Drvenaste ukrasne vrste s dekorativnim plodovima najčešće do punog izražaja dolaze u jesen i početkom zime. Vrijeme je to kad naročito u krajobrazu kontinentalnih krajeva nedostaje boje, kad su dani magloviti i tmurni. O grmovima s ukrasnim plodovima već smo pisali, a ovaj članak posvećen je božikovini koja je jedan od simbola Božića. Nekad su nacrtani listovi božikovine uokvirivali božićne čestitke, krasili keramičke i porculanske posude koje su se specijalno koristile u božićno vrijeme.
Božikovina, Ilex aquifolium L. (Aquifoliaceae), u prirodi se pojavljuje u srednjoj i zapadnoj Europi, od Pirinejskog poluotoka do Kavkaza i Irana te sjeverne Afrike. U Sjevernoj Americi smatra se invazivnom vrstom dok je kod nas ugrožena i nalazi se na popisu strogo zaštićenih vrsta na području Republike Hrvatske.
Božikovina je osjetljiva na sušu
Raste pretežno u bukovim i miješanim listopadnim šumama sjevernog umjerenog pojasa. U hladnijim podnebljima raste na nižoj nadmorskoj visini dok se u toplijim krajevima može pronaći na visini do 2300 m nadmorske visine. Zahtijeva od potpunog osunčanja do polusjene, ali u toplijim krajevima zahtijeva isključivo polusjenu. Iako je vrlo prilagodljiva, za rast su idealna blago kisela tla, loše podnosi vapnenačka tla. Povišenjem pH može doći do gubljenja listova. Osjetljiva je na sušu u tlu.
Plodovi su dobri samo za ptice
Božikovina je zimzeleni grm ili manje stablo visine 8 do 10 metara. Sporog je rasta te razvija gustu, piramidalnu do jajoliku krošnju. Korijenov sustav je jak i razgranat. Kora na mladim izbojima je tamnozelena i glatka, s vremenom postaje deblja, poprima smećkasto-sivu boju i raspuca. List je cjelovit i kožast, jajolikog ili eliptičnog oblika te nepravilno zupčastog trnovitog ruba. Trnovit rub lisne plojke karakteristika je uglavnom mladih, donjih izboja dok su listovi na gornjim granama krošnje kod starijih primjeraka često ravnog i glatkog ruba.
Lice lista je tamnozeleno i sjajno, a naličje je svjetlije i bez sjaja. Listovi su na izbojku naizmjenično poredani na kratkoj peteljci. Cvjetovi su skupljeni u štitaste cvatove koji se nalaze u pazušcima listova na kratkim stapkama. Cvjetovi božikovine su jednospolni zbog kržljanja jednog spola ili prividno dvospolni. Lapova i latica je 4, a također i prašnika uz koje se nalazi zakržljala plodnica kod muških cvjetova. Ženski cvjetovi nalaze se pojedinačno u pazušcima listova, plodnica je nadrasla, kuglasta. Božikovina cvate u svibnju i lipnju.
Nemoguće je razlikovati muški i ženski grm božikovine prije cvatnje. Cvasti počinje u dobi od 4 do 12 godina. Plod je mala sjajna bobica veličine 7-12 mm, sa 4-5 sjemenki. Bobice su jarko crvene boje, a sazrijevaju u jesen te ostaju na biljci do proljeća, ili dok ih ptice ne pojedu. Vrlo su dekorativne, ali otrovne za ljude.
Simbol vječnosti
U ukrasnoj hortikulturi koristi se kao grm ili manje stabalce za sadnju u grupama ili pojedinačno, može se oblikvati kao živa ograda budući da dobro podnosi orezivanje. Običaj ukrašavanja domova grančicama božikovine seže još u pretkršćansko doba, a zabilježeno je da se božikovina koristila i za vrijeme rimskih Saturnalija, zimskih svetkovina posvećenih bogu Saturnu. Kasnije su taj običaj preuzeli kršćani zbog sjajnih zelenih listova i sitnih crvenih plodova, boja koje simobliziraju vječni život (zelena) i kapljice Isusove krvi (crvena).
