proljetne mrazove, a zbog kasnije dobi dozrijevanja, dobru kakvoću daje i u vrućim godinama, kad unatoč pojavi vrlo visokih temperatura ne dolazi ni do pojave sunčanih opekotina. Visoke je otpornosti na plamenjaču i crnu trulež, bolesti čija važnost u europskom vinogradarstvu sve više raste. Otpornost prema pepelnici je srednja do visoka, a zbog rastresitije strukture grozdova, zaraza sivom plijesni (botritis) u pravilu ne predstavlja veći problem.
U grožđu nakuplja umjeren sadržaj šećera, pa su vina umjereno alkoholična, pitka i dobro uravnotežena te se najčešće konzumiraju mlada. Boja im je svjetlo žuta do slamnata, a ponekad su prisutni i zelenkasti tonovi. Okusno su nešto laganija, harmonična, ugodne kiselosti i svježine, s nježnim cvjetnim notama bagrema i izraženim voćnim aromama zelene jabuke, kruške i citrusa (limun, grejp). Strukturom mirisa mogu podsjećati na vina Sauvignona bijelog. Viša kiselost čini sortu prikladnom i za proizvodnju pjenušaca.
Hibernal (B)
Hibernal je nastao 1944. u Institutu u Geisenheimu u Njemačkoj, samooplodnjom genotipa podrijetlom od Seibel 7053 i Rizlinga rajnskog, a priznata je 1977. godine. Glavni aduti su joj dobra otpornost na gljivične bolesti i niske zimske temperature. Zbog toga se osobito raširio u zemljama srednje Europe, poput Češke, gdje hladne zime mogu dovesti do smrzavanjem zimskih pupova.
Sorta pokazuje dobru ravnotežu vegetativnog i generativnog rasta pa je, unatoč većoj bujnosti, stabilne rodnosti i visokih prinosa. Nešto kasnije dozrijeva u odnosu na mnoge, osobito njemačke PIWI sorte, što predstavlja prednost u uvjetima globalnog zatopljenja i sve ranijih berbi. Nakuplja visok sadržaj šećera, a zadržava dobru kiselost, iako su oba parametra obično nešto niža u odnosu na roditelja, Rizlinga rajnskog.
Vina Hibernala svježa su i puna, zelenkasto-žute boje, s prepoznatljivim i naglašenim aromatskim profilom u kojem dominira tropsko voće, note citrusa, grejpa, crnog ribiza, ličija i ponekad zrele breskve te se često uspoređuju s vinima Sauvignona bijelog. Nemaju izražen potencijal dozrijevanja. U hladnijim regijama prikladna su za proizvodnju predikatnih vina.
Johanniter (B)
Johanniter je potomak Rizlinga rajnskog i kompleksnog hibrida FR 589-54 (Seyve-Villard 12-481 × (Pinot sivi × Plemenka)) nastao 1968. u Institutu u Freiburgu, a priznata je 1999. godine. Najviše se uzgaja u Njemačkoj, a ponešto i u drugim srednjoeuropskim zemljama. U Hrvatskoj se nalazi na Nacionalnoj listi priznatih kultivara i preporučena je za uzgoj u Središnjoj bregovitoj Hrvatskoj te se u manjoj mjeri i komercijalno uzgaja.
Odlikuje se srednje bujnim do bujnim rastom, vrlo dobrom i stabilnom rodnošću (9–12 t/ha). Pokazuje srednju do visoku otpornost na plamenjaču i pepelnicu, uz dobru otpornost na niske temperature, ali je zbog zbijenog grozda osjetljiva na botritis. Kao i kod mnogih drugih PIWI sorata, određeno ograničenje predstavlja rano dozrijevanje. U uvjetima globalnog zatopljenja to može biti izazov u tradicionalnim kontinentalnim vinogradarskim područjima, no istodobno predstavlja prednost za hladnija podneblja i za širenje uzgoja vinove loze sjevernije ili na veće nadmorske visine. Tome dodatno pogoduje i njezina vrlo dobra otpornost na zimske niske temperature.
Nakuplja visok sadržaj šećera uz očuvanu kiselost pa su vina Johannitera harmonična, svježa, s ugodnom kiselošću i prepoznatljivim aromatskim profilom. U mladim vinima prevladavaju voćne note jabuke i kruške, a ponekad i breskve, dinje i agruma. S odležavanjem vina dobivaju na mineralnosti te se razvijaju tipične petrolejske note zbog čega ih često uspoređuju s vinima njegovog roditelja, Rizlinga rajnskog.
Muscaris (B)
Muscaris je potomak sorata Solaris i Muškat bijeli, stvoren u Freiburgu 1987. godine, a na sortnu listu u Njemačkoj uvrštena je 2008. Posljednjih godina tamo bilježi značajan trend rasta, a dozvoljena je za proizvodnju vina i u nekim francuskim južnim apelacijama.
Sorta je bujna, sklona formiranju velikog broja mladica iz spavajućih pupova i općenito dosta „neurednim“ rastom te zahtijeva redovito obavljanje zahvata zelenog reza. Rodni potencijal je vrlo dobar. Prinosi su srednje visoki, najčešće od 10 – 12 t/ha, ali može i više. Vrlo je dobre otpornosti na plamenjaču i pepelnicu, a posjeduje i gene za otpornost na crnu trulež. Sorta je vrlo ranog kretanja vegetacije i dozrijevanja, što omogućava uzgoj u hladnijim područjima, ali u toplijim uvjetima može predstavljati izazov zbog vrlo rane berbe.
Ima velik kapacitet nakupljanja šećera, ali dobro zadržava kiselost i pH vrijednost, što pridonosi svježini i harmoničnosti vina, čak i kad je sadržaj alkohola povišen. Boja vina, zavisno od roka berbe, može varirati od svijetložutih do naglašeno žutih tonova. Vina su aromatična zbog visokog sadržaja terpenskih spojeva odgovornih za razvoj cvjetnih i voćnih aroma, osobito nota ličija. U hladnijim regijama naglašene su citrusne i cvjetne note, dok u toplijim prevladavaju tropsko-voćni i začinski tonovi, primjerice muškatnog oraščića. Zbog izražene, intenzivne muškatne arome, vinima dobro pristaje i nešto neprevrelog šećera, ali se mogu uspješno proizvoditi i kao suha. Kao jedna od rijetkih PIWI sorata s izraženom muškatnom aromom, Muscaris je posebno zanimljiv proizvođačima koji žele proizvoditi aromatično bogatija, poluslatka ili desertna monosortna vina ili ga koristiti u kupaži.
Solaris (B)
Solaris je bijela PIWI sorta nastala 1975. u Staatliches Weinbauinstitutu u Freiburgu križanjem Merzlinga i kompleksnog hibrida Gm 6493, a priznata je 2001. godine. Najviše se uzgaja u Njemačkoj, gdje je po zastupljenosti treća bijela PIWI sorta, a vrlo je popularna u hladnijim područjima Europe koja su donedavno bila izvan granice vinogradarske proizvodnje. U Hrvatskoj je na Nacionalnoj listi priznatih kultivara preporučena za Središnju bregovitu Hrvatsku.
Vrlo je bujna, visokog rodnog potencijala, prikladna za različite sustave uzgoja. Prinosi su redoviti i najčešće u rasponu od 10 – 14 t/ha. Ubraja se u skupinu sorata vrlo kratke vegetacije, kreće rano, a vrlo rano i dozrijeva, u uvjetima kontinentalne Hrvatske nerijetko već u prvoj polovici kolovoza. Nakuplja visok sadržaj šećera u moštu, a unatoč dozrijevanju u uvjetima visokih temperatura, ukupna kiselost ostaje očuvana. Vrlo je dobre otpornosti na plamenjaču i pepelnicu, što omogućuje uzgoj uz minimalnu zaštitu.
Uz primjenu odgovarajuće tehnologije proizvodnje i roka berbe, omogućuje proizvodnju vina svih kategorija kvalitete, od laganijih, svježih, do tjelesno punijih. Mirisno su vrlo intenzivna s dominantnim voćnim aromama marelice, breskve i jabuke, ali i tropskim i citrusnim notama. Duža maceracija potencira cvjetne arome ruže i bazge te herbalne note. Zbog vrlo rane dobi dozrijevanja i stabilne razine ukupne kiselosti, sorta je izvrsno prilagođena i za proizvodnju predikatnih, odnosno desertnih vina, a u hladnijim regijama i kao baza za pjenušava vina.
Souvignier gris (B)
Souvignier gris je stvoren 1983. godine križanjem sorata Seyval Blanc i Zähringer, a priznata je 2012. godine. Danas je jedna od PIWI sorata s najbrže rastućim površinama u Europi, osobito u Njemačkoj i Francuskoj, gdje je vodeća bijela PIWI sorta, a postupno se širi i u drugim zemljama. U Hrvatskoj je još u fazi ispitivanja.
Sorta se odlikuje srednje bujnim do bujnim rastom, stabilnom rodnošću i srednje visokim do visokim prinosima, najčešće u rasponu od 9–12 t/ha, iako mogu biti i znatno viši. Sklona je formiranju grozdova na zapercima. Visoke je otpornosti na plamenjaču i pepelnicu, a zahvaljujući čvrstoj kožici i srednje zbijenom grozdu nije osobito osjetljiva niti na botritis. Sorta rano do srednje rano dozrijeva i u većini vinogradarskih područja postiže odgovarajuću tehnološku zrelost, uz relativno sporu razgradnju organskih kiselina i nisku pH vrijednost — što joj kasnije omogućuje očuvanje svježine i strukture vina.
