Od velikog broja ukrasnih vrsta četinjača, kod nas se najčešće uzgajaju neke vrste bora (Pinus spp.), jele (Abies spp.), smreke (Picea spp.), čempresa (Cupressus spp.), borovice (Juniperus spp.) i tuje (Thuja spp.). Najčešći simptomi bolesti četinjača su: osipanje iglica, žućenje iglica, sušenje iglica, kao i venuća i sušenje grana i cijelih biljaka.
Osipanje iglica bora (Lophodermium spp.)
Simptomi bolesti:
Uzročnici ovih poznatih simptoma na borovima najčešće su gljivice iz roda Lophodermium. Javljaju se dvije vrste gljivica iz ovog roda – Lophodermium pinastri, koja uzrokuje bolest zvanu osipanje starijih borovih iglica, i Lophodermium seditiosum, koja uzrokuje bolest osipanje mlađih borovih iglica. Gljivice mogu zaraziti više vrsta ukrasnih borova (P. sylvestris, P. Nigra i dr.), počevši od sadnica u rasadnicima do starijih borova u vrtovima. Do zaraza dolazi pomoću askopora od sredine svibnja do sredine srpnja, ako je riječ o vrsti Lophodermium pinastri, a prvi simptomi uočavaju se kao klorotične pjege na iglicama u tijeku ljeta (sredinom kolovoza).
Poslije se pjege spajaju, pa iglice žute i na njima se tijekom jeseni stvaraju piknidi s piknosporama, ali koje nemaju značaja za infekciju. Smatra se da vrsta Lophodermium seditosum ima veće značenje kao parazit kod nas. Može zaraziti bor još u početku razvoja kao jednogodišnje sadnice, na kojima se javljaju simptomi u obliku crvenkastoklorotičnih pjega, koje poslije nekrotiziraju. Askospore uglavnom šire infekciju od sredine srpnja do sredine listopada. Posljedica je zaraze karakteristično osiosipanje iglica, i to uglavnom druge godine nakon pojave prvih simptoma.
Mjere suzbijanja:
Kao zaštitne mjere od ovih bolesti navode se uglavnom preventivne, a to su podizanje rasadnika dalje od zaraženih nasada bora s kojih se mogu prenositi spore ovih gljivica. Kod nas nema registriranih fungicida za suzbijanje ovih bolesti. U svijetu (pr. Americi i zemljama zapadne Europe) gdje postoji veća proizvodnja borova, koriste se uglavnom fungicidi na bazi mankozeba (pr. Dithane M-45 WP i dr.) i na bazi bakra.
Crvena pjegavost iglica bora (Mycosphaerella pini)
Simptomi bolesti:
Može se reći da je ovo najvažnija bolest na crnom boru (Pinus nigra). Simptomi se javljaju u obliku pjega, koje su u početku žućkaste, a poslije poprime crvenosmeđu boju, što je karakteristični znak bolesti. Zaraza počinje od ožujka pa do lipnja, i to kod nas najčešće putem konidija koje prenosi vjetar. Ovaj konidijski stadij gljive kod nas ima veće značenje i naziva se Dothistrimapini. Prvi simptomi uočavaju se početkom ljeta. U slučaju neprestane zaraze dolazi do defolijacije, odnosno osipanja iglica, pa dio biljaka ostaje ogoljen, dok na izbojcima ostaju samo jednogodišnje iglice. Zbog jače zaraze niz godina biljka se suši i u potpunosti ugiba.
Mjere suzbijanja:
Kao mjera zaštite u nekim zemljama kao preporuka navode se dva prskanja fungicidima na bazi bakra, sredinom svibnja i sredinom lipnja.
Sušenje ili palež izbojaka četinjača (Sphaeropsis sapinea)
Simptomi bolesti:
Osim bora ova bolest može se javiti i na drugim vrstama četinjača, kao što su smreka, tuja, ariš, čempres, araukarija i dr., pa se stoga ubraja u najznačajnije patogene na četinjačama općenito. Simptomi ove bolesti uočavaju se u početku kao pojedinačno sušenje izbojaka, a kad bolest uznapreduje suše se cijele grane i dijelovi krošnje. Na jednogodišnjim sadnicama uglavnom se suše vršni izdaci, što je karakteristični znak bolesti. Simptome ponekad prati i smolenje iz zaraženih izbojaka i grana. Zbog jače zaraze, može doći do sušenja cijele biljke. Prema podatcima iz literature, kod nas je najštetnija na crnom boru.
Mjere suzbijanja:
Kod nas nema registriranih fungicida za zaštitu od ove bolesti, a u drugim zemljama se kao zaštitne mjere preporučuju fungicidi na bazi bakra i ftalamida (kaptan i folpet), dvaput u tijeku vegetacije.
Sušenje grana i rak kore čempresa i tuje (Seridium cardinale)
Simptomi bolesti:
Najčešće napada obični čempres (Cupressus sempervirenes), ali i druge vrste čempresa (Chamžcyparis spp.), kao i tuje (Thuja spp.). Simptomi su prvo u obliku sušenja vršnih dijelova izbojaka. Zatim se na kori stvaraju nekrotične pjege iz kojih se poslije izlučuje smola, što
je tipični znak ove bolesti. Zbog razvoja bolesti, javljaju se rak rane po kori, što se očituje pucanjem kore i daljim pojačanim lučenjem smole. Zbog jače zaraženosti, može se u potpunosti osušiti cijelo stablo. Sušenje počinje od gornjeg dijela krošnje prema dolje. Prema podatcima iz literature, najosjetljiviji čempresi na ovu bolest su: Cupressus macrocarpa i Cupressus sempervirnes, a rezistentni su Cupressus arizonica.
Mjere suzbijanja:
Od zaštitnih mjera (pr. u Italiji gdje je ova bolest vrlo raširena) preporučuju se fungicidi na bazi benzimidazola (benomil i karbendazim) i na bazi bakra. Slične simptome na čempresima i tujama, ali bez lučenja smole može izazvati i gljivica Kabatina thujž. Međutim,
ova bolest rijetko izaziva sušenje cijelih biljaka.
Palež borovice (Phomopsis juniperovora)
Simptomi bolesti:
Osim borovice (Juniperus spp.), ova bolest napada i druge vrste četinjača, osobito čemprese i tuju. Uzrokuje sušenje ili palež izboja, pa se biljke mogu u potpunosti osušiti, osobito u periodu proizvodnje sadnica u rasadnicima.
Mjere suzbijanja:
Prema iskustvima iz nekih europskih zemalja, najbolja zaštita postiže se tretiranjem biljaka fungicidima na bazi benomila (Bavistin FL KS), pogotovu u tijeku proizvodnje sadnica.
Hrđa na borovici (Gymnosporangium spp.)
Simptomi bolesti:
Iako se uglavnom smatra da je ova bolest značajna samo za sredozemni dio naše zemlje, ona se ipak javlja na ukrasnim vrstama borovice (Juniperus spp.) i u kontinentalnim krajevima. Vrlo je važno napomenuti da se ova bolest s borovica širi i na kruške, uzrokujući bolest kruškov pikac. Više je vrsta hrđa koje uzrokuju ovu bolest, a najčešća je Gymnosporangium fuscum.
U sredozemnom dijelu dolazi najviše na samonikloj vrsti Juniperus oxycedrus, a u kontinentalnom dijelu zemlje na brojnim ukrasnim vrstama Juniperusa. U proljeće početkom travnja, nakon kiše i kad je vlažno, iz zaraženih grmova Juniperusa izlaze spore gljivice (teliospore) u obliku smeđenarančastih želatinoznih iscjedaka. Te teliospore klijaju u jedne druge spore ili bazidispore, koje vjetar nosi na lišće kruške, gdje izvrše zarazu. Zbog jače zaraze ovom hrđom može se djelomice ili potpuno osušiti biljka borovice.
Mjere suzbijanja:
Zaštita od ove bolesti obavlja se po mogućnosti uklanjanjem zaraženih grmova Juniperusa iz vrtova. Zbog jače zaraze potrebno je tretirati fungicidima počevši od samog početka vegetacije, kao što je bitertanol (Baycor WP 25), a u svijetu se koriste još i razni bakreni fungicidi od početka vegetacije do cvatnje, i poslije cvatnje uz prije spomenuti Baycor WP 25, mogu se koristiti još i mankozeb (Dithane M-45 WP) i dr.
