O stanju poljoprivrede i o tome što očekuje domaće poljoprivrednike ulaskom u EU u 2013. razgovarali smo s predsjednikom Hrvatske poljoprivredne komore Matom Brlošićem.
● Što možete reći o dosadašnjem radu i značaju i ulozi HPK kao predstavnika hrvatske poljoprivrede u EU ?
– Hrvatska poljoprivredna komora osnovana je po Zakonu o hrvatskoj poljoprivrednoj komori 2009. godine i nastala je kao posljedica naših vanjskih i unutarnjih potreba. Pod vanjskim potrebama mislim na budućnost u okviru Europske unije i utjecaju svjetskog tržišta. Kako smo dosada išli u Zagreb tražiti i ostvarivati svoja prava, tako ćemo uskoro morati ići u Bruxelles. Što se tiče tržišta, znamo da ima u svijetu kompanija koje su veće u pojedinim sektorima nego cijela proizvodnja u Hrvatskoj. Također ima i zadruga poljoprivrednika koje su organizirane na područjima većim od Hrvatske. Stvoriti zajedništvo među seljacima je naša unutarnja potreba. To je značaj HPK.
● Koje su trenutno najveće i najčešće teškoće s kojima se suočavaju hrvatski poljoprivrednici?
– Možda zbog ulaska u EU možemo početi povezanim pitanjem zemljišta i legalizacije objekata. Zakon o poljoprivrednom zemljištu još nije donesen i tu je glavno pitanje kako će biti definirano pravo prvenstva, ali nije jedino. Usvojeni su neki naši prijedlozi kao smanjenje cijene i slična tehnička pitanja. Održane prezentacije su bile dobre za upoznavanje s namjerama, ali nisu bile nastavljene kao kontinuirane javne rasprave koja bi pomogla bržem donošenju zakona. Približava se rok za prijavu poticaja, nije daleko svibanj 2013., a puno zemljišta nema riješen status i to ne samo državno. Legalizacija objekata je inicijativa Hrvatske poljoprivredne komore. Nažalost do cilja jednostavne legalizacije radi povlačenje sredstava iz fondova EU-a još nismo stigli. Ostao je problem s obiteljskim gospodarstvima koja nisu visoko profitabilna. Gospodarstva koja ostvaruju visoki profit i ne trebaju legalizaciju jer rade nove objekte. Zakon o potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju ukida zaštićeni račun, time se ukida mogućnost da poljoprivrednik može kontrolirati namjenska sredstva na računu. To možda ne bi bio problem kada bi kao poljoprivrednici u EU dobili ispis koliko potpora će se dobiti i ona budu isplaćena u rokovima koji su zadani. Što dovodi do sljedećeg problema – isplate 25% za osiguranja koja još nisu isplaćena. Plavi dizel kao jedan dugogodišnji zbroj malih problema, trenutno nema odobrenih kvota, a kvaliteta još uvijek nije dovoljna za nove traktore. Otkup mlijeka još uvijek nije riješen na način koji bi zadovoljavao sve strane i koji bi trebao biti prilagođen kao u EU.
● Kako komentirate visoke prodajne cijene poljoprivrednih proizvoda uz istovremene niske otkupne cijene i može li se postići sigurnost poljoprivredne proizvodnje?
– Velike promjene na tržištu dugoročno neće pomoći rastu proizvodnje. Ove godine su se događale mnoge stvari koje su pokazale kako se može utjecati na tržište administrativnom mjerama i to ne samo na naše tržište nego i na susjedna. Primjerice, otkupljivači u Austriji čekali su dogovor o cijeni industrijske jabuke u Donjem Kraljevcu kako bi i oni izašli sa svojom cijenom. To bi za nas bilo dobro da se sufinanciranje otkupa odvijalo onako kako se očekivalo od dogovora iz Donjeg Kraljevca. Isplata potpora u prošloj godini obećavala se u travnju, pa se rastegnula u ljeto i dovela je da se pšenica prodavala po nižoj cijeni nego u Srbiji. Također i u obrnutom smjeru šećerna repa pokazala je kako treba investirati u hrvatsku proizvodnju. Uvjete koje mora zadovoljavati proizvođač mlijeka u Hrvatskoj, nisu uvjet i za mlijeko iz uvoza. Tako da se može utjecati na stabilnost proizvodnje, samo je pitanje da će li netko manje zaraditi.
● Mogu li domaći poljoprivrednici konkurirati na zahtjevnom europskom tržištu?
– Hrvatski poljoprivrednici mogu konkurirati na europskom tržištu što se tiče proizvodnje, i proizvodnja nije problem. Poljoprivrednici bi se trebali još međusobno tržišno povezati, u tom procesu očistiti trule jabuke među sobom, i krenuti u proizvodnju. Problem je kao što smo već rekli organizacija tržišta, politika odlučivanja o administrativnim prilagodbama i njihova primjena. Ulaskom u Europsku Uniju riješiti ćemo se velikog broja nepoznanica, kao smjer poljoprivredne politike, neizvjesnost oko vrsta i načina potpora, da li na naše tržište smiju proizvodi koji nekvalitetom ruše cijenu i sl. Biti će još izazova iz EU jer ni tamo nisu poljoprivrednici u idealnoj poziciji, ali naši lokalni problemi u poljoprivredi neće više biti primarna prepreka.
● I na kraju, što poljoprivrednici mogu očekivati i čemu se smiju nadati u 2013.?
– Očekujemo kako će potpore biti isplaćene kako je najavljeno, nadamo se kako će ova godina biti blaža sa klimom. Ulaskom u EU očekujemo sređivanje poljoprivredne politike jer prosjek trajanja zakona bio je 12 mjeseci.