Rane sorte cvjetače osobito su pogodne za uzgoj u priobalju a kasne su prikladne za uzgoj u svim krajevima. Od svih kupusnjača cvjetača je najmanje otporna na niske temperature, no, moguć je uzgoj i do 1700 m nadmorske visine. Cvjetača traži duboko, toplo, vrlo plodno, prozračno i vlažno tlo. Osim toga cvjetača traži i visoku vlagu zraka. Rane sorte sijemo na otvorenu gredicu u lipnju i srpnju a presađujemo potkraj kolovoza i početkom rujna. U kontinentalnim krajevima kasne sorte siju se u toplo klijalište u veljači, a prijesadnice se presađuju u ožujku i travnju.
Cvjetaču sijemo u klijalište, u redove na razmak 10 cm. Razmak između sjemenki u redu je oko 2,5 cm, a dubina sjetve 2 cm. Kada biljke razviju između 3 i 5 listova presađujemo ih na gredicu. Rane sorte sade se na razmak 50 x 50 cm, a kasne na 60 x 60 ili 80 x 70 cm. Za četvorni metar potrebne su dvije do četiri prijesadnice.
Od mjera njege najvažnije je plijevljenje u početku rasta cvjetače, uz redovito okopavanje. Za sušnog vremena potrebno je obilno zalijevanje. Dobri rezultati postižu se malčiranjem tla oko biljaka kompostom. Kada kupujemo cvjetaču uvijek biramo onu potpuno bijelu, a one sa smeđim mrljama izbjegavamo. Kako bi se sačuvala bjelina u vrijeme zametanja ruže, biljku trebamo zasjeniti. Najjednostavnije se zasjenjuje tako da se otkine veći list i njime prekrije cvat. Na ovaj način dobit ćemo velik i posve bijeli cvijet.
Kod uzgoja kasnih sorti često se dogodi da biljke ne stignu oblikovati cvat, no, postoji način da ih potaknemo na cvatnju. Izvadimo ih s korijenjem i gusto utrapimo na gredicu, u klijalište, u podrum ili na neko drugo tamno mjesto. Utrapljene biljke trebale bi nakon desetak dana oblikovati cvjetove. Pri vađenju moramo biti pažljivi jer su biljke krhke.
Kelj
Kelj je porijeklom iz Sredozemlja a kao posebna vrsta oblikovao se u Europi u 19. stoljeću, Neki botaničari svrstavaju ga u glavati kupus jer su razlike male. Kelj ima istu hranidbenu vrijednost kao i kupus, no, njegovo je lišće bogatije bjelančevinama, ugljikohidratima, vitaminima i mineralima.
Uzgaja se iz prijesadnica. Rani kelj sije se u klijalište u veljači, a presađuje u travnju te dozrijeva u lipnju. Srednje kasni i kasni kelj može se sijati na otvoreno od travnja do početka studenoga. Obično se sije od 2 do 3 g sjemena po m2 u redove, na razmak od 10 do 15 cm ili šire. Njega prije sadnica sastoji se u prorjeđivanju, rahljenju, zalijevanju i plijevljenju. Zalijeva se prema potrebi, svakih nekoliko dana.
Prije sadnje kelja gredicu treba obilno pognojiti stajskim gnojem ili kompostom. Tlo za kelj treba ujesen prekopati, a neposredno uoči sadnje usitniti.
Kada biljčice razviju od 3 do 5 listića, vrijeme je da ih presadimo na gredicu. Na dan presađivanja prijesadnice trebamo dobro zaliti kako bismo ih lakše vadili. Najbolje je presađivanje obaviti za oblačnog dana bez vjetra. Nakon sadnje gredicu trebamo dobro zaliti. Na četvorni metar stane od 4 do 7 biljaka. Rane sorte sade se na razmak 50 x 50 cm, a kasne na 60 x 60.