Mi znamo da tradicionalni rizični faktori – povišeni kolesterol, visoki krvni tlak, dob, genetske karakteristike, pušenje, šećerna bolest, debljina, nekretanje – objašnjavaju tek oko polovicu slučajeva srčanih oboljenja.
Druga polovica razloga zbog kojih ljudi obole od srčane bolesti još je uvijek prilično nepoznata. Jedan od rizičnih faktora koji sve više privlači pažnju stručnjaka i koji pridonosi stresu, a ovaj opet pojavi srčanog oboljenja je osjećaj usamljenosti.
Podrška okoline kao put izliječenju
Mogućnost i sposobnost da se s nekim bude intiman smatra se ključem za emocionalno zdravlje. Samim time ključan je i za zdravlje srca. Sve više znanstvenih dokaza ukazuje da izolacija, usamljenost i prigušivanje osjećaja često vode prema bolesti. Suprotno od toga, intimnost, bliskost i podrška okoline može biti faktor zaliječenja.
U tijeku dviju studija (6900 muškaraca i žena koji žive blizu San Francisca i 13300 osoba koje žive u Sjevernoj Kareliji -Finska) ispitanici su bili praćeni u 5 do 9 godina. Oni koji su bili društveno izolirani, koji su živjeli osamljeni, imali su dvostruko do trostruko povećan rizik od smrti, bilo od srčanog oboljenja ili zbog drugih uzroka u usporedbi s onima koji su održavali normalne društvene kontakte, koji su se družili imali prijatelje itd.
Ovi rezultati bili su neovisni od drugih srčanih rizičnih faktora, kao što su razine kolesterola, krvni tlak, genetski faktori itd. Slični su rezultati dobiveni praćenjem 2059 osoba u gradu Evansu (SAD). Tamo je najveća smrtnost utvrđena kod onih starijih ljudi koji su imali najmanje socijalnih kontakata.
Sve što olakšava čovjekovu osamljenost – može biti lijek
Biti član nekog kluba ili neke crkvene zajednice značajno je smanjilo rizik prijevremene smrti. Također, značajno je zaštitilo ljude od srčanih bolesti, čak kad su imali i visoki krvni tlak. Istraživanja obavljena i od strane drugih znanstvenika pokazala su slične rezultate. Utvrđeno je da ljudi koji žive sami češće obolijevaju od srčanih oboljenja nego oni kojima bilo tko pravi društvo. Makar to bila i neka biljka ili kućni ljubimac ili čak zlatna ribica.
Vjerojatno zato što sve to smanjuje tu opasnu osamljenost, izoliranost. Izvještaj objavljen u časopisu “Science” kaže da je “društvena izoliranost isto toliko značajna za učestalost smrtnosti kao i pušenje, povišeni tlak, nedostatak fizičke aktivnosti i ostali rizični faktori. Kad sebe vidimo kao izoliranu i osamljenu osobu – odvojenu od svijeta, umjesto kao dio tog svijeta – tada smo skloni osjećati kronični stres. Kronični stres, pak, može dovesti do srčanog oboljenja, bilo putem izravnih učinka na srce, bilo zbog samouništavajućeg načina ponašanja, koji iz tog rezultira. Sve što pomaže svladati ili promijeniti ovu izolaciju može biti lijek.
