Svi mi svakodnevno donosimo odluke. Neke su jednostavne i donosimo ih bez previše razmišljanja, dok neke odluke zahtijevaju veća promišljanja, primjerice ulaganje. Odlučivanje ima svoj tijek, a donošenje odluka predstavlja odabir između nekoliko mogućih alternativa, a sve s ciljem ostvarenja definiranih ciljeva.
U procesu donošenja odluka važno je sagledati unutarnju situaciju poslovnog subjekta, ali i vanjsko okruženje.
Osnovni koraci za donošenje odluka:
- prikupljanje informacija za određeni problem za koji se donosi odluka,
- definiranje alternativa,
- ocjena alternativa,
- izbor jedne između više alternativa,
- uvođenje izabrane alternative u poslovni proces i
- analiza provedene alternative i ocjena uspješnosti.
Tijekom svakodnevnih, rutinskih izbora ne zamjećujemo primjenu svih tih koraka (primjerice tijekom izbora kupnje kruha), dok u poslovnom procesu praćenje koraka doprinosi donošenju kvalitetnijih odluka i postizanju boljih poslovnih rezultata.
Kod analize okruženja i donošenja odluka mogu se koristiti razni alati, od najjednostavnije SWOT analize (S za englesku riječ Strengths – snage; W – Weaknesses – slabosti; O – Opportunities – prilike; T – Threats – prijetnje) kojom ocjenjujemo snage (što radimo dobro, koje prednosti imamo u usporedbi s konkurencijom, itd.) i slabosti (visina troškova, financijska pozicija, itd.) koje dolaze iz samog poljoprivrednog gospodarstva.
Također, ocjenjuju se i prilike (primjerice trendovi na tržištu, itd.) i prijetnje (konkurencija, legislative, itd.) koje se javljaju u vanjskom okruženju. Drugi alat, naziva, PEST analiza služi za ocjenu ključnih sila iz okruženja kao što su politički, ekonomski, tehnološki i društveni čimbenici. Upravo, PEST i SWOT analize kao najjednostavnije prethode i doprinose definiranju i oblikovanju strategije poslovanja pojedinih poslovnih subjekata i donošenju poslovnih odluka.
Upravo je u istraživanju prof.dr.sc. Franić iz 2009. g. istaknuto kako poljoprivredni proizvođači svakodnevno moraju prilagođavati svoje poslovne odluke kao odgovor na, upravo, promjene cijena poljoprivrednih proizvoda, ali i ostalih čimbenika kao što su promjene legislativa, konkurencija, pojave nenadanih bolesti biljaka, životinja i sl.
Prodati odmah ili uskladištiti i čekati veću cijenu na primjeru žitarica
Trenutno, aktualne žitarice pokazuju kako je u petogodišnjem razdoblju zabilježen rast proizvodnje nekih žitarica. Primjerice, od 2017. do 2021. vidljiv je rast proizvodnje pšenice, ječma i kukuruza i suncokreta. S druge strane, bilježi se pad proizvodnje raži, zobi i uljane repice.
Tablica 1. Proizvodnja žitarica i uljarica u Hrvatskoj, 2017. – 2021., u tis. tona Pšenica Raž Ječam Zob i mješavine Kukuruz Ostalo žito Suncokret Uljana repica 2017. 687,6 2,57 260,43 68,33 1.559,64 0,8 115,88 135,81 2018. 744,41 4,1 227,52 44,83 2.147,28 0,79 110,79 155,84 2019. 794,04 6,91 275,4 57,59 2.298,32 1,02 106,56 103,90 2020. 857,56 4,37 321,78 65,35 2.430,60 2,12 120,02 119,67 2021. 975,59 2,08 306,21 58,84 2.242,12 1,82 124,36 73,42
Samodostatnost žitarica i uljarica kroz petogodišnje razdoblje ima trendove i rasta i pada. No, u 2021. godini samodostatnost je bila najniža u slučaju raži i ostalih žitarica, dok je vodeći ječam i pšenica glede samodostatnosti.
Rizik ili ne?
Prodati odmah ili skladištiti i čekati veću cijenu predstavlja donošenje odluka u uvjetima rizika. Rizik je vjerojatnost pojave negativnog događaja te je za slučaj dvije navedene alternative (prodaja odmah (Scenarij A) ili skladištenje (Scenarij B)) potrebno analizirati rizik. Kako bismo analizirali rizik promjene cijene moramo znati ili pokušati pretpostaviti pojavljivost određenog događaja temeljem povijesnih podataka, odnosno očekivane cijene (rast ili pad cijene) i njenu vjerojatnost pojave. Za potrebe izračuna je preuzeta aktualna cijena za otkup žitarica (cijene iskazane u scenariju A) s internetskih stranica Žito d.o.o. U scenariju B, vidljivo je kako je najniža vjerojatnost (20 %) povećanja cijena za 50 %. Najveća vjerojatnost od 50 % je da se očekuje povećanje otkupne cijena za 10 %. I u 30 % slučajeva očekivano je smanjenje cijene za nekih 15 % u odnosu na cijenu koju možemo ostvariti kod prodaje odmah.
Na primjeru vidimo kako je očekivana otkupna cijena svih prikazanih žitarica i uljarica prosječno 209 eura/toni. Očekivana cijena prodaje odmah najveća je u slučaju uljane repice (320 eura/t) i suncokreta (300 eura/t), a najmanja za slučaj ječma (120 eura/t). U slučaju prodaje odmah, nema rizika i isto predstavlja siguran događaj, odnosno očekivani prihod proizvođača iskazano u EUR/t. S druge strane, u slučaju skladištenja može se očekivati cijena nešto veća nego kod prodaje odmah. Skladištenjem bi očekivana vrijednost prodaje kukuruza iznosila oko 166 eura/toni, pšenice 171 eura/toni, ječma 133 eura/toni, uljane repice 354 eura/toni i suncokreta 332 eura/t.
U svim slučajevima skladištenja očekivana je veća vrijednost, ali postoji i veći rizik nego je to u slučaju prodaje odmah te u prikazane izračune nije uračunat trošak skladištenja.
Upravo, na promjene cijena proizvoda utječu razni čimbenici, od klimatskih prilika, ostvarenih prinosa, postojanja zaliha, politike, primjene tehnologija, itd., ili najjednostavnije ponuda i potražnja. Upravljanje cjenovnim rizikom trebao bi biti jedan od zadataka svakog menadžera u poslovnom subjektu. Neki od osnovnih načina utjecaja na cijenu su skladištenje, izbor pristupačnijih sorata, proizvodnja u zaštićenim uvjetima ili ugovaranje proizvodnje. Primjenom raznih alata i instrumenta za zaštitu od promjene cijene na burzama, a poznatiji kao hedging, poljoprivrednici van Hrvatske utječu na stabilizaciju prihoda.