Vina Souvignier grisa obično su suha, harmonična i aromatski izražena te se često uspoređuju s vinima Pinota bijelog i Pinota sivog, a ponekad i Sauvignona bijelog. Dominiraju arome zrelog voća (breskva, marelica, kruška, dinja), citrusne i blage herbalne nijanse, uz ponekad prisutan egzotičan voćni karakter. Uz svježa i laganija vina za brzu potrošnju, u boljim godinama i uz prikladnu tehnologiju u podrumu, može dati kompleksnija vina, punijeg tijela i složenijih voćnih i mednih nota, koja imaju potencijal duljeg odležavanja. Dobra su iskustva i s proizvodnjom pjenušaca.
Cabernet Cortis (N)
Cabernet Cortis sorta je stvorena 1982. godine u Institutu u Freiburgu u Njemačkoj križanjem Cabernet Sauvignona i Solarisa. Priznata je 2004. godine, a danas je zbog visokog kvalitativnog potencijala druga najzastupljenija crna PIWI sorta u Njemačkoj. U Hrvatskoj se nalazi na Nacionalnoj listi priznatih kultivara, preporučena za regiju Središnja bregovita Hrvatska te se njezina vina u manjoj mjeri i komercijalno proizvode.
Odlikuje se srednje do vrlo bujnim rastom, stabilnim prinosima (9–16 t/ha) i ranim dozrijevanjem. Brzo akumulira šećer pa vina često imaju viši alkohol, uz očuvanu kiselost koja im daje svježinu i stabilnost. Sorta pokazuje vrlo dobru otpornost na plamenjaču i dobru otpornost na pepelnicu.
Daje visokokvalitetna, kompleksna crna vina u tipu Cabernet Sauvignona, s izraženim aromama crnog bobičastog voća, posebice crnog ribiza, tipične herbalne note zelenog papra i začinskih tonova kopra i paprike, ali i sušenog i/ili ukuhanog voća. Vina su puna, harmonična, s dobrim potencijalom za dugotrajno dozrijevanje. Viša ukupna kiselost kvalificira ovu sortu i kao dobru sirovinu za proizvodnju rosé vina, pa se na tržištu često mogu naći i takvi tipovi vina. Tijekom više uzastopnih godina praćenja u Središnjoj bregovitoj Hrvatskoj i zapadnoj Slavoniji, pokazala je vrlo dobar tehnološki i enološki potencijal, a vina pojedinih proizvođača nerijetko su osvajala priznanja na vinskim natjecanjima.
Regent (N)
Regent je crna PIWI sorta nastala 1967. u Julius Kühn-Institut križanjem sorata Diana i Chambourcin, a priznata je 1994. godine. Imala je ključnu ulogu u razbijanju dugotrajnih predrasuda o slaboj kakvoći vina od otpornih sorata te je otvorila put razvoju i širem prihvaćanju novih generacija PIWI sorata. Najviše se uzgaja u Njemačkoj, gdje je još uvijek najzastupljenija PIWI sorta, iako njezine površine značajno padaju zbog pojave novih, kvalitetnijih sorata s otpornošću na bolesti. U Hrvatskoj je na Nacionalnoj listi priznatih kultivara, preporučen za Središnju bregovitu Hrvatsku ali se uzgaja na vrlo malim površinama.
Sorta je srednje bujna, stabilne rodnosti i prinosa od 7–10 t/ha, uz srednje rano dozrijevanje. Nakuplja relativno visok sadržaj šećera uz umjerenu kiselost te pokazuje dobru otpornost na niske temperature. Otpornost na plamenjaču i pepelnicu je srednja, pa ipak zahtijeva određenu razinu zaštite.
Vina sorte Regent najčešće su intenzivne tamnocrvene boje s indigo nijansama, što je posljedica specifičnog antocijanskog profila naslijeđenog od nevinifera predaka, te predstavlja jednu od njihovih najprepoznatljivijih enoloških značajki. Iako se ta osobina uglavnom smatra prednošću, riječ je o netipičnoj boji koju dio struke i potrošača ne doživljava kao poželjnu. Aromatski profil vina je pretežno voćan, s dominantnim notama tamnog bobičastog voća (kupina, crni ribiz, višnja), a ponekad su prisutne i blage biljne ili travnate nijanse, osobito pri ranijoj berbi. Vina su u pravilu mekša, s umjereno izraženim taninima i blago kisela. Najčešće se konzumiraju kao mlada, a prikladna su i za kupaže, kojima doprinose boji i voćnosti.
Talijanske sorte
Oplemenjivački program stvaranja sorata vinove loze otpornih na gljivične bolesti u Italiji razvija se od kraja 20. stoljeća u suradnji Sveučilišta u Udinama (Università degli Studi di Udine) i Instituta za primijenjenu genetiku (Istituto di Genomica Applicata). Program je pokrenut s ciljem dobivanja sorata koje kombiniraju visoku otpornost na plamenjaču i pepelnicu s očuvanjem tipičnih enoloških svojstava tradicionalnih sorata Vitis vinifera, osobito onih važnih za sjeveroistočnu Italiju, poput sorata Friulano, Sauvignon i Merlot.
Izvori otpornosti najčešće su genotipovi stvoreni u Mađarskoj, poput Kozma 20-3 ili Bianca, koje, uz otpornost na bolesti, krasi i dobra otpornost na niske zimske temperature. U imenima sorata najčešće se nalazi referenca na vinifera roditelje (Cabernet, Merlot, Sauvignon), koji su svjetski poznate sorte i s kojima često pokazuju enološku sličnost. Ekskluzivno pravo razmnožavanja ovih sorata ima jedan od najvećih rasadnika u ovom dijelu Europe, Vivai Cooperativi Rauscedo.
Sauvignon Kretos (B)
Sauvignon Kretos je bijela sorta nastala 2002. križanjem Sauvignona bijelog i međuvrsnog hibrida Kozma 20-3, a priznata je 2015. godine. Komercijalno se u manjoj mjeri uzgaja na sjeveru Italije, gdje se vinificira zasebno ili zajedno s drugim PIWI sortama iz istog oplemenjivačkog programa. U drugim zemljama, kao i u Hrvatskoj, pojavljuje se uglavnom u pokusnim nasadima.
Sorta je vrlo bujna, stabilne rodnosti i srednje visokih do visokih prinosa. Kratkog je vegetacijskog ciklusa, kreće rano, a rano i dozrijeva. Uz to, pokazuje visoku otpornost na niske zimske temperature pa je osobito zanimljiva za hladnija vinogradarska područja. Otpornost na plamenjaču je visoka, a na pepelnicu umjerena. Nakuplja visok sadržaj šećera, a dobru kiselost zadržava i pri višim temperaturama u razdoblju dozrijevanja.
Vina su svježa, harmonična, srednje intenzivnog mirisa tropskog voća, citrusnih, ali i cvjetnih nota te iznadprosječnih koncentracija aromatskih glikozidno vezanih spojeva. Okusno su dobro strukturirana uz naglašeni aftertaste. Vanjski izgled definiraju svijetložuti do slamnato žuti tonovi, zavisno od područja uzgoja. Ponekad podsjećaju na blažu varijantu vina Sauvignona bijelog. Piju se kao mlada ili nakon kraćeg dozrijevanja, a pogodna su i za kupažu.
Sauvignon Rytos (B)
Roditelji sorte Sauvignon Rytos su Sauvignon i Bianca. Križanje je provedeno 2002., a priznata je 2015. godine. Za sada se u proizvodnim nasadima proširio jedino na području sjeverne Italije, dok je u drugim europskim zemljama, kao i u Hrvatskoj, još u fazi introdukcijskih pokusa.
Sauvignon Rytos srednje je bujna sorta s uspravnim rastom mladica. Odlikuje se dobrom rodnošću pupova, zbog čega je prikladna za različite sustave uzgoja. Postiže srednje visoke prinose, a za postizanje dobre ravnoteže vegetativnog i generativnog rasta potrebno je posvetiti pozornost provođenju zahvata zelenog reza. Vegetaciju započinje srednje kasno, a srednje kasno i dozrijeva, kasnije od starijih PIWI sorata. Nakuplja viši sadržaj šećera uz dobro očuvanje ukupne kiselosti, čak i u toplijim klimatskim uvjetima. Pokazuje dobru otpornost na plamenjaču (iako lošiju od Sauvignon Kretosa) te vrlo dobru otpornost na pepelnicu, no zbog zbijene strukture grozda u kišnim godinama može biti osjetljiva na sivu plijesan, što joj je u vinogradarskom smislu najveća mana. Kvalitativni potencijal sorte je visok, viši od Sauvignon Kretosa.
Vina su intenzivno aromatična s dominantnim mirisima tropskog voća, ali, ovisno o stilu, i cvjetnih, citrusnih te travnatih tonova. Strukturno su svježa, harmonična i često naglašene mineralnosti, te su prikladna za ranu potrošnju i za kraće do srednje dugo dozrijevanje.
Soreli (B)
Soreli je potomak križanja sorte Friulano i međuvrsnog hibrida Kozma 20-3, a priznata je 2015. godine. Tek je u novije vrijeme dopuštena za proizvodnju vina u Italiji, gdje se postupno širi u komercijalni uzgoj, osobito u sjevernim vinogradarskim regijama. U drugim vinogradarskim zemljama, kao i u Hrvatskoj, nalazimo je uglavnom u pokusnoj proizvodnji.
Odlikuje se srednje jakom do jakom bujnošću te umjereno uspravnim rastom mladica. Rodnost pupova, uključujući bazalne, visoka je i stabilna, što rezultira srednje visokim do visokim prinosima. Zbog sklonosti preopterećenju rodom često je potrebna regulacija prinosa. Sorta započinje vegetaciju srednje rano, a dozrijeva rano do srednje rano. Pokazuje vrlo visoku otpornost na plamenjaču, zbog sinergijskog učinka dva gena za otpornost, dobru na pepelnicu te nije osobito osjetljiva na sivu plijesan. Visoke je otpornosti na niske zimske temperature (do -24 ˚C). Kvalitativni potencijal sorte je dobar do vrlo dobar; grožđe nakuplja povišen sadržaj šećera uz srednju do umjerenu kiselost, koja ostaje relativno stabilna i u toplijim uvjetima dozrijevanja.
Vina su najčešće svježeg i voćnog karaktera, s aromama citrusa, jabuke i tropskog voća, a ovisno o tehnologiji prerade mogu pokazivati i suptilne cvjetne note te podsjećati na Sauvignon. Strukturno su laganija do srednje puna, harmonična i prikladna ponajprije za raniju potrošnju, ali i za kraće dozrijevanje. Dobra su iskustva i u kupažama s drugim talijanskim PIWI sortama, poput Fleurtai i Sauvignon Kretos.
Fleurtai (B)
Fleurtaije sorta s otpornošću na gljivične bolesti nastala križanjem sorte Friulano i Kozma 20-3, pri čemu je Friulano jedna od najprepoznatljivijih autohtonih sorata sjeveroistočne Italije, a Kozma 20-3 nositelj gena otpornosti na bolesti. Cilj je bio stvoriti potomke u stilu Friulana, ali s povećanom otpornošću na bolesti. Ukupne površine pod ovom sortom još su vrlo male. Ipak, vina ove sorte, vinificirana zasebno ili s drugim PIWI sortama (najčešće Soreli, Sauvignon Kretos, ali i Johanniter), već su komercijalno dostupna kod nekolicine proizvođača na području regija Veneto ili Fruli Venezia Giulia. U ostalim zemljama nalazimo je uglavnom u pokusnim nasadima, kao i u Hrvatskoj, gdje se njezine karakteristike prate na području Središnje bregovite Hrvatske i zapadne Slavonije.
Izražene je bujnosti pa zahtijeva redovito provođenje zahvata zelenog reza da bi se očuvala prozračnost krošnje i ravnoteža vegetativnog i generativnog rasta. Prikladna je za različite sustave uzgoja, no najviše joj odgovaraju sustavi uzgoja malog opterećenja i mješovita rezidba. Karakteriziraju je i srednje visoki do visoki i stabilni prinosi. Sorta je kratke vegetacije, ranog kretanja vegetacije i ranog dozrijevanja. Pokazuje visoku otpornost na plamenjaču i pepelnicu, a unatoč nešto zbijenijim grozdovima, najčešće nema osobitih problema ni sa sivom plijesni. Grožđe nakuplja umjerene do povišene koncentracije šećera uz umjerenu kiselost, što rezultira uravnoteženim vinima.
Vina su najčešće svježa, elegantna i umjereno aromatična, s izraženim voćno-cvjetnim notama (jabuka, kruška, bijelo cvijeće, badem), te strukturno srednje puna i harmonična. U enološkom smislu bliska su vinima sorte Friulano, pa im se mogu dodavati u određenom udjelu bez opasnosti od narušavanja stilskog identiteta. Pogodna je i za sljubljivanje sa svojom sestrom Soreli koja u takvim vinima daje voćno-cvjetne arome s naglašenijim herbalnim notama i višim ekstraktom, dok Fleurtai doprinosi eleganciji, ravnoteži i tipičnosti okusa.
Cabernet Volos (N)
Cabernet Volos je crna PIWI sorta nastala 2002. križanjem Cabernet Sauvignona i mađarskog međuvrsnog hibrida Kozma 20-3, a priznata je 2015. godine. Uzgaja se uglavnom u Italiji te u eksperimentalnim nasadima u više europskih zemalja, kao i u Hrvatskoj gdje je pokazala dobre proizvodne karakteristike i visok enološki potencijal.
Srednje je bujnosti pa nije osobito zahtjevna sa stanovišta provođenja zahvata zelenog reza. S vegetacijom započinje srednje rano, a srednje rano i dozrijeva. Dobre je i redovite rodnosti te pogodna za različite sustave uzgoja i načine reza.
