Čuvarkuća – „čuva” dom i liječi ukućane

Čuvarkuća (Sempervivum tectorum L.) je trajna biljka s mesnatim, sočnim listovima koji završavaju šiljastim vrhom i tvore prizemnu rozetu široku do 8 cm. Ljeti iz rozete izraste do 40cm visoka cvjetna stabljika, pokrivena malim ljuskastim listićima. Na vrhu završava većim brojem ružičastih, zvjezdastih cvjetova složenih u razgranati cvat. Poslije donošenja ploda stabljika propada. Biljka se razmnožava vegetativno, preko bočnih izdanaka iz kojih nastaju nove rozete.

Latinskim imenom, koji u prijevodu znači “uvijek živuća”, svjedoči o svojoj neuništivosti u najrazličitijim uvjetima života. O omiljenosti u narodu govori velik broj imena pod kojima je poznata: pazikuća, gromovka, zečji kupus, uhovnik, vazdaživ, gromovna trava, divlje smilje, rosa u zlu dobra, cmilić, netres itd.

Porijeklom je iz Meksika, ali se na ovim prostorima uzgaja već od 9. stoljeća. Iz tog vremena potječu odredbe o seljačkim gospodarstvima(“Capitulare de villis”), kojima su Karlo Veliki i njegov sin Ljudevit Pobožni naredili uzgoj 72 biljke, među kojima je i čuvarkuća. Prema tadašnjim shvaćanjima, ona je kuću na čijem je krovu rasla štitila od oluje i udara groma. Koristila se i za liječenje.
Čuvarkuća i danas nije potpuno istražena biljka i uglavnom se koristi u narodnoj medicini. Od ljekovitih tvari sadržava trjeslovine, biljne sluzi, ulja, smole, mravlju i jabučnu kiselinu. Tu su i druge, do sada neistražene ljekovite tvari.

Recepti iz pučke medicine

U ljekovite svrhe koriste se samo svježi listovi, što i nije neki problem jer ih ima cijele godine.

Svježe iscijeđen sok ili zdrobljeni listovi stavljaju se kao oblog kod uboda kukaca (osa, pčela, komaraca), opeklina, raspucane i oštećene kože, herpes zostera (pojasastog osipa), hemeroida. Sok uklanja tegobe ako se stavlja na mjesta grčeva na nogama ili na bolna mjesta nastala zbog uloga (gihta). Kod oslabljenog sluha, izazvanog skručenim žutim sekretom, kapa se svježi sok listova u uho jer ga otapa. Kurje oči, bradavice i sunčane pjege također se suzbijanu svježim sokom.

Suvremena istraživanja usmjerena su na polisaharide iz soka čuvarkuće. Zato jer im se pripisuje djelovanje na imunološki sustav i pomoć kod kanceroznih bolesti. Bjeloruski stručnjaci preporučuju svježi sok s medom kod srčanih mana. Proizvode se i homeopatski preparati čuvarkuće koji se koriste kod gnojne upale zubnog mesa i upale grla.

Čaj od svježih listova izvana se primjenjuje za obloge kao i sok, a iznutra se pije kod hemoroida, glista, prejake mjesečnice, kamenaca u mjehuru. Osvježava organizam, ima diuretički učinak i djeluje protuupalno.

Tinktura
Svježe listove usitniti i potopiti u istoj količini 70%-tnog alkohola ili dobre domaće rakije. Triput dnevno uzima se 15 – 20 kapi u pola čaše vode kod čireva ili nakon operacije želuca.

Mast
U 300 grama tople, tekuće svinjske masti umiješati pregršt svježih, usitnjenih listova i ostaviti preko noći. Ujutro smjesu ponovo zagrijati, procijediti i naliti u za to pripremljene posudice. Mast pomaže kod ozljeda, modrica, nagnječenja, uboda kukaca, fistula i gnojnih rana koje dugo ne zarašćuju.
Ako nemate sreće s uzgojem cvijeća, a želite da se nešto zeleni u vašem domu, posaditi čuvarkuću. Mali trud bit će višestruko nagrađen.