Uvjete za ekološki pčelinjak određuje Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01., NN 79/07.) i Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN 13/02., NN 10/07.). Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom. Pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onečišćenja (tvornica, cesta, tretiranih obradivih površina). Pčelinje saće koje se upotrebljava u ekološkom pčelarenju također mora upotrebljavati ekološke satne osnove koje moraju imati potvrdu nadležnog ministarstva.
Posebnu pozornost ekološki pčelari posvećuju zadovoljenju uvjeta o korištenju lijekova u preventivne svrhe, kako bi se isključila mogućnost zadržavanja njihovih tragova u medu i vosku. Zbog spomenutih uvjeta u svrhu liječenja preporučuje se upotreba organskih kiselina (mravlja, oksalna, mliječna, octena) koje su i inaće sastavni dio meda. Ekološki pčelinjak mora biti pod stalnom kontrolom nadzorne stanice, a eko-med prije stavljanja na tržište treba proći razne analize. Punionice meda i proizvoda tako đer bi trebale imati eko certifikat.

Raspon cijene meda od zemlje do zemlje je zbilja velik. Uglavnom je najniža cijena eko meda u Bugarskoj (4,85 Є/kg). U EU se cijene kreću od 10 do 15 Є/kg. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj na “kućnom” pragu cijena rinfuznog eko-meda od 50-60 kn/kg.

Prodaja na kućnom pragu

Neki pčelari ističu kao glavne organizacijske teškoće bržeg i većeg širenja ekološkog pčelarenja u Hrvatskoj nedostatak pripadajućih ekoloških satnih osnova. Ograničava ih i zakon o prodaji pčelinjih proizvoda sa zabranom prodaje iznad 1.000 kilograma meda na kućnom pragu. Sustav poticaja je bio nepovoljan hrvatskim eko-pčelarima. Zato jer je razlika u poticajima iznosila samo 15kn u odnosu na konvencionalne pčelare, a procijenjeni troškovi su ipak bili veći. Za prelazak iz konvencionalnog u ekološko pčelarenje treba u prijelaznom razdoblju izdvojiti oko 800kn po košnici. To predstavlja značajni rizik opravdanosti ulaganja.

Tržni kanali prodaje ekoloških i organskih proizvoda nisu isti u svim zemljama članicama EU. Zemlje u kojima je koncept organske i ekološke hrane prisutan duže vrijeme imaju «zrelo» tržište. U tim se zemljama (npr. Danska, Austrija i Njemačka) većina organskih proizvoda prodaje preko supermarketa i klasične maloprodaje, pa nema potrebe za posebnim maloprodajnim lancima samo za organsku hranu. U Italiji, Nizozemskoj, Portugalu i Francuskoj, prevladavaju specijalizirana maloprodaja i izravna prodaja organske hrane, ali je u porastu prodaja preko supermarketa. Novija tržišta organskih proizvoda poput Češke, Grčke, Poljske i Španjolske uglavnom koriste specijaliziranu maloprodaju, međutim raste značaj klasičnih maloprodajnih lanaca.

S obzirom na inozemna iskustva i naše posebnosti kao mogući kanali prodaje hrvatskog eko-meda mogu se izdvojiti:
• Izravna prodaja na gospodarstvu
• Eko-tržnice (i seljačke tržnice)
• Ponuda u restoranima
• Eko-turizam
• Sustavi poslovnog marketinga kroz domaće trgovačke lance
• On-line dućani i internetske stranice proizvođača
Kod nas je teško očekivati razvoj tržnih kanala za proizvode ekološkog pčelarenja, posebno meda, u nekom kraćem razdoblju s obzirom da i inače nismo dovoljno razvili izbor izravne prodaje meda i ostalih pčelinjih proizvoda.

• Ponuda ekološke hrane u vrtićima, školama, javnim ustanovama
• Specijalizirane trgovine sa zdravom hranom
• Štandovi na raznim priredbama u ruralnim područjima i urbanim centrima

Zašto se odlučiti na ekološko pčelarenje

Pčelari, posebno skupina starijih od 65 god i skupina u dobi 18-35 god, smatraju da prelazak u ekološko pčelarenje traži veća ulaganja. No, s druge strane vjerojatno povećava dohodak. Kao glavne razloge za neulazak u ekološko pčelarenje navode dobru sadašnju proizvodnju i cijenu meda. Mišljenja su da je prelazak na ekološko pčelarenje vrlo složeno, a cijene meda nisu dovoljno poticajne. 30 kn/kg za konvencionalni med u odnosu na 50 kn/kg za ekološki med. Većina pčelara misli da ekološko pčelarenje nužno mora biti povezano s povećanjem troškova ulaganja i same proizvodnje. Presudni utjecaj na takvo njihovo mišljenje imaju ostali pčelari koje poznaju, te mediji. Gotovo svi pčelari koji odbijaju prelazak na ekološko pčelarenje spadaju u kategoriju starijih od 50 godina. Dio ¨neodlučnih¨ bi se uključilo u ekološku proizvodnju u slučaju dodatnog poticanja ekološkog pčelarenja i s dodatnim poticajima po kilogramu ekološkog meda.

Pčelari, neovisno o dobi, smatraju da je budućnost ekološkog pčelarenja određena dodatnim povoljnostima za pčelare i poticajima za držanje ekoloških košnica, te puno višim cijenama eko-meda. Prevladava mišljenje da bi ušli u ekološko pčelarenje odmah kada bi bile više cijene i poticaji u ekološkom pčelarenju. Stoga budućnost ekološkog pčelarenja u nas ovisi upravo o ovom stavu. Ukoliko ne idu na ekološko pčelarenje, najvjerojatnije bi proizvodili med s peludi iz saća, zatim pčelinji otrov, med u saću i tek onda propolis. Većina pčelara se ne bi odlučila na proizvodnju medene rakiju zbog složene procedure registracije proizvoda i puštanja u promet. Također nisu zainteresirani za kremasti med s ljekovitim biljem. Zato jer drže da je med sam po sebi vrhunski i ljekoviti proizvod. Kad se govori o preporuci, kojoj pčelarskoj po pulaciji preporučiti ekološko pčelarenje, uvriježeno je mišljenje da je to za starije pčelare, koji imaju manje košnica i pčelare stacionarno.

Kalkulacija proizvodnje

Kao i u svakoj proizvodnji, za dobro planiranje i upravljanje gospodarstvom nužno je izraditi kalkulaciju proizvodnje. Kod mobilnog se pčelarenja ostvaruju 44% viši prinosi meda nego kod stacionarnog. Zbog nužnih vozila za mobilno pčelarenje treba računati na 56% više fiksne troškove. Također, ukoliko se umjesto prikazanog pakiranja meda u staklenke od 900g koristi pakiranje u bačve, tada se prodajna cijena po kