U Narodnim novinama broj 116/2011 objavljen je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o provedbi mjere 101 i mjere 103 unutar IPARD programa. Spomenutim se Pravilnikom pobliže pojašnjavaju kriteriji koje u pogledu zbrinjavanja gnojiva korisnik mora ispuniti kako bi zadovoljio EU standarde, dok su ostale izmjene uglavnom tehničke prirode.

Budući da je do sada bilo prilično nedoumica upravo glede zadovoljavanja ovog kriterija, ovim tekstom ćemo pokušati pojasniti sve pojedinosti.

Nitratna direktiva

Potreba pridržavanja uvjetima propisanim IPaRD programom i Pravilnikom o provedbi mjere 101 i 103 unutar IPaRD programa, vezanim uz zbrinjavanje gnojiva, proistječe iz nitratne direktive, propisa Europske unije iz 1992. godine, a koji se odnosi na zaštitu voda od onečišćenja nitratima iz poljoprivrednih izvora. Za potpuno razumijevanje Pravilnika, potrebno je razlikovati tri pojma:
Kruti stajski gnoj – smjesa stelje, krutih i tekućih životinjskih izlučevina različitog stupnja biološke razgrađenosti, stabilnosti i zrelosti.
Gnojovka – polutekuće stajsko gnojivo, smjesa krutih i tekućih životinjskih izlučevina.
Gnojnica – tekući stajski gnoj, najčešće smjesa tekućih životinjskih izlučevina i otpadnih
voda.
U poštivanju kriterija iz IPaRD programa potrebno je pridržavati se i odredbi iz Pravilnika o dobroj poljoprivrednoj praksi. Navedenim je Pravilnikom propisano kako se tijekom jedne kalendarske godine poljoprivredne površine mogu gnojiti stajskim gnojem do vrijednosti primjene dušika od najviše 170 kg po hektaru, što odgovara količini od 34 t/ha goveđeg stajskog gnoja. Jednaka količina dušika prisutna je u 21 toni ovčjeg gnoja, 28 tona svinjskog te 11 tona kokošjeg gnoja.
Ta nam je količina u konačnici važna kod određivanja ukupno raspoloživih površina kojima korisnik IPaRD programa u sektorima mljekarstva, govedarstva, svinjogojstva i peradarstva mora raspolagati kako bi na zadovoljavajući način mogao zbrinuti svu količinu proizvedenog stajskog gnoja. Budući da se gnojivo po površinama ne može rasipati u bilo koje vrijeme, nužno je na gospodarstvu osigurati spremnike za gnojivo za njegovo šestomjesečno čuvanje. Tako i kriterij IPaRD programa propisuje kako korisnik na kraju ulaganja mora zadovoljiti EU standarde koji se odnose na zbrinjavanje gnojiva, na način da po jednom uvjetnom grlu (UG) za šestomjesečno
razdoblje osigura:
● Za kruti stajski gnoj površinu spremnika od najmanje 4 četvorna metra, uz visinu nakupine
gnoja od 2 metra (8 prostornih metara), odnosno 8 četvornih metara prostora ako je visina hrpe 1 metar (8 prostornih metara).
● Uz taj spremnik, potrebno je izgraditi i spremnik za gnojnicu koja nastaje cijeđenjem iz krutoga stajskog gnoja, a ona ne smije biti kapaciteta manjeg od 2 prostorna metra. Spremnike za gnojnicu nije potrebno izgraditi ako se kroz sustav i tehnologiju uzgoja ne stvara gnojnica.
● Za gnojovku 10 prostornih metara.

Kapaciteti spremnika za stajski gnoj

Na temelju tih vrijednosti dolazimo do podatka kako je naš korisnik iz gornjeg primjera (100 UG) u potrebi izgraditi skladišni prostor površine 400 četvornih metara za čuvanje krutog gnoja u nakupinama od 2 metra, odnosno 800 četvornih metara prostora ako je hrpa visine 1 metar. Za gnojnicu je potrebno osigurati spremnike kapaciteta 200 prostornih metara, a za gnojovku 1.000
prostornih metara. Svi spremnici moraju biti nepropusni kako bi se spriječilo svako izlijevanje tekućega stajskog gnoja izvan spremnika te tako spriječilo zagađenje podzemnih voda. Pridržavanje svih ovih kriterija strogo se kontrolira, pa svi oni koji se prijavljuju za dodjelu
sredstava iz IPaRD programa, a ulažu u sektore mljekarstva, govedarstva, svinjogojstva
i peradarstva moraju strogo voditi računa o ispunjavanju istih.

Prethodni članakStara čokolada torta
Sljedeći članakNaknade za štete nastale do 1. studenoga
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.