Kamenjar je uglavnom sastavljen od kamenih elemenata i biljaka te može biti atraktivan dio svakoga, pa i najmanjeg vrta. U njegovu se izgradnju se najčešće upuštamo iz estetskih razloga – kada želimo nešto novo u vrtu.
Osim ukrasne uloge, kamenjar može biti izvrsno rješenje za zakošene i nagnute terene gdje korijenje biljaka može spriječiti stvaranje klizišta.
Dobro izveden i utvrđeni kamenjar zapravo je lijep, praktičan, trajan dio vrta koji se jednostavno održava. Usto, valja napomenuti i to da kamenjar oplemenjuje vrt raznovrsnim biljkama koje će privući mnoge korisne životinjske organizme i tako poboljšati cjelokupnu bioraznolikost okoliša.
Vrste kamenjara
Iako nam je možda prva asocijacija na kamenjar mnogo kamenja s oskudnom planinskom vegetacijom, u našem vrtu to ne mora biti tako. Raznoliki uvjeti pružaju nam mnogo više mogućnosti. Kamenjar možemo napraviti na najizloženijem i najsunčanijem položaju, ali u djelomičnoj, pa čak i dubokoj sjeni. Često imamo mješovite uvjete jer dio površine može biti na izravnome suncu, a dio u sjeni nekog objekta ili stabla. Za sve te situacije na raspolaganju imamo mnogobrojne vrste biljaka koje možemo uspješno uklopiti u naš budući kamenjar.
Mali kamenjar može sadržavati jedan veći ili nekoliko manjih kamena, pa čak i stijenu. Obično služi tome da nešto istaknemo ili razbijemo monotoniju neke površine. Također, mali kamenjar može biti i žarišna točka – primjerice ako se sastoji od osobito lijepoga kamena i atraktivnih biljaka. Minijaturni kamenjar možemo načiniti i u posudi (vidi sliku dolje).
Srednje veliki i veliki kamenjar mogu zauzeti veću površinu okućnice, ali i poslužiti za savladavanje neke strmine pri čemu korijenje biljaka može pomoći da se sačuva teren te spriječi stvaranje odrona i klizišta.
Stilovi uređenja. Kamenjar bi se trebao uklapati u okoliš, pa ga je najbolje oblikovati u stilu u kojem je uređena okućnica. Kamenjar u neformalnom, slobodno uređenom vrtu oblikujemo tako da djeluje što prirodnije, a u modernom, geometrijskom (formalnom) vrtu možemo upotrijebiti pravilne oblike i čak betonske elemente.
Tematski kamenjar sadrži samo određene skupine biljaka, pa možemo imati alpski, planinski, pustinjski, stepski ili egzotični kamenjar… U njemu mogu rasti i samo dekorativne samonikle biljke, kao i one korisne: začinske i/ili ljekovite.
Izrada kamenjara
Bez obzira na to kakav ćemo kamenjar raditi, gotovo uvijek ćemo površinu trebati prekopati te očistiti od trave i korova, a potom je oblikovati motikom i grabljama. Postojeće kamenje ili stijena bit će okosnica, a oko njih ćemo nadograditi ostatak kamenjara prema želji.
Na posve ravnu površinu, osim čišćenja i pripreme terena trebat ćemo dovesti vrtnu zemlju radi stvaranja oblika kamenjara, ali i da možemo postaviti kamenje i dobro ga učvrstiti.
Kod padina nagib kamenjara ne smije biti prevelik, pa ga je pomoću kamenja najbolje oblikovati u nekoliko terasa (vidi sliku dolje). Tako će kamenjar biti stabilniji i otporniji na jake oborine, a biljke će se lakše utvrditi.
Rubne dijelove budućeg kamenjara možemo prekriti propusnom folijom, načiniti nekoliko otvora i u njih posaditi biljke, a na kraju sve malčirati šljunkom ili korom.
