""Razlike između ozime i jare pšenice su sljedeće:
● ozima se sije u jesen, te prezimljuje u fazi od nicanja do busanja;
● ozima ima dužu vegetaciju od jare pšenice;
● ozima jače busa od jare pšenice;
● ozima je otpornija na niske temperature;
● ozima ima znatno duži stadij jarovizacije;
● jara je otpornija na visoke temperature i sušu od ozime;
● jara daje kvalitetnije zrno i brašno od ozime.

Druga najvažnija ratarska vrsta

Po ukupnoj proizvodnji, pšenica je druga najvažnija ratarska vrsta u svijetu, nakon kukuruza. Ukupna proizvodnja pšenice u svijetu je u prosjeku na 223 milijuna hektara, a ukupni prinos oko 680 milijuna tona. Najveći svjetski proizvođač je EU, na drugom mjestu je Kina, a na trećem Indija. Najveći svjetski izvoznici su SAD i EU, a uvoznici Brazil i Egipat. Hrvatska proizvodi dovoljno pšenice za svoje potrebe, pa dio može plasirati na europskom tržištu gdje prolaze samo kvalitetne sorte.

Povećanje prinosa i zasijanih površina

Ozimoj pšenici za uzgoj odgovaraju umjerene zime, dok su suhi kontinentalni predjeli manje povoljni, pa se uzgaja jara. Hrvatska se nalazi u povoljnoj zoni uzgoja pšenice u pogledu prirodnih uvjeta za proizvodnju. Površine zasijane pšenicom u svijetu adnjih 30-tak godina povećane su za oko 30 milijuna hektara, a i prosječni prinos se povećava, što je posljedica poboljšanja sortimenta i agrotehnike. Zemlje bivšeg SSSR-a siju pšenicu na oko 50 milijuna hektara s prosječnim prinosom od 2 t/ha. Kina pšenicom zasije blizu 30 milijuna hektara s prosječnim prinosom od 3 t/ha, SAD oko 25 milijuna hektara s prosječnim prinosom od 2,3 t/ha, Indija oko 23 milijuna hektara s prosječnim prinosom oko 2 t/ha. Najveći prosječni prinos postiže Nizozemska (8 t/ha), slijede Engleska, Belgija, Njemačka i Danska (7 t/ha).

U Hrvatskoj se pšenica sije na oko 300.000 ha, te se postiže prosječan prinos od oko 4 t/ha.

Nizom agrotehničkih mjera, kao što su pravilna dubina oranja i predsjetvena priprema, moguće je osigurati bolju opskrbljenost pšenice vlagom, kao i racionalnije korištenje vode tijekom vegetacije. Kada je više vlage u tlu biljke su razvijenije, pa zbog toga jače troše vodu. S druge strane, kada je količina vode u tlu ispod 30% od punog vodnog kapaciteta, klijanje zrna se usporava i skoro prekida. Važna je faza u kojoj dolazi do nedostatka vlage u tlu, pa kada je suša na kraju busanja, kada se završava formiranje klasića, to će se odraziti na manju duljinu klasa i broja plodnih klasića. Ako je nedostatak vlage u prvih deset dana (poslije početka vlatanja), onda će ostati normalna dužina klasa i normalan broj klasića, a smanjiti će se broj oplođenih cvjetova i broj zrna u klasu, rezultat čega je smanjenje prinosa. Nedostatak vlage u tlu u vremenu klasanja i cvatnje još više uvećava broj neplodnih klasića. Kritično razdoblje pšenice za vodom je razdoblje sjetve i nicanja. Suša se javlja kod nas uglavnom u drugom dijelu vegetacije. Maksimalno smanjenje prinosa zabilježeno je u slučaju suhog tla u fazi vlatanja i intezivnog porasta, a nešto manje u fazi klasanja. Pri suhom tlu u fazi klasanja prinos zrna smanji se za 50% i više. U fazi mliječnog stanja biljke lakše podnose sušu nego u fazi klasanja. Nedostatak vlage poslije oplodnje dovodi do manje mase zrna, što utječe na prinos.

Sorte za specifične uzgojne uvjete

Pšenica ne podnosi proizvodnju u monokulturi zbog opasnosti od pojačanog razvoja bolesti. Iako je najčešći predusjev za pšenicu kukuruz, najbolji predusjevi su zrnate mahunarke (grah, grašak, soja), krmne leguminoze te industrijsko bilje (uljana repica, suncokret, šećerna repa). Postoje brojne sorte pšenice koje su prikladne za specifi čne uvjete uzgoja; otporne na polijeganje (Žitarka), niske temperature (Barbara), visoku vlagu, osipanje zrna na klasu (Super žitarka), većinu bolesti (Srpanjka), itd. Sorte pšenice razlikuju se i po svojoj namjeni, pa tako postoje tzv. poboljšivači (Zdenka, Lana, Divana, Renan, Edison, Ludvig), sorte namijenjene konditorskoj industriji (Adrijana), ali ipak većina sorata pšenice jesu krušne pšenice različite kvalitete. U područjima gdje su česte štete na usjevima od divljači, proizvođači se odlučuju zasijati Mihelca, Divana, Cerera, Koleda, Brkulja, Renan, Edison, Soissons.

Jedan od bitnih čimbenika koji utječe na visinu uroda pšenice je optimalna količina sjemena, a ovisi o:
● fizičkim svojstvima sjemena (masa 1000 zrna)
● sorti
● roku sjetve
● vremenskim uvjetima
● uređenosti parcele

Sjeme i klijavost

Optimalna količina sjemena nikad nije ista, a može se povećavati ovisno o roku sjetve (optimalni rok sjetve je 15.-25. listopada, a svaka sjetva nakon toga povećava sjetvenu normu), uređenosti parcele i pripremi sjetvene površine (lošija priprema povećava normu sjetve) i klimatskim prilikama (u područjima sa surovijom klimom povećava se norma sjetve). Ukoliko se kasni sa rokom sjetve, preporučenu gustoću sjetve (broj klijavih zrna po m2) treba uvećati za 0,5% i to za svaki dan kašnjenja. U slučaju nedovoljno kvalitetne pripreme tla za sjetvu, preporučenu gustoću treba povećati za oko 10%, a u izrazito ranim rokovima sjetve sjetvena norma se može smanjiti do 10%. Masa 1000 sjemenki je svojstvo sorte, ali se mijenja iz vegetacije u vegetaciju, ovisno o vremenskim prilikama. Raspon u kojem se kreće masa 1000 zrna uglavnom je 36-48 grama. Ovaj podatak svaki kupac može dobiti na prodajnom mjestu, kao i podatak o čistoći i klijavosti deklariranog sjemena. Preporučeni broj klijavih zrna jako se razlikuje od sorte do sorte. Većina domaćih sorata sije se s oko 600 klijavih zrna po m2 ili više, dok introducirane sorte idu 300-400 klijavih zrna po m2. Neke novije domaće sorte također imaju manju sjetvenu normu (Monika, Mura, Fiesta, Margita, Patria).

Genetski potencijal modernih sorata pšenice je 10 i više tona zrna po ha, ali prosječni prinosi su oko 4-5 t/ha. U našim se uvjetima maksimalni potencijal ne može u potpunosti ostvariti, prvenstveno zbog osjetno viših temperatura u razdoblju vegetacije nakon klasanja.

Rokovi sjetve

Posljedično i datum žetve u našim krajevima nastupa i do nekoliko tjedana ranije od onog u sjeverozapadnoj Europi. To je jedan od glavnih razloga zašto se naši prosječni prinosi ne mogu mjeriti sa onim u državama poput Francuske, Nizozemske ili Danske. Ipak, postoje sorte, poput Žitarke, koje povoljno reagiraju na ranije rokove sjetve (1-10. listopada). Rani rokovi sjetve u pravilu imaju manje nedostataka u usporedbi sa zakašnjelim rokovima. Takva agrotehnička mjera može imati svoje opravdanje kada se iz organizacijsko-tehničkih ili nekih drugih razloga sjetva svih površina na nekom gospodarstvu ne može obaviti unutar optimalnih rokova. 

""Niže norme sjetve su moguće zbog znatno manjih gubitaka u nicanju. Osim toga duže je i jesensko razdoblje do ulaska u zimu, što omogućava jači rast i razvoj usjeva.

Količina sjemena potrebnog za sjetvu unutar ranih rokova može se osjetno smanjiti u usporedbi s onom koja se uobičajeno primjenjuje u preporučenim, a posebice u zakašnjelim rokovima sjetve, a to smanjuje troškove proizvodnje i utječe na veću ekonomsku dobit.

Prvi pogled na kalkulaciju ne ide u prilog proizvodnji i prvo pitanje bi moglo biti “Pa zašto uopće proizvoditi pšenicu?”, ali kako je ovaj proizvod strateški proizvod svake zemlje treba biti u proizvodnji, a također i situacija se na tržištu mijenja pa je jedne godine isplativija biljna, a nekih godina stočarska proizvodnja. U korist proizvodnje pšenice ide i obilježje same proizvodnje koja nije zahtjevna i s njom je relativno malo posla. U novije vrijeme slama više nije samo materijal koji se zaorava ili služi kao stelja za životinje, već postaje i vrlo traženi građevinski materijal. 

Prikazana dobit ipak se može povećati; ukoliko se u izračun uključi prodaja slame (0,40 kn/kg) dobit iznosi skoro 5.000 kn/ha.

Procjena svjetskih zaliha je 174 milijuna tona pšenice. To je 22 milijuna tona manje nego prošle sezone, s izraženim padom u zemljama bivšeg SSSR-a. Predviđa se pad potrošnje u odnosu na 2011./12., potaknut 7%-tnim smanjenjem potrošnje stočne pšenice, uglavnom u Kini i EU. Očekuje se značajno smanjenje svjetske trgovine, potaknuto smanjenim uvozom pojedinih afričkih i azijskih zemalja. Veliki volumen kupovine Irana i Kine podigao je očekivanu svjetsku trgovinu pšenicom na 166,6 milijuna tona, što je još uvijek značajno manje od trgovine ostvarene u sezoni 2011./12. Predviđa se pad krajnjih zaliha u 2013. godini, posebno nakon utvrđenog smanjenja zaliha u Aziji i zemljama bivšeg SSSR-a.

Pad cijene pšenice

Svjetske izvozne cijene značajno su pale tijekom prosinca, predvođene američkom zabrinutošću za stanje usjeva 2013. godine i oslabljenim izvozom. Sredinom siječnja situacija se dodatno pogoršala, a razlog tome su manje površine posijane ozimom pšenicom u SAD-u. U Kini je došlo do naglog rasta cijena na domaćem tržištu, unatoč rekordnoj žetvi 2012. što upućuje na manje zalihe od očekivanih na kineskom tržištu. Potvrda ovome je i nedavni uvoz pšenice iz SAD-a. Drugdje u svijetu, cijene su uglavnom pratile događanja na tržištu SAD-a, s povremenim skokovima europskih cijena potpomognutih jakom izvoznom potražnjom. 

Na prvi pogled se čini da pšenica može biti prodana samo kao sirovi proizvod, bez dodane vrijednosti kao mogućnosti za dodatnu zaradu, ali to nije točno. Organske žitarice mogu postići višu cijenu, a ovaj proizvod je sve zastupljeniji u prehrani potrošača. Također, posebne sorte pšenice (npr. Khorasan) mogu biti ukusnije i zbog toga traženije kod nekih potrošača, pa proizvođači mogu prilagoditi proizvodnju za ciljanu skupinu potrošača. 

U novije vrijeme sve je više ljudi sa umjerenim alergijskim reakcijama na gluten iz pšenice, pa su im idealne sorte sa smanjenim udjelom glutena. Prerađivačkoj industriji je važna razina proteina u pšenici, pa pojedinih godina isplaćuju dodatke na cijenu za pšenicu sa visokim udjelom proteina. Sve navedeno su samo neke od mogućnosti za dodanu vrijednost u proizvodnji pšenice, a na proizvođačima je da reagiraju na vrijeme. 

""

Prethodni članakPunjena pureća prsa u umaku od gljiva
Sljedeći članakKadaif s pistacijem
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.