Nakuplja visok sadržaj šećera i dobro zadržava ukupnu kiselost, pa daje harmonična, strukturirana vina intenzivne rubin-crvene boje, dobrog tijela i čvrstih, izraženih tanina. Prikladna je za duže dozrijevanje u drvu, kao i za kupažiranje s drugim sortama. U aromatskom profilu dominiraju voćne arome crnog ribiza, šljive, kupine i višnje, ali i začinske note papra i klinčića, pri čemu u slučaju ranije berbe mogu biti prisutne i herbalne note, pa po tome, kao i drugim karakteristikama vina, podsjeća na svog roditelja Cabernet Sauvignon.
Merlot Kanthus (N)
Merlot Kanthus je crna sorta nastala 2002. godine križanjem Merlota i mađarskog međuvrsnog hibrida Kozma 20-3, a priznata je 2015. godine. Riječ je o novijoj sorti koja se uzgaja ponajviše u Italiji, a u pokusnim nasadima nalazimo je i u drugim zemljama pa tako i Hrvatskoj.
Odlikuje se poluuspravnim rastom mladica te srednje bujnim do bujnim rastom. Rodnost pupova, uključujući i bazalne, dobra je i stabilna, što omogućuje primjenu kratke rezidbe bez značajnijeg smanjenja prinosa. Prinosi su srednje visoki. Sorta započinje vegetaciju srednje rano, a relativno rano i dozrijeva, nešto prije ili u vrijeme kad i Merlot. Pokazuje visoku otpornost na plamenjaču, srednju na pepelnicu, ali može biti osjetljivija na crnu trulež.
Vina su duboke, intenzivne boje zahvaljujući visokom sadržaju antocijana, s izraženom strukturom i dobrim potencijalom dozrijevanja. U aromatskom profilu mogu se javiti voćne note tamnog bobičastog voća (kupina, šljiva), ali i naglašenije pirazinske nijanse (zelena paprika, biljne note), osobito u hladnijim godinama ili pri nedovoljnoj tehnološkoj zrelosti. Kiselost je uglavnom uravnotežena, što omogućuje proizvodnju svježih, ali i strukturno ozbiljnijih vina. U usporedbi s vinima sorte Merlot Khorus (koja je nastala od istog roditeljskog para), vina Merlot Kanthusa mogu biti robusnija i izražajnija, ponekad nešto manje zaokružena, pogodna za konzumaciju kao mlada, ali prikladna i za kraće dozrijevanje. Senzorno podsjećaju na vina Merlota iz hladnijih vinskih regija.
Merlot Khorus (N)
Merlot Khorus potomak je Merlota i međuvrsnog hibrida Kozma 20-3, stvoren 2002., a priznat 2015. godine. U Italiji se postupno širi u sjevernim regijama, osobito na području Veneta, gdje se bilježi značajan rast površina pod PIWI sortama općenito, a Merlot Khorus je među njima najzastupljenija crna sorta. U drugim zemljama, kao i u Hrvatskoj, još je u fazi ispitivanja prije davanja preporuke za uzgoj.
Sorta se odlikuje srednje jakom do jakom bujnošću. Rodnost pupova, uključujući i bazalne, dobra je i stabilna, a sorta redovito postiže srednje visoke do visoke prinose, zbog čega je često potrebna regulacija opterećenja trsa. Fenološki pripada skupini srednje ranih do srednje kasnih sorata pa dozrijeva približno u isto vrijeme ili nešto kasnije od Merlota. Pokazuje visoku otpornost na plamenjaču i umjerenu otpornost na pepelnicu, a zbog rastresitog grozda nije osobito osjetljiva na botritis.
Vina dobivena od ove sorte su intenzivno obojena, s dobrim sadržajem antocijana i tanina, umjerene kiselosti i zrelih voćnih aroma (tamno bobičasto voće, šumski plodovi). U pravilu su harmonična i srednje do punog tijela, pogodna za brzu potrošnju, ali i za kraće do srednje dugo dozrijevanje. U usporedbi s Merlot Kanthusom, nastalim iz istog križanja, dozrijeva nešto kasnije, pokazuje višu razinu otpornosti na bolesti, zbog čega se u praksi smatra pogodnijim za održive sustave proizvodnje, te u pravilu daje harmoničnija vina, bliža tipičnom Merlot stilu.
Francuske sorte
Oplemenjivački program INRAE-ResDur razvijen je u Francuskoj početkom 21. stoljeća pod vodstvom INRAE (Institut national de recherche pour l’agriculture, l’alimentation et l’environnement), u suradnji s više europskih istraživačkih institucija (Julius Kühn Institute i Weinbauinstitut Freiburg iz Njemačke te Agroscope iz Švicarske). Temeljni cilj programa bio je kombinirati više gena otpornosti iz različitih genetskih izvora. Donori otpornosti iz američkih vrsta roda Vitis bile su ranije stvorene njemačke otporne sorte, poput Villarisa i Regenta, dok su sorte francuskog oplemenjivača Alain Bouquet donori gena za otpornost iz vrste Muscadinia rotundifoliae.
Priznate su četiri sorte prve generacije ResDur koje se odlikuju vrlo visokom otpornosti na plamenjaču i pepelnicu, kao posljedica postojanja više gena otpornosti za svaku od bolesti, što smanjuje opasnost od pojave sojeva uzročnika bolesti koji bi je prevladali te čini otpornost sigurnijom i trajnijom
Floreal (B)
Sorta Floreal nastala je križanjem sorte Villaris i Mtp 3159-2-12, pri čemu je Villaris donor otpornosti na bolesti iz američkih vrsta roda Vitis, a Mtp 3159-2-12 genotip s uključenim genima otpornosti iz vrste Muscadinia rotundifolia. Cilj oplemenjivanja bio je stvoriti sortu visoke i trajne otpornosti uz očuvanje dobre enološke kvalitete i prilagodljivosti suvremenim sustavima proizvodnje. Sorta je službeno priznata 2018. godine, a nakon toga bilježi postupno širenje, ponajprije u Francuskoj, gdje se uzgaja u kategorijama Vin de France i IGP (Indication Géographique Protégée) dok je izvan tog područja još uvijek prisutna uglavnom u pokusnim nasadima.
Karakterizira je srednje jaka do jaka bujnost s poluuspravnim rastom mladica te redovita rodnost uz srednje visoke prinose. Vegetaciju započinje srednje rano, a dozrijeva nekoliko dana nakon sorte Chardonnay, što joj omogućuje prilagodbu različitim uzgojnim uvjetima. Posebno se ističe vrlo visokom razinom otpornosti na plamenjaču i pepelnicu, koja je rezultat piramidizacije više gena otpornosti. Na sivu plijesan nema izraženu osjetljivost, ali je nešto osjetljivija na crnu trulež.
Grožđe nakuplja umjereno visoke koncentracije šećera, a ukupna kiselost je srednje izražena. Vina sorte Floreal najčešće se proizvode kao svježa, suha, izražene arome i naglašene svježine. Strukturno su srednje puna, harmonična i ponajprije prikladna za raniju potrošnju, uz mogućnost kraćeg dozrijevanja. Vina sorte Floreal bogata su tiolnim spojevima koji doprinose naglašenoj aromatičnosti vina u kojima prevladavaju note egzotičnog voća i citrusa, ali i biljnih nijansi. Iako se često uspoređuju s vinima Sauvignona bijelog, ponekad mogu imati i donekle atipična senzorna svojstva u odnosu na klasične sorte vrste Vitis vinifera, koja svi ocjenjivači ne vrednuju baš pozitivno.
Voltis (B)
Sorta Voltis nastala je u okviru programa INRAE-ResDur od istog roditeljskog para (Villaris x Mtp 3159-2-12) kao i Floreal. Sorta je službeno priznata 2018. godine te se postupno širi, ponajprije u Francuskoj, gdje se uzgaja u kategorijama Vin de France i IGP. Prva je sorta s otpornošću na gljivične bolesti uključena u AOC sustav (Appellation d’Origine Contrôlée) u Francuskoj te je u apelaciji Champagne dozvoljena za uzgoj na najviše 5 % površina vinograda i do 10 % udjela u kupaži.
Karakterizira je izražena bujnost s poluuspravnim do uspravnim rastom mladica te umjerena rodnost, uz slabiju rodnost bazalnih pupova, zbog čega zahtijeva dulju rezidbu. Prinosi su najčešće srednje visoki, ali mogu biti i viši, pa ih je radi postizanja kakvoće potrebno regulirati. Vegetaciju započinje nešto kasnije od sorte Chardonnay, a dozrijeva u sličnom terminu, što omogućuje prilagodbu umjerenim klimatskim uvjetima. Posebno se ističe vrlo visokom razinom otpornosti na plamenjaču i pepelnicu, koja je rezultat piramidizacije više gena otpornosti, dok na sivu plijesan ne pokazuje izraženu osjetljivost, ali može biti osjetljivija na crnu trulež.
Grožđe može nakupljati relativno visoke koncentracije šećera uz srednju do višu razinu ukupne kiselosti, pri čemu visoki prinosi mogu rezultirati nižim sadržajem šećera i višom kiselošću. Vina sorte Voltis najčešće se proizvode kao svježa, suha i srednje strukturirana, s diskretnom aromatikom i naglašenom svježinom. Aromatski profil obilježavaju note jabuke, kruške, blage citrusne nijanse te suptilni cvjetni tonovi. Za razliku od aromatičnijih PIWI sorata, poput Floreala, vina Voltisa imaju neutralniji i elegantniji karakter, bliži klasičnim sortama Vitis vinifera poput Chardonnaya, zbog čega se dobro uklapaju u tradicionalne stilove vina i kupaže, osobito u proizvodnji pjenušavih vina.