Kamenje će najbolje izgledati i bit će najstabilnije kada ga postavimo u prirodan položaj, a to je najčešće sa širom stranom prema dolje. Veće kamenje radi stabilnosti možemo ukopati nekoliko centimetara u tlo ili smjestiti malo dublje u navezenu zemlju. Veliko kamenje treba ukopati još dublje, pet do petnaest centimetara (ovisno o veličini). Na kraju kamenje dodatno učvrstimo tako da nagazimo zemlju oko njega ili zemlju dobro natisnemo prstima.
Potom zemljom za sadnju ispunimo prostor između kamenja. Po pitanju zemlje, većina biljaka nije osobito zahtjevna. Važno je da nije jako glinasta kako se ne bi suviše zbijala. Kvalitetnu zemlju i više hranjiva trebaju jednogodišnje i dvogodišnje cvatuće biljke. Njima jednostavno pri sadnji dodamo malo odgovarajuće zemlje. Vrste poput azaleja, vrijeska i crnjuša trebaju kiseli supstrat.
Radi lakšeg održavanja nasada (zaštita od korova) i održavanja vlage, biljke možemo malčirati korom drveta, pijeskom ili šljunkom.
Odabir biljaka
Danas na raspolaganju imamo mnogo vrsta biljaka te njihovih kultivara i hibrida. Prije planiranja sadnje trebamo provjeriti njihovu konačnu veličinu i uzgojne zahtjeve. Ovdje donosimo kratki pregled najvažnijih vrsta prikladnih za kamenjar.
Nekoliko ukrasnih grmova možemo posaditi u veće kamenjare ili uz njihove rubove. Trebamo pripaziti da kultivari nisu bujnoga rasta, već patuljasti. Vrlo je zahvalna patuljasta crnogorica, dok ćemo s listopadnim vrstama zbog čišćenja lišća u jesen imati više posla.
Od nižih cvatućih grmova dobro će se uklopiti pljuskavice, svetolini, lavanda, ružmarin, kadulja, petoprste, crnjuše, vrijesci, azaleje, mini ruže… Od nižih trajnica prikladni su karanfilići, babosvilke, niski plamenci, sniježak, čistac, rožac, trajni jaglaci, encijan, runolist… U veći kamenjar možemo posaditi i po nekoliko primjeraka viših trajnica kao što su perunike, zvjezdani, zvončići, pupavice… Za jako vruća, suha mjesta s malo zemlje izvrsne su čuvarkuće, žednjaci, kamenike…
Za sjenovite dijelove preporučuju se funkije, astilbe, paprati, mahovine te kukurijek, šumarica, plućnjak, visibaba…
Za dodavanje sezonskih boja možemo birati među šarenilom lukovičastih i gomoljastih (tulipani, sunovrati, šafrani, presličice, ciklame, anemone…), jednogodišnjih (kadifice, begonije, gazanije, vinke, mirisne kunice, rušeljke… ) te dvogodišnjih biljaka (maćuhice, tratinčice, jaglaci, potočnice…).
Korisno je znati!
Iznimno otporne vrste poput raznih kultivara roda čuvarkuća savršene su za popunjavanje mjesta s vrlo malo zemlje, pa čak i za udubljenja i otvore na kamenu. S vremenom se na nekim dijelovima kamena može stvoriti mahovina što dodatno doprinosi prirodnome izgledu.
Održavanje
Netom uređeni kamenjar trebat će više pažnje i njege. Za suha vremena biljke trebamo zalijevati. Mlade biljke prije zime korisno je nagrnuti, a za temperatura ispod ništice zaštititi (primjerice paučinastom folijom). Kasnije, kada se biljke bolje utvrde (nakon 6 do 12 mjeseci), trebamo ih povremeno pregledavati, uklanjati suhe i/ili bolesne dijelove te za sušnih razdoblja zalijevati. Prihrana će ovisiti o vrsti biljke: više zalijevanja i prihrane trebat će jednogodišnje i dvogodišnje biljke. Ponekad će, nakon jakih oborina trebati popraviti razrušeno ili pomaknuto kamenje i pijesak.
Izvor: Gospodarski kalendar
