Nakon što se raspreme prigodni blagdanski ukrasi, siječanjskoj depresiji svakako je doprinio nedostatak boja u okolišu. U veljači, proljeće se čini još uvijek tako daleko, premda svijetli dio dana postaje sve primjetnije dulji. Možda upravo to produljenje dana uz vanjsko sivilo još više budi čežnju za cvatućim sobnim lončanicama.
Oni koji su posadili lukovice prugastog sunovrata (Hippeastrum) početkom siječnja, mogu se u drugoj polovici veljače radovati krupnim pupovima. Iz njih će se razviti po četiri velika cvijeta bijele, ružičaste, crvene ili kombinacije boja. Potrebno im je umjereno zalijevanje, a cvast će dulje ako ih se smjesti u nešto svježiju prostoriju s dosta svjetla. Pri sobnim temperaturama, cvatnja traje tek nekoliko dana.
Ubrzani dolazak proljeća
Kako su i u vrtu biljke s podzemnom stabljikom vrlo često među prvima koje procvatu, tako i oni koji su se u jesen poigrali s različitim lukovicama poput zumbula (Hyacinthus orientalis), presličice (Muscari armeniacum), narcisa (Narcissus spp.) ili šafrana (Crocus sativus) i posadili ih u posudice, ostavili nekoliko tjedana na hladnom, mogu očekivati ubrzani dolazak proljeća u svoje prostorije.
Nakon što se posudice s tako tretiranim biljkama unesu na toplo i zaliju, ubrzo će iz podzemnih stabljika potjerati pupovi te se razviti cvatovi i listovi. Kao i kod prugastog sunovrata, biljke će dulje cvasti drže li se u svježijim prostorijama. Drugi način da uvijek imate neku rascvjetalu proljetnu lončanicu u svom domu je da kontinuirano iz tjedna u tjedan unosite zasađene posudice na toplo. One ocvale vratite u vrt. Nakon što se u proljeće listovi osuše, podzemne stabljike možete izvaditi, pospremiti i koristiti za sadnju ponovno naredne sezone.
Jaglaci simbol proljeća
Jaglaci (Primula spp.) su također simbol proljeća. I samo ime Primula potječe od latinske riječi primus, prvi. Ono upućuje da se radi o vrsti koja cvate među prvima u proljeće. Postoji više vrsta jaglaca, međutim nekako su najčešći oni skraćene cvatne stapke kod kojih rozeta listova okružuje mnoštvo cvjetova. Cvjetovi kod vrtnih jaglaca (Primula acaulis) mogu biti različitih boja, od gotovo bijelih, blijedo do intenzivno žutih, narančastih, ružičastih, crvenih, ljubičastih, plavih. Vrlo je važno da kod jaglaca ne dođe do isušivanja supstrata jer se u tom slučaju listovi objese. Ako se ne reagira odmah može doći do trajnog uginuća biljke.
Osim ovih vrsta tipičnih za proljetnu cvatnju u vrtovima, a koje su bilo u hobističkom, bilo u profesionalnom uzgoju uzgajane tako da procvatu ranije, postoje i druge vrste cvatućih sobnih lončanica koje do izražaja dolaze upravo krajem zime.
Afrička ljubica
Krajem zime nas može obradovati cvatnja tradicionalnih afričkih ljubičica (Saintpaulia ionantha). Rozeta tamnozelenih, okruglastih, dlakavih listova okružuje brojne cvjetove različitih boja od bijele, ružičaste, ljubičaste do raznih nijansi modre ili cvjetova višebojnih latica. Supstrat u kojem rastu afričke ljubičice se može osušiti između zalijevanja, a biljke će to podnijeti zahvaljujući relativno debelim listovima. Bitno je paziti kod zalijevanja da se voda dodaje u tanjurić ili u dekorativnu posudu, a ne zalijeva se po površini supstrata.
Zbog gusto raspoređenih, dlakavih i sočnih listova afričke ljubice, ako je površina supstrata vlažna, pri bazi rozete bit će povećana relativna vlaga zraka što stvara povoljne uvjete za razvoj bolesti. Osim toga, afričke ljubice su vrsta kojima ne odgovara izravno sunčevo osvjetljavanje. Izravne zrake sunca, osim rano ujutro i kasno poslije podne, mogu oštetiti listove i izazvati ožegotine. Stoga su afričke ljubičice idealne za sjeverne i istočne pozicije.
Vrsta koja cvate tijekom razdoblja kratkog dana, a odgovaraju joj uvjeti suvremenih suhih i toplih interijera te zalijevanje jednom u dva tjedna ili rjeđe, je kalanhoja (Kalanhoe blossfeldiana). Odlikuje se sjajnim, zelenim sukulentnim listovima te u cvatove skupljenim malim cvjetovima s četiri latice ili punih cvjetova (Calandiva) koji se pojavljuju u različitim bojama od bijele, blijedo do intenzivno žute, narančaste, crvene, ljubičaste. Vrsta vrlo dugo cvate u sobnim uvjetima, odgovara joj osunčani položaj. Kad ocvate, cvatovi sa suhim cvjetovima se mogu odrezati. Uz pravilnu njegu i na odgovarajućem položaju biljka može ponovno procvasti. Lako se i razmnožava lisnim reznicama koje će se vrlo brzo ukorijeniti u supstratu koji ne smije biti mokar, već samo blago vlažan.
Sobni rododendroni ili azaleje također se pojavljuju u vrtnim centrima i cvjećarnicama tijekom zime. Njihovi sjajni tamnozeleni kožasti listovi u kontrastu su s bujnim cvatovima bijele, ružičaste, ljubičaste ili žute boje. Radi se o vrsti porijeklom iz planinskog područja kojoj odgovaraju svježa, kisela tla, a niže temperature su preduvjet za cvatnju. Podnose sjenu i polusjenu. Nakon cvatnje potrebno ih je nastaviti zalijevati i prihranjivati, tijekom ljeta mogu biti na otvorenom u sjeni drveća. U jesen im je potrebno osigurati hladno, svijetlo mjesto, zaštićeno od mraza s temperaturama između 4 i 10 ⁰C kako bi se potaknula cvatnja.
Ciklame su prisutne u ponudi još od jeseni, što ne znači da su zbog toga manje zanimljive i u ovo doba godine. Kao i kod svih prethodno spomenutih vrsta, s iznimkom kalanhoe, cvatnja će trajati duže ako su biljke smještene na svijetlim, ali hladnim mjestima gdje se temperatura kreće između 5 i 15 ⁰C. Unašanjem ovih cvatućih lončanica u interijere krajem zime, lakše ćemo dočekati proljeće i buđenje cvjetnih vrsta u vrtovima i na javnim površinama zelenila.
Foto: izv. prof. dr. sc. Vesna Židovec
