Kroz sljedeće brojeve predstavit ćemo biljke koje bi radi otrovnih svojstava bilo dobro izbjegavati u prirodi, ili ako ih se koristi, s njima pažljivo i odgovorno rukovati. Jedna od takvih biljaka je i velebilje.
Velebilje je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (Solonaceae). Latinski naziv roda Atropa potječe od grčke riječi atropos (neotklonjiv, neumoljiv). U svim knjigama o ljekovitom bilju nailazimo na upozorenje da je vrlo otrovna. U grčkoj mitologiji je Atropa bila jedna od tri sestre Suđenice, ona koja presijeca konac života. Naziv vrste potječe od talijanske riječi belladonna što znači lijepa žena. U doba renesanse bila je posebno zanimljiva, jer su je djevojke pile kako bi proširile zjenice. Tada se to smatralo osobito privlačnim, premda su mnoge tako i oslijepile. Crveni sok iz plodova koristile su za bojenje usana.
Velebilje raste u svijetlim šumama, na šumskim čistinama te uz rubove šuma u brdskom i planinskom pojasu. Vrsta je rasprostranjena u cijeloj Europi, zapadnoj i jugozapadnoj Aziji, sjevernoj Africi te sjevernoj Americi. Velebilje su poznavali još Germani koji su ga zbog halucinogenog djelovanja rabili u vjerskim obredima i kao ljubavni napitak. Sveta Hildegarda preporučivala je masti protiv jakih bolova, a kod unutarnje uporabe je upozoravala da droga „toliko uzdrma čovjeku duh da izgleda kao da je mrtav“. Velebilje se upotrebljavalo za liječenje čireva i gnojnih rana te za olakšavanje bolova, kod bolova probavnih organa i mišića te kod astme i bronhitisa.
Stabljika velebilja je uspravna, bridasta, u gornjem dijelu razgranata i fino dlakava, naraste do 150 cm visine. Korijen je mesnat, bijelkastožućkast. Listovi su tamnozeleni, jajasti ili eliptični, ušiljenog vrha, cjelovita ruba, dužine 10-20 cm, širine 8-15 cm, skupljeni su po dvoje, jedan je znatno manji od drugog. Cvjetovi su pravilni, zvonolikog oblika, dugi oko 3 cm, smješteni pojedinačno iz pazušca listova na kratkim stapkama, mutno su tamnoljubičaste do smeđe boje, u unutrašnjosti prljavo žuti s crvenim žilicama. Prašnika ima pet. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je sjajna i sočna crna boba veličine oko 1 cm, sadrži mnoge bubrežaste , smeđe, hrapave sjemenke. Dozrijeva u razdoblju od srpnja do rujna, ne dozrijevaju svi plodovi u isto vrijeme te se često na biljci nalaze i nezreli zeleni i zreli crni plodovi.
Bijeli bun, kužnjak i crna bunika
Srodne vrste velebilju su bijeli bun (Scopolia carniolica), kužnjak (Datura stramonium) i crna bunika (Hyoscyamus niger). Bijeli bun je vrsta koja raste po svijetlim bukovim šumama i klancima. Sadrži alkaloide i kumarine. Droga od korijena danas se koristi za industrijsko dobivanje alkaloida hiosciamina, odnosno atropina. Kužnjak raste kao jednogodišnji korov po nasipima i oranicama. Cvate zvonolikim bijelim cvjetovima. Potječe iz Srednje Amerike, a danas je rasprostranjen po cijelom svijetu. Crna bunika rasprostranjena je na pustim, neobrađenim tlima i nasipima. Potječe iz Europe te zapadne i sjeverne Azije, odakle se raširila po cijelom svijetu. Osušeni listovi sadrže alkaloide hiosciamin, skopolamin i malo atropina. Kao sredstvo protiv zubobolje, crna bunika se koristila još u babilonsko doba. U srednjem vijeku služila je za narkozu. Sadrži aktivne tvari koje uzrokuju halucinacije i osjećaje letenja. Ulje bunike danas se još ponegdje koristi izvana za olakšavanje bolova.
Velebilje i spomenute srodne vrste sadrže tropanske alkaloide. Svi imaju sličan kemijski sastav kao esteri tropina s tropanskom kiselinom. Najznačajniji alkaloidi su hiosciamin, atropin i skopolamin, a u manjoj mjeri i kuskhigrin i beladonin. Tropanski alkaloidi na vegetativni živčani sustav djeluju tako da potiskuju acetikolin na živčanim receptorima. To su tipični parasimpatolitici. Hiosciamin još posebno utječe na djelovanje žlijezda i glatkih mišića.
Sprječava izlučivanje žlijezda slinovnica, znojnica i želučanih žlijezda. Djeluje i spazmolitički, smanjuje napetost i grčenje probavnog trakta, žučnih i mokraćnih putova te bronhijalne muskulature. Atropin ima jednako, samo slabije djelovanje kao hiosciamin. Najčešće ga koristimo kod bradikardijskih smetnji otkucaja srca, gastritisa i želučanih čireva. Sprječava i povraćanje. Beladonin djeluje blago analgetički, ublažava bolove i grčeve. Zajedno s atropinom koristimo ga kod liječenja Parkinsove bolesti. Skopolamin djeluje jednako kao atropin, samo je njegovo djelovanje na periferni živčani sustav slabije, a na središnji snažnije. Koristimo ga za smirenje. Atropin, hiosciamin i skopolamin liječnici anesteziolozi dodatno koriste kod spravljanja narkoze jer sprječava nastajanje sluzi. Atropin se upotrebljava kod pregleda i operacija za širenje zjenica.
Sve spomenute vrste jako su otrovne i nikada ih ne smijemo uzimati sami. Smrtna doza velebilja je 4-20 bobica. Tipični znaci trovanja su posve otvorene zjenice koje više ne reagiraju, suha usta i ždrijelo, tegobe kod gutanja i govora. Nikada ne dolazi do povraćanja. Smrt nastupa zbog obamrlosti dišnog sustava. Gotove pripravke uzimamo samo prema uputama liječnika.
naslovna foto: Shutterstock
(Nastavlja se…)
