Danas se buče uzgajaju u svim dijelovima svijeta. Najveći svjetski proizvođači buča su Kina i Indija, koje zajedno proizvode gotovo polovicu svjetske proizvodnje ovih kultura. U Austriji, Sloveniji, Mađarskoj, Njemačkoj, Srbiji i Hrvatskoj se pretežno uzgajaju buče golice koje služe za dobivanje ulja, dok se manjim dijelom proizvode obične buče koje se koriste u ishrani stoke. Proizvodnja bučinog ulja u svijetu je mala i nije registrirana u službenim statistikama. Prema procjenama Udruge proizvođača buče i bučinog ulja, koja okuplja 40-tak proizvođača s pet uljara, a koji pokrivaju približno 70 posto ukupne hrvatske proizvodnje bučinog ulja, buče su u Hrvatskoj proizvode na površinama od 4000 do 5000 ha, s godišnjom proizvodnjom od 600-650 tona ulja. Udruga je osnovana 23. veljače 2011. godine s osnovnom zadaćom promicanja, razvitka i unapređenja proizvodnje bučinog ulja, stvaranja robne marke bučinog ulja i zaštite proizvoda posebne kvalitete, zajedničkog nastupa proizvođača prema tijelima i institucijama Republike Hrvatske, te poticanja i organiziranja izvoza ovog proizvoda. Uz financijsku potporu Zagrebačke županije Udruga je provela projekt standardizacije proizvodnje bučinog ulja, uvođenje proizvođača u sustav kontrole proizvodnje, te označavanja posebnim znakom bučinog ulja visoke kakvoće.
Ljekovitost
Bučino ulje je tamno-zelene do crne boje s bogatim i specifičnim, pomalo orašastim, okusom. Najrasprostranjenija sorta za proizvodnju ulja je Cucurbita pepo var. Styrriaca, iz čijih se sjemenki može dobiti 45% ulja, odnosno iz 2,5 kg sjemenki je moguće dobiti jednu litru ulja.
Ulje i koštice su bogati vitaminima A i E, te cinkom. Najbolji su izvor omega 3 i omega 6 masnih kiselina koje su potrebne za poboljšavanje općeg stanja krvožilnog sustava. Osim toga ulje pozitivno djeluje na prostatu, ublažava probleme pri upalnim procesima urinarnog trakta, povoljno djeluje na crijevnu floru kao i na imunološki sustav.
Puno je antioksidanata, a prisutna oleinska kiselina pomaže u snižavanju „lošeg“ LDL kolesterola. Najzdravije je bučino ulje jesti u prirodnom obliku, npr. u salatama, a najkvalitetnije je hladno prešano ulje koje se po načinu proizvodnje može usporediti s djevičanskim maslinovim uljem.
Uzgoj buča golica
Priprema parcele za uzgoj buča golica se ne razlikuje od pripreme koja se radi za uzgoj tradicionalnih industrijskih i ratarskih kultura, a poželjna je gnojidba stajnjakom jer joj odgovara jače tlo. Osjetljive su na niske temperature, pa je optimalan rok sjetve od konca travnja do kraja prve dekade svibnja (od 25.4. do 10.5.) kada su temperature tla između 12 i 15 °C, a bere se krajem rujna do početka studenoga. Beru se kada su dobile žuto-crvenkastu boju, a sjemenka je čvrsta i lako se odvaja od mesa. Nakon berbe, sjemenke se peru s vodom pod pritiskom. Potom se suše u sušnici na temperaturi 40-60 °C do konačne vlage od 8 – 10 %. Potrebna količina sjemena za sklop od 18.000 – 20.000 biljaka je 4 do 6 kg/ha (cijena kilograma sjemena ovisi o sorti i kreće se između 130 i 440 kn/kg), a razmak unutar reda, kao i red od reda, ovisi o strojevima kojima će se vršiti mehaničko suzbijanje korova. Nasad je u toku sezone potrebno jednom tretirati herbicidom i jednom kultivirati, a u slučaju uzgoja za eko ulje, umjesto herbicida kultivira se dva do tri puta. Ekološki uzgoj zahtijeva dosta ljudskog rada, a prinosi su smanjeni i do 25% u odnosu na konvencionalnu proizvodnju, međutim tako proizvedene koštice i ulje postižu više prodajne cijene.
Prinos mokrih koštica varira ovisno o klimatskim uvjetima i u našim uvjetima se kreće od 1.200 do 2.500 kg/ha, uz prodajnu cijenu mokre koštice od 6-9 kn/kg, odnosno 600 – 1.200 kg/ha suhe koštice koja postiže i do četiri puta višu cijenu, dok se litra kvalitetnog crnog ulja prodaje po 60-80 kuna.
Zbog toga je za ostvarivanje veće ekonomičnosti svakako bolje prodavati finalni proizvod-ulje od prodaje samih koštica. Hibridni kultivari imaju nešto veći prinos sjemenki od sortnih kultivara. Uljnu buču je moguće proizvoditi na dva načina – izravnom sjetvom i iz presadnica. Uzgoj iz presadnica omogućava postizanje većih prinosa, ali uz veće proizvodne troškove, pa treba dobro razmisliti koji proizvodni sustav donosi veću ekonomsku korist proizvođaču. Ivan Grbić, predsjednik Udruge proizvođača buča i bučinog ulja, i sam je vlasnik tvrtke koja je najveći hrvatski proizvođač bučinog ulja. 2006. godine zasijao je prvih 5 hektara buče golice na području Požege, a danas ima 70 ha vlastitih površina, od čega je 10 ha u ekološkom uzgoju, te još 130 ha ugovorene proizvodnje s kooperantima. Ujedno posjeduje uljaru u Požegi koja je nositelj Halal i HACCP certifikata, što im omogućuje i izvoz. Grbić ističe da je na jednom hektaru površine moguće dobiti 1500 do 2000 kg sirove koštice, koju od kooperanata otkupljuju po onoj cijeni koja važi na austrijskom tržištu. Dio buče izvoze i u obliku suhih koštica. Nenad Pucko je jedan od najvećih proizvođača bučinog ulja u Međimurskoj županiji. Proizvodi buče na površini od 40 ha, s još 20 ha u kooperaciji. Ističe da je za proizvodnju jedne litre hladno prešanog ulja potrebno 10-12 kg koštica. To ulje se koristi kao lijek, a cijena mu dostiže i 400 kn/litri. Za izradu toplo prešanog bučinog ulja potrebno je 4-5 kg koštica, koje se termički obrađuju na temperaturama 27-30 °C. Cijena takvog ulja iznosi 80 kn/litri, a najbolje ga je primijeniti u salatama. Nenad Pucko ističe i da ljudi sve više prepoznaju vrijednost bučinog ulja kao izuzetno zdravog hrvatskog proizvoda. Teoretski se od buče golice proizvede oko 500 kg/ha ulja, što znatno zaostaje za našom tradicionalnom uljaricom – suncokretom. Ipak, znatno više prodajne cijene ovog ulja kompenziraju niže prinose, a višu cijenu postižu samo ulja masline ekstra kvalitete i ponekad ulje od pšeničnih klica. Stoga je ova proizvodnja ekonomski sasvim opravdana.
