Vinogradarstvo i vinarstvo u Hrvatskoj karakterizira duga tradicija proizvodnje grožđa, kao i raznolikost autohtonih sorti grožđa. Proizvodnja vina u Hrvatskoj je samo oko 0,4 % EU-28 proizvodnje. Osim u Hrvatskoj, i u svijetu vinogradarstvo i vinarstvo je važna poljoprivredna grana.

Gledajući globalno, najvećim proizvođačem vina smatra se Italija (4.250.000 l). Nju prate Francuska (3.641.900 l), Španjolska (3.248.000 l), SAD (2.333.900 l), Australija i Argentina. Na razini EU u 2019. g. veći proizvođači su još Portugal (5% proizvodnje EU), Njemačka (4%) i Mađarska (2%). Ukupna proizvodnja vina u EU (2019. g.) bila je oko 16 milijardi litara.

Površine pod vinogradima bilježe ponovni rast

Od ukupne korištene poljoprivredne površine u RH (1,5 milijun ha) vinogradi čine tek 1,42 % korištene poljoprivredne površine. Ukupne površine (u ha) pod vinogradima u razdoblju od 2012. do 2019. g. imaju trend pada. U posljednjoj promatranoj godini – 2020.-oj bilježe rast od 8,22 % u odnosu na 2019. g.

Nastavno na proizvodne površine, vidljivo je kako je proizvodnja grožđa u Hrvatskoj volatilna iz godine u godinu s najvećim vrijednostima proizvodnje grožđa (u tonama) u 2012. i 2013. g. U posljednjih sedam godina (2014.-2020.g.) nisu dostignute proizvedene količine grožđa kao što su bile u 2012. ili 2013. g. Tako je vidljivo kako je u 2020. g. zabilježen nešto veći urod grožđa u odnosu na 2019. g.

Proizvodnja vina prati statistiku proizvodnje grožđa te je tako vidljiva promjenjivost proizvodnje vina kroz promatrano razdoblje (2012.-2020.). U 2012.g. zabilježena je najveća proizvodnja vina preko 1,290 tis. hl, dok je sljedećih godina vidljiv pad. U Hrvatskoj, prema podacima DZS-a, u 2020. g. proizvedeno je 800 tisuća hl vina. Od toga najveći udio u Panonskoj Hrvatskoj (300 tis. hl), Jadranskoj (273 tis. hl), Sjevernoj (219 tis. hl) i u Gradu Zagrebu samo 8 tis. hl.

Četiri vinogradarske regije

Prema Zakonu o vinu (NN 32/2019) i Pravilniku o zemljopisnim područjima uzgoja vinove loze (NN 76/2019) vinogradarska proizvodnja u Hrvatskoj provodi se u četiri vinogradarske regije. To su Slavonija i hrvatsko Podunavlje, Istra i Kvarner, Dalmacija i središnja bregovita Hrvatska.

Prema prijašnjem Pravilniku, a zbog različitih klimatskih i pedoloških uvjeta, zemljopisna područja uzgoja vinove loze u Republici Hrvatskoj bila su podijeljena na tri regije: Zapadna kontinentalna Hrvatska, Istočna kontinentalna Hrvatska i Primorska Hrvatska, koje su u vezi s vinogradarskim zonama proizvodnje B, C1 i C2. U odnosu na zemljopisna područja uzgoja vinove loze, vino se u Hrvatskoj štiti zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI) na razini vinogradarske podregije, vinogorja i VV položaja. Također i zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla (ZOZP) na razini vinogradarske regije.

Okvirni proračuni vina u buteljama

Kalkulacije Savjetodavne službe (2020 g.) u nastavku prikazuju okvirne izračune za proizvodnju vina (butelja) ovisno o zonama proizvodnje. Prodajna cijena vina temelji se na prosječnim tržišnim cijenama. Naravno, u praksi su moguće različite prodajne cijene vina i u konačnici odstupanja od prikazanih izračuna. Kalkulacija (pokriće varijabilnog troška – PVT) se sastoji od razlike prihoda i varijabilnih troškova karakterističnih za proizvodnju vina u svakoj regiji.

Najveći udio varijabilnog troška (53 %) čini trošak proizvodnje vina. Zatim trošak sirovine (grožđa) te ostali troškovi koji obuhvaćaju provedbu analiza s ciljem puštanja vina u promet, kao i ostali troškovi. Varijabilni trošak grožđa računat je kao trošak otkupa grožđa za potrebe proizvodnje i prodaje vina. Kod proizvođača grožđa i vina ovaj se trošak smatra oportunitetnim troškom koji se prikazuje kod izrade kalkulacija PVT-a. Naravno za preciznije izračune i kalkulacije valja uzeti i fiksne troškove. Oni su specifični za gospodarstvo, a omogućuju realni prikaz očekivane dobiti na gospodarstvu.

U svim prikazanim izračunima, ovisno o regiji proizvodnje vidljivo je pozitivno pokriće varijabilnog troška. Najveći očekivani prihod je u regiji Istra, Kvarner i Dalmacija (C2), dok je najmanji očekivani prihod u regiji Slavonija (C1). Kretanje prihoda prate i troškovi, tako je najveći varijabilni trošak u zoni C2, a najmanji u regiji Slavonija.

U konačnici najveća zarada (nisu uključeni fiksni troškovi) po butelji vina vidljiva je u regiji Istra i Kvarner te Dalmaciji. Tamo ona iznosi oko 20 HRKpo butelji. Nešto manja zarada, oko 17 HRK/butelja, je u regiji Središnja bregovita Hrvatska. Najmanja zarada je oko 13 HRK/butelja u regiji Slavonija.

VinoZona BZona C1Zona C2
Vino sa ZOI – Središnja bregovita HrvatskaVino sa ZOI – SlavonijaVino sa ZOI -Istra i Kvarner, Dalmacija
kg grožđa za 1 l=1,5kg grožđa za 1 l=1,62kg grožđa za 1 l=1,62
Vino292.500,00247.000,00345.800,00
UKUPNI PRIHOD292.500,00247.000,00345.800,00
Grožđe49.500,0042.000,0072.000,00
Troškovi proizvodnje vina66.788,5667.495,3967.989,39
Ostali troškovi10.000,0010.000,0010.000,00
UKUPNI VAR. TROŠKOVI126.288,56119.495,39149.989,39
PVT166.211,44127.504,61195.810,61
PVT/butelji17,0512,9119,82
Izvor: Katalog kalkulacija poljoprivredne proizvodnje 2019.

Vinogradarska proizvodnja u Hrvatskoj provodi se u četiri vinogradarske regije Slavonija i hrvatsko Podunavlje, Istra i Kvarner, Dalmacija i središnja bregovita Hrvatska

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakWine EnoGASTRO VIP Event – promocija enogastronomije i podizanje kvalitete turizma
Sljedeći članakKoliko je sigurna hrana u Hrvatskoj?
Tajana Čop, mag. ing. agr.
Asistentica na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Rođena je 1992. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2011. godine upisuje smjer Agrarna ekonomika. Nakon završetka preddiplomskog studija, upisuje diplomski studij Agrobiznis i ruralni razvitak te ga završava 2016. godine. Od 2017. godine zaposlena je na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Suradnica je na tri modula na preddiplomskim studijima i na sedam modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Trenutno je upisana na doktorski studij Poljoprivredne znanosti Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Znanstveni interes usmjeren je na menadžment i poduzetništvo u poljoprivredi i upravljanje rizikom u poljoprivredi. Sudjelovala je na nekoliko domaćih i međunarodnih konferencija, te objavila nekoliko znanstvenih radova. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva i Europskog udruženja agrarnih ekonomista.