Nedavno su donesene izmjene i dopune Zakona o trgovini, pa se tako odredbama članka 2., u kojem se mijenja dosadašnji članak 5. stavak 1. podstavak 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj 87/08, 116/08, 76/09). Prije svega provodi pojmovno usklađenje s odredbama Zakona o poljoprivredi te se uvodi pojam „obiteljskog seljačkog gospodarstva“. Kojim se ovom novelom dopušta prodaja proizvoda na malo izvan prodavaonica i putem automata i kioska, što do sada nije bilo moguće.
Ovim zakonom regulirana je prodaja proizvoda npr. mlijeka putem automata. To se u posljednje vrijeme pokazalo učestalom pojavom na tržištu; prodaja vlastitih proizvoda putem kioska. Čime je omogućeno da OPG-i prodaju svoje proizvode i na taj način jer do sada su imali tu mogućnost prodaje samo na klupama i štandovima. Naravno, uz vođenje računa o pozitivnim posebnim propisima RH vezanim uz prodaju hrane. Čime se također mora voditi računa i o poštivanju odredbi propisa o zaštiti potrošača. Za obavljanje djelatnosti na navedeni način potrebno je ishoditi rješenje o ispunjavanju minimalno tehničkih uvjeta. Osim ako je riječ o prigodnoj prodaji.
Djelatnost trgovine- prodaja proizvoda
Nadalje, navedenom odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini, proširuje se i krug osoba koje mogu obavljati djelatnost trgovine pa tako djelatnost trgovine mogu obavljati i pravne osobe (udruge, zadruge, ustanove, škole, muzeji i sl.). Dakle neprofitne pravne osobe, koje prema posebnim propisima radi ostvarivanja svojih ciljeva, a sukladno odredbama statuta ili drugih općih akata, svoje proizvode prodaju na malo izvan prodavaonica na način propisan odgovarajućim odredbama Zakona o trgovini.
U odnosu na proširenje kruga osoba, koje mogu obavljati djelatnost trgovine na neprofitne pravne osobe. Ovim prijedlogom Zakona omogućava se istima da bez ishođenja minimalno tehničkih uvjeta. Sukladno posebnim propisima radi ostvarivanja svojih ciljeva zbog kojih su i osnovane, mogu obavljati sve djelatnosti koje su utvrđene statutom. Osim onih koje su zakonom izričito zabranjene.
Zakonodavac nije imao namjeru niti je svojim odredbama izjednačio neprofitne pravne osobe s trgovačkim društvima. Odnosno s pojmom trgovca u smislu obavljanja djelatnosti trgovine sa svrhom da prodajom bilo koje robe neprofitna pravna osoba ostvaruje određeni prihod. Neprofitne pravne osobe, dakle, mogu obavljati prodaju robe koja je u izravnoj vezi sa svrhom ostvarivanja njihovih ciljeva. Nastavno na navedeno, za obavljanje te prodaje, neprofitne pravne osobe ne moraju ishoditi minimalno tehničke i druge uvjete.
Isto tako, a vezano uz neprofitne pravne osobe, odredbom članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini, kojom se mijenja i dopunjuje članak 10. Zakona o trgovini, uvodi se odredba vezana uz mjesto gdje će te osobe obavljati trgovinu na malo izvan prodavaonice pa je tako navedeno da su to prostori kulturnih, sakralnih, obrazovno-pedagoških, znanstvenih i drugih javnih ustanova te prostori koji se smatraju zaštićenim područjem prirode.
Pokretna prodaja
Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini određuje se, kao novela ovih izmjena, mogućnost prodaje robe kroz pokretnu prodaju. Uz ispunjenje uvjeta propisanih odlukom predstavničkog tijela grada ili općine na čijem području se pokretna prodaja obavlja s ciljem opskrbe stanovništva na specifičnim i udaljenim područjima nedovoljno opskrbljenim maloprodajnim kapacitetima. U tom smislu daljnje izmjene vezane uz taj članak odnose se isključivo na usklađenje pravnog izričaja pri označavanju nadležnog tijela za donošenje predmetne odluke.
