U maslinarstvu je vidljiv stalni rast proizvodnih površina i proizvodnje u posljednjih dvadesetak godina. Što je tome razlog? Prvenstveno istraživanja (Mesić i sur. 2015. i Šimunović, 2005) navode veće ulaganje u tu granu poljoprivrede, moguće ostvarenje poticaja na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, uvođenje novih tehnologija u proizvodnju, porast potražnje za maslinovim uljem, kao i sve veća osviještenost potrošača o prehrambenoj dobrobiti ulja.

Povijest uzgoja masline seže prije 6000 godina, kada uzgojno područje iz srednje Azije, dolazi sve do mediteranskih zemalja. Zanimljivost rasprostranjivanja maslina veže se uz priču kako su Stari Grci i Rimljani kod svakog osvojenog područja sadili maslinu, te na taj način ukazali na važnost masline i maslinarstva. Stoljetne i tisućljetne masline u Hrvatskoj, na Brijunima (starosti oko 1600 godina) i otoku Pagu, mjesto Lun (oko 2000 godina) pokazuju na dugogodišnji uzgoj maslina na našem tlu.

Najznačajnije sorte masline u RH

Maslina (Olea europaea) je grm ili razgranato stablo, koje doseže i do 13 metara visine. Njeno osnovno obilježje je plod masline, širok do 2 cm, a dug od 1 do 3 cm i lišće masline koje se bere kroz cijelu godinu. Kad plod iz zelene boje prijeđe u tamnije zelenu, smeđezelenu ili crnu, potrebno je branje maslina, koje se provodi od početka listopada pa do sredine studenog, ovisno o sorti. Najznačajnije sorte u Hrvatskoj su: Oblica, Pendolino, Lastovka, Levantinka, Drobnica, Istarska bjelica, a manje poznate su Buža, Mezanica, Crnica, Plominka i ostale.

U Hrvatskoj najveći broj uljara je na području Splitsko – dalmatinske županije (51), Zadarske županije (38) i Dubrovačko – neretvanske županije (30), dok je u Istarskoj županiji, 30 uljara i u Primorsko – goranskoj, 14 uljara.

Graf: Proizvodnja maslina i maslinovog ulja

Proizvodnja masline i maslinovog ulja

Kalkulacija proizvodnje masline i maslinovog ulja

Tablica: Kalkulacija pokrića varijabilnog troška maslinovog ulja

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 22/2018

Prethodni članakPlutajuće farme – budućnost proizvodnje hrane
Sljedeći članakOtrovne kućne ljepotice
Tajana Čop, mag. ing. agr.
Asistentica na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Rođena je 1992. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2011. godine upisuje smjer Agrarna ekonomika. Nakon završetka preddiplomskog studija, upisuje diplomski studij Agrobiznis i ruralni razvitak te ga završava 2016. godine. Od 2017. godine zaposlena je na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Suradnica je na tri modula na preddiplomskim studijima i na sedam modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Trenutno je upisana na doktorski studij Poljoprivredne znanosti Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Znanstveni interes usmjeren je na menadžment i poduzetništvo u poljoprivredi i upravljanje rizikom u poljoprivredi. Sudjelovala je na nekoliko domaćih i međunarodnih konferencija, te objavila nekoliko znanstvenih radova. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva i Europskog udruženja agrarnih ekonomista.