Hobi kutak: Kako pravilno cijepiti voćku na pup?

29

""Cijepljenje na pup ili okuliranje je najrašireniji način cijepljenja u voćarskoj praksi. Kao plemka služi dobro razvijeni zreli vegetativni pup s malim dijelom kore i drva ili samo sa dijelom kore.

Postoji više razloga za veliku primjenu
ovog načina cijepljenja u praksi:
• tehnički gledano, to je najlakši način cijepljenja
• primjenjiv je kod svih voćnih vrsta pod određenim uvjetima
• ako se izvodi pravovremeno i pravilno, primitak je više od 90 % (znatno veća učinkovitost od drugih tehnika cijepljenja)
• rana koja se napravi na podlozi je malena i lako zarašćuje
• obzirom da je potreban samo jedan pup, s jednom plemkom može se izvršiti veći broj cijepljenja nego kod neke druge tehnike cijepljenja
• obavlja se u vrijeme kad nema puno drugih poslova (posebno cijepljenje na spavajući pup).

""

Vrijeme i način cijepljenja

S obzirom na vrijeme kada se okuliranje izvodi razlikuju se dva načina; okuliranje na budni pup i okuliranje na spavajući pup.

Okuliranje na budni pup obavlja se u proljeće kad krene kolanje sokova u podlozi (tijekom svibnja ili početkom lipnja). Uzimanje i priprema plemki obavlja se u vrijeme mirovanja – na isti način, kao i u slučaju cijepljenja plemkama nekim drugim tehnikama (cijepljenje na spoj, raskol, sedlo, pod koru i sl.). Kao plemka služe ranije pripremljene jednogodišnje zrele mladice s dobro razvijenim vegetativnim pupovima u stanju mirovanja. Plemke se moraju adekvatno čuvati kako bi pupovi očuvali svoju aktivnost. Važno je da su pupovi neoštećeni i zdravi, tj. na presjeku zeleni bez ikakvih tamnih mrlja. Nakon pravilno provedenog postupka okuliranja (pogledati slike), ako je došlo do primitka, nacijepljeni pup se odmah aktivira i kreće s vegetacijom (otuda i naziv okuliranje na budni pup).

Okuliranje na spavajući pup obavlja se tijekom kasnog ljeta i jesni (kolovoz/rujan). Kao plemka služi ovogodišnja mladica s dobro razvijenim zrelim vegetativnim pupovima. Priprema plemki obavlja se na sljedeći način: najbolje je prije samog cijepljenja, s matičnih stabala uzeti mladice promjera većeg od 8 mm, a duljine preko 20 cm. S mladica se mora odstraniti plojka lista (nožem ili škarama) a ostavi se peteljka lista duljine oko 1 cm. Kvaliteta pupova nije ista duž cijele mladice. U donjem dijelu nalaze se slabo razvijeni pupovi, a u gornjem vršnom još nedozreli pupovi. Zbog toga se nakon skidanja plojki lista odstranjuje baza mladice sa slabim pupovima i vršni dio mladice s nedozrelim pupovima. Tako pripremljene plemke, stavljaju se u čistu navlaženu krpu ili navlaženi papir i polietilensku vrećicu koja se s gornje strane zatvori i u kojoj se plemke drže do cijepljenja. Nacijepljeni pup se primi do zime, a aktivira se i ‘kreće’ tek idućeg proljeća prilikom kretanja vegetacije, odnosno ovaj pup „prespava“ zimu, pa otuda i naziv za ovaj način –okuliranje na spavajući pup. Između ova dva načina okuliranje, osim u razlici pupova koji služi kao plemka (budni pup – zrele mladice, a spavajući pup – ovogodišnje zelene mladice) postoji i razlika u jačini rasta tih pupova. Rast pupova okuliranih u ljeto i jesen je jači, od rasta pupova okuliranih u proljeće, jer se okuliranjem u proljeće izgubi dio prvog vala rasta mladice. Zbog toga je okuliranje na spavajući pup u voćarskoj praksi u daleko većoj primjeni.

Priprema podloga

Poželjno je da podloga ne bude starija od dvije godine (debljina podloge u promjeru od 8 do 20 mm). Kod mlađa podloge kora je sočnija i elastičnija, te je okuliranje lakše izvedivo i primitak sigurniji. Na podlozi gdje će se izvršiti okuliranje, u duljini od 10 do 15 cm ne smije biti postranih izbojaka. Voditi računa da je podloga u stanju kretanja sokova, tj. kora se mora lako odvojiti od drveta (kontrola stanja kretanja sokova u podlozi). Preduvjeti za uspješno okuliranje Važno je raspolagati odgovarajućim fiziološko- srodnim podlogama i plemkama, te se pridržavati sljedećih osnovnih principa:
• sve zahvate na podlozi i plemci treba izvoditi oštrim i čistim cijepljarskim nožem
• prije cijepljenja, podloga i plemka moraju biti čiste od čestica tla i eventualnih drugih nečistoća
• svi rezovi moraju se izvoditi jednim potezom noža i trebaju biti ravni i glatki
• prilikom stavljanja pupova pod koru podloge treba voditi računa o polarnosti (položaju pupa u odnosu na podlogu)
• u cilju što boljeg kontakta kambija, pup se mora čvrsto vezati za podlogu
• rabiti adekvatno vezivo – najčešće su to cijepljarske gumice (zbog pravovremenog popuštanja veza)
• cijepljenje obaviti što brže da se izbjegne sušenje na mjestima reza
• cijepljenje treba pravovremeno provoditi obzirom na način okuliranja i obavljati samo u ranim jutarnjim ili kasnim poslije podnevnim satima, nikada ne po jakom suncu.

Potreban materijal i pribor za cijepljenje:

Plemke, podloge, materijal za vezanje (gumice, trake), cijepljarski nož, voćarski nož, pribor za oštrenje, vrećice, krpe i boca s vodom. Vezivo predstavljaju cijepljarske gumice ili drugi tim trake kojim se pup pričvršćuje uz podlogu vezanjem na mjestu cijepljenja.

Cijepljenje na spavajući pup

• Odabir mjesta s glatkom korom na podlozi
• Urezivanje slova T na podlozi (vodoravni rez 1 cm, a okomiti 2-3 cm)
• Odvajanje kore od drveta na mjestu reza (tupim djelom noža)
• Skidanje pupa s plemke (s korom ili tankim slojem drva)
• Umetanje pupa – ispod kore podloge (gornji dio kore pupa mora biti u ravnini s vodoravnim rezom na podlozi)
• Priljubljivanje kore podloge uz koru pupa i vezanje (voditi računa da se ne ošteti pup)
• Kontrola cijepljenja nakon 10 dana – ako peteljka pupa na lagani dodir padne okuliranje je uspjelom, a kod cijepljenja na budni pup kontrola primanja nije potrebna, jer ako se primilo, pup će odmah i krenuti.
Važno je stvaranje ‘kalusa’ koji se kvalitetno razvija na temperaturi oko 22 oC.

""

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakKrenula isplata drugog dijela izravnih plaćanja poljoprivrednicima
Sljedeći članakMjere suzbijanja nematoda u tlu
Avatar
Docentica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost – Voćarstvo: Uvjeti i tehnologije uzgoja voća, građa, svojstva i kvaliteta plodova, očuvanje starih sorata voća. Rođena je 16.08.1979. godine u Brežicama. Diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2002. godine, a od 2003. godine zaposlena je na Zavodu za voćarstvo. Doktorski rad obranila je 2009. kada je izabrana u zvanje znanstvenog suradnika. U zvanje docenta izabrana je 2010. godine, a u zvanje višeg znanstvenog suradnika 2012. godine. Znanstveni interesi vezani su uz sustave i tehnologije uzgoja voća, građu, svojstva i analize plodova, kvalitetu plodova, oksidativni stres plodova, prikupljanje i očuvanje starih sorata voća i dr. Od 2011. godine voditelj je laboratorija Zavoda za voćarstvo. Aktivno sudjeluje u nastavi na Agronomskom fakultetu: kao koordinator modula: 'Voćarstvo' (preddiplomski studij), 'Primijenjene tehnologije uzgoja voća' i 'Ukrasne voćne vrste' (diplomski studij) 'Pomotehnika i kvaliteta ploda' (doktorski studij), a suradnik je na još nekoliko modula ('Osnove uzgoja drvenastih kultura', 'Voćarstvo 1', 'Uvod u hortikulturnu terapiju'). Do sada je bila voditelj 14 diplomskih i 4 završna rada te član povjerenstva 42 diplomska i 23 završna rada. Suradnik je na dva europska projekta: 1) IPA projekt: „Izobrazba kao priprema za posao u ukrasnoj hortikulturi“ (2013-2015) i 2) LIFE + projekt: „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ (2014-2017). Bila je voditelj jednog nacionalnog znanstvenog projekta te je sudjelovala kao istraživač na dva znanstvena projekta, dva tehnologijska projekta te većem broju istraživanja iz područja voćarstva: Ima objavljenih 6 radova a1 skupine, 14 objavljenih radova a2 skupine, te 5 radova a3 skupine. Kao autor/koautor prezentirala je 29 radova na znanstvenom-stručnim skupovima (domaćim i međunarodnim). U razdoblju od 2004-2007. godine u nekoliko navrata znanstveno se usavršavala na Zavodu za staničnu biologiju i ekofiziologiju biljaka, Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku.