Mak (lat. Papaver somniferum L.) kao jednogodišnja biljka sadi se najčešće kao ukrasna biljka u vrtovima, ali i u druge svrhe – najpoznatije u farmaceutskoj industriji, ali i za potrebe pekarske i konditorske industrije. Najpoznatije vrste maka su vrtni i poljski mak. Još se razlikuju ostale vrste kao što su primjerice, islandski, orijentalni ili kalifornijski mak i sl.
Mak pripada uljaricama jer sjemenka sadrži ulje (40 – 55 % ulja), koje se može koristiti u razne svrhe od, ulja za kuhanje, ulje za salatu, pa do margarina. Mak za primjenu u kulinarstvu uzgaja se za proizvodnju sjemena i ima mali udio opijuma u tobolcu maka. Industrijski mak ima nešto veći udio alkaloida, dok se opijumski mak uzgaja prvenstveno za opijum.
Uzgoj u plodoredu
S ciljem smanjenja opasnosti od bolesti, mak treba uzgajati u plodoredu. Stoga, kao dobre pretkulture navode se strne žitarice, krumpir i zrnate mahunarke. Mak se na istoj površini može ponovno sijati nakon 4 do 5 godina. U drugoj polovici srpnja se odvija žetva maka i njegova posebnost je da mora u potpunosti dozrijeti. U suprotnom, sjeme će biti loše kvalitete. Neki podaci pokazuju kako se prinos sjemena kreće između 1 do 2 t/ha. Zbog visokog sadržaja ulja u sjemenu maka, ono se brzo mora sušiti u sušarama.
Prema podacima iz 2019. g. mak se uzgajao na oko 56.094 hektara, a proizvodnja sjemena maka u svijetu je bila oko 29.713 tona. Od toga se u Europi se mak uzgajao na oko 1.001 hektar, a proizvodnja je bila oko 1.092 tone. Prema podacima FAO-a (2021) za 2019. godinu vidljivo je kako se najveći udio uzgoja maka sjemena bilježi u Turskoj (27.288 tona), Palestini (1.333 tona), Srbiji (1.059 tona) i Makedoniji (33 tone). Turska i Srbija su zemlje koje bilježe rast u proizvodnji u 2019.g. u odnosu na 2018., 2016., ali i 2014. No, Turska je zemlja koja bilježi najveći rast od 1,1 % pa sve do 68 % u odnosu na 2014. g.
Prema podacima iz 2016. godine najvećim proizvođačem maka sjemena smatra se Češka s oko 28.000 tona te Turska (oko 18 tisuća tona), Španjolska (13 tisuća tona), Mađarska i Francuska (5.700 tona). U ,,Top 10” uz navedene, ulaze i zemlje, Slovačka, Njemačka, Austrija, Palestina. Češka se smatra najvećim svjetskim uzgajivačem maka sjemena, i smatra se zemljom koja određuje cijenu maka na tržištu. Od 2014. g. u Češkoj se uzgaja sjeme maka najčešće za prehrambenu industriju.
Potrošnja maka u Češkoj je oko 4.500 tona, dok je potrošnja po glavi stanovnika 430 g. To se smatra najvećom potrošnjom maka u svijetu. Češka je i najveći proizvođač i prodavač u svijetu, ali i u Europi. To pokazuju i podaci iz 2020.g. koji definiraju Češku kao najvećeg izvoznika još od 2006. g., a s druge strane Poljska je najveći uvoznik.
Uzgoj maka je lakši, zbog minimalne pripreme tla i niske potrebe za gnojivima. Nema potrebe za puno vode, u usporedbi s pšenicom koja se suši u vrijeme suše. Uz mak se vežu problemi u vrijeme žetve koja je većinom radno intenzivna, odnosno zahtjeva velike količine ljudskog rada te posljedično stvara visoki trošak rada.
Nedostatna proizvodnja u Hrvatskoj
Potrebe za sjemenom maka su u Hrvatskoj veće od domaće proizvodnje, a nedostatak proizvodnje se podmiruje uvozom. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede u 2018. g. bilo je 17 uzgajivača maka. Oni su uzgajali na oko 25 hektara, dok se u 2019. g. bilježi rast, odnosno bio je 21 uzgajivač maka. Površine pod makom su bile oko 70 hektara.
Važno!
U Hrvatskoj, prema Pravilniku o uvjetima za uzgoj konoplje, načinu prijave uzgoja maka te uvjetima za posjedovanje opojnih droga u veterinarstvu (NN 18/12, 57/16) i Pravilniku o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2021. godinu (NN 23/21, 52/21) u Hrvatskoj sav mak koji se uzgaja mora se prijaviti poljoprivrednoj inspekciji, 30 dana od datuma sjetve, zbog sadržaja alkaloida u tobolcima maka.
Podaci pokazuju kako je u Hrvatskoj uvoznik maka kompanija Šafram, a prema nekim podacima Šafram mak uvozi iz Češke. Upravo je tu vidljivo kako postoji prostor za uzgoj maka u prehrambene svrhe u Hrvatskoj. Osnovna stvar je da treba težiti proizvodnji većih količina kako bi se pokušale zadovoljiti potrebe većih prerađivača. S druge strane, treba osigurati otkup po prihvatljivim cijenama za poljoprivrednike, ali i za otkupljivače. U konačnici, zaključujemo kako je nedovoljno dostupnih istraživanja o proizvodnji maka za područje Hrvatske, a posebice ekonomike proizvodnje maka.
Izvor: Gospodarski kalendar
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
