Ugodan miris, kako listova tako i cvjetova, uvijek je poželjan ,,bonusʺ kod biljaka koje uzgajamo u svojoj blizini. Stoga i postoji mnogo selekcioniranih vrsta i kultivara koji su poznati po svom prepoznatljivom mirisu poput ruža, jasmina, jorgovana, đurđica i mnogih drugih. No, mnoge su i manje poznate mirisne ukrasne biljke. One će vas iznenaditi svojim neobičnim mirisima, bilo da su veoma ugodni ili strašno odbojni.
Neke cvjetne vrste koje ćemo vam predstaviti mirišu na čokoladu, breskve, vaniliju, liker od badema. Neke pak na papar, znoj, pljesnivi sir, ali i na neke mnogo gore stvari.
Heliotropium arborescens – kako je porijeklom iz tropskih krajeva kod nas se uzgaja kao sezonska ljetna vrsta. Zbog mirisa vanilije koji je intenzivan u toplim večerima još naziva i lažna vanilija.
Zaluzianskya capensis ‘Midnight Candy’ – naziv kultivara koji u prijevodu glasi „ponoćni slatkiš“ savršeno opisuje miris ove južnoafričke vrste čiji se cvjetovi otvaraju noću i šire slatki miris marcipanaili likera od badema.
Berlandiera lyrata – ovu američku vrstu otpornu na sušu i niske temperature zasadite u većim skupinama u vrtu i uživat ćete u mirisu čokolade (kakaa). Miris dolazi od listova i cvjetova, posebno u jutarnjim satima.
Euphorbia ‘Jimmy Platt’ – oduševljenje za ljubitelje kave je upravo ova vrsta. Njeni cvjetovi prilikom otvaranja mirišu na svježe mljevenu kavu, no mliječni sok biljke može nadražiti kožu, stoga pažljivo prilikom mirisanja.
Cercidiphyllum japonicum – japanski judić ili katsura nazivi su za ovo veliko stablo dekorativnih listova. Oni u jesen postaju intenzivno žuto narančasti. Osim boje ovo stablo će vas za toplih jesenskih dana iznenaditi i mirisom karamele koji se širi iz otpalih listova.
Cephalotaxus harringtonia – patisa, kako joj i ime kaže slična je i srodna našoj poznatoj crnogoričnoj vrsti – tisi. Također se koristi kao ukrasna vrsta. Zimzelena je i veoma otporna na razne probleme u uzgoju, no ono što je manje poznato je aroma njenih plodova. Plodovi su tamno ili crvenkasto smeđi s izraženim mirisom i okusom na rum. Ipak, treba biti veoma oprezan jer su svi dijelovi patise, osim tog mesnatog ovoja oko sjemenke, otrovni!
Monarda didyma – predivna je vrtna trajnica najčešće izrazito crvenih cvjetova, no može biti i u bijeloj, ružičastoj ili ljubičastoj boji. Izrazito mirisni dijelovi ove biljke su i cvjetovi i listovi. Oni se mogu koristiti za čaj, a mirišu na poznatu aromatičnu vrstu citrusa – bergamot.
Reseda odorata ‘Ameliorata’ – iako su cvjetovi ove trajnice sitni i neugledni, biljka ih stvara mnogo u gustom cvatu te se iz njih, tijekom ljeta, širi predivan slatki miris koji neke podsjeća na proljetne mirisne ljubice, dok ga drugi opisuju i kao lagani miris zrelih malina.
Mirisni geraniji – vrste aromatičnih listova iz roda Pelargonium. Među najpoznatijima su vrste koje mirišu na jabuku (Pelargonium odoratissimum), metvicu (Pelargonium tomentosum) i limun (Pelargonium citrosa). Također se mogu pronaći i novi kultivari čiji miris podsjeća na miris: borova (P. ‘Pine’), soka od naranče (P. ‘Orange Fizz’) ili kole (P. ‘Cola Bottles’).
Iris graminea – ovo je naša domaća, divlja vrsta perunike koju možete sresti na rubnim i otvorenim šumskim staništima kontinentalne hrvatske. Među uskim tamnozelenim listovima u proljeće se otvaraju ljubičasto ružičasti cvjetovi visine do 20 cm. Upravo će cvjetovi, one koji se sagnu pomirisati ih, nagraditi jedinstvenim i predivnim mirisom zrelih breskvi.
Salvia elegans – o kakvom se mirisu ovdje radi reći će vam odmah njen udomaćeni naziv, a to je „ananas kadulja“. Ova vrsta otporna je do -10 °C sto se uzgaja kao trajnica u priobalju i na zaklonjenim mjestima u kontinentalnim predjelima. Miris ananasa širi se kada protrljate listove, a uz to u jesen se pojavljuju žarko crveni cvjetovi na stabljikama visokim i do 2 metra.
Asarum europaeum – ako ste ikada šetali šumom i vidjeli pokrivač od sjajnih listova, bubrežastog ili kopitastog oblika naišli ste na ovu vrstu – kopitnjak. Izvrstan je i kao vrtna biljka za pokrivanje baš onih tamnih i suhih predjela gdje skoro ništa ne raste, a ako otkinete pokoju stabljiku osjetit ćete intenzivan miris na papar.
Nectaroscordum siculum – ovu vrstu ćete pronaći u asortimanu jesenskih lukovica te ako je zasadite u proljeće ćete imati mnoštvo zvonastih, krem-crvenih cvjetića na stapkama visine oko 50 cm. Iako u prijevodu njegovo ime „medeni češnjak“ zvuči čak i primamljivo, kada dodirnete ovu biljku iz nje se širi veoma oštar i jak miris koji se može opisati kao kombinacija čistog alkohola i češnjaka.
Salvia sclarea – narodnog naziva „muškatna kadulja“ izaziva veoma različite reakcije na miris kod različitih ljudi. Iako se koristi u industriji parfema i opisuje se kao svježi miris trave, lavande i bergamota, mnogi njen miris u vrtu opisuju kao pomalo neugodan miris znoja ili vlažnog sjena.
Gynura aurantiaca – veoma popularna sobna biljka zbog baršunastih ljubičastih listova. Suprotno boji listova na biljci se znaju pojaviti žuto-narančasti cvjetovi, blago rečeno ne baš ugodnog mirisa. Većinom se opisuje kao miris prljavih i znojnih čarapa. Ako vas slučajno ovakav miris ne veseli biljci neće smetati da cvjetove odrežete čim se pojave.
Stapelia, Orbea, Huernia – ova tri sukulentna roda popularna su zbog lakog uzgoja, zanimljivih mesnatih grana i lijepih, neobičnih cvjetova. No nakon što vas obraduju cvjetovima na sunčanom prozoru vrlo brzo ćete primijetiti zujanje – to će biti muhe privučene zamamnim mirisom psećeg parka nakon kiše.
Sauromatum venosum – ova gomoljasta vrsta iz tropskih krajeva može se pronaći u asortimanu proljetnog lukovičastog bilja. Posadite je odmah u teglicu, no nemojte napraviti grešku i ostaviti je da vam procvate u unutrašnjem prostoru jer će tada vaše prostorije ispuniti klasičan miris farme goveda.
Ginkgo biloba – ginko je poznata ljekovita i cijenjena hortikulturna vrsta, jedno od najotpornijih i najdugovječnijih stabala. No kod uređenja parkova i drugih javnih površina velika se pažnja posvećuje tome da se ne zasade ženski primjerci ovog stabla. To je zato što oni razvijaju plodove koji počinju proces fermentacije još na stablu, padaju na tlo i trunu, razvijajući aromu pokvarenog mlijeka ili intenzivno smrdljivog pljesnivog sira.