Mađarske sorte
Oplemenjivanje sorata vinove loze s otpornošću na gljivične bolesti u Mađarskoj ima dugu tradiciju i razvija se još od sredine 20. stoljeća. Uz otpornost na bolesti, jedan od oplemenjivačkih ciljeva bila je i otpornost na niske zimske temperature, važna za uvjete kontinentalnih vinogradarskih područja. Zato je, uz američke vrste roda Vitis, u križanjima korištena i azijska vrsta Vitis amurensis.
Najvažniji oplemenjivački programi provodili su se u dvije institucije, Institute for Viticulture and Oenology Kecskemét i University of Pécs, Faculty of Viticulture and Oenology, gdje su razvijeni brojni zanimljivi genotipovi. Neki od njih proširili su se u uzgoju u Mađarskoj (Zalagyöngye i Kunleány), a neki i izvan mađarskih granica (Bianca), no i mnogi drugi genotipovi, koji kao takvi nisu bili zanimljivi u proizvodnji, bili su izvor ključnih gena otpornosti koji se i danas koriste u modernim oplemenjivačkim programima u Italiji i drugim zemljama.
Bianca (B)
Sorta Bianca nastala je 1963. godine križanjem međuvrsnog genotipa Eger 2 i sorte Bouvier s ciljem postizanja rane zriobe i otpornosti na bolesti. Priznata je 1982., a zbog dobre otpornosti na niske temperature interes za uzgoj porastao je nakon hladnih zima. Danas je najzastupljenija bijela sorta u Mađarskoj, a uzgaja se i u Rusiji, Moldaviji i drugim zemljama. U Hrvatskoj se nalazi na Nacionalnoj listi priznatih kultivara i uzgaja se sporadično.
Odlikuje se bujnim rastom, visokom rodnošću i prinosima od 12–14 t/ha. Zbog bujnosti i sklonosti ka tjeranju mladica iz spavajućih pupova, traži višekratno plijevljenje i uvlačenje mladica, a visoka rodnost često zahtijeva redukciju prinosa kratkim rezom. Dozrijeva rano te akumulira visok sadržaj šećera uz izraženu ukupnu kiselost. Pokazuje dobru otpornost na plamenjaču, pepelnicu i botritis.
Daje bogata, puna i snažna vina, često više alkoholne jakosti (12–14 vol. %), svijetložute do slamnatožute boje, s izraženijom kiselošću. Često se uspoređuju s vinima Sauvignona (bez intenzivnih tiolnih aroma), a ponekad i s vinima roditeljske sorte Bouvier. Svježeg su i laganog aromatskog profila u kojem dominiraju jabuka, kruška i citrusi, a u nekim godinama i cvjetne note. Uglavnom se proizvode suha vina namijenjena ranijoj potrošnji, bez značajnog potencijala za dugotrajno dozrijevanje. S obzirom na visok sadržaj šećera, mogu se proizvoditi i vina kasne berbe, u kojima je, uz ostatak šećera, očuvana i dobra kiselost, što je osigurava harmoničnost i svježinu okusa.
Proces evaulacije PIWI sorata se nastavlja
Opisane PIWI sorte pokazale su u dosadašnjim istraživanjima vrijedna gospodarska svojstva i zanimljiv enološki potencijal te je, za one sorte koje još nisu upisane, pokrenut postupak uvrštavanja na Nacionalnu listu priznatih kultivara. To je preduvjet da ih bolje upoznaju zainteresirani proizvođači, osobito oni u sustavu ekološke proizvodnje, steknu iskustva s njihovim tehnološkim zahtjevima te u konačnici odluče jesu li zaslužile širenje u komercijalni uzgoj.
Uz ove sorte, iz oplemenjivačkih instituta dolaze i novije generacije sorata od kojih se očekuje bolja i trajnija otpornost – više gena za otpornost na plamenjaču i pepelnicu, ali i otpornost na neke druge bolesti poput crne truleži ili manja osjetljivost na, primjerice, fitoplazme. Uz to, i drugim bi svojstvima trebale moći odgovoriti na izazove s kojima se susreću vinogradari i vinari u uvjetima klimatskih promjena, poput kasnije dobi dozrijevanja, tolerantnosti na sušu, manje osjetljivosti na sunčane opekotine i slično.
Stoga će i za ove novije sorte biti nužno provesti sustavna istraživanja njihove prikladnosti za naša vinogradarska područja, čime je jasno da proces evaluacije PIWI sorata nije zaključen, već se kontinuirano nastavlja.
Pročitajte još:
PIWI sorte vinove loze: put prema održivoj proizvodnji grožđa i vina
Pišu:
prof. dr.sc. Jasminka Karoglan Kontić
Prof. dr. sc. Ana Jeromel
Naslovna foto: Shutterstock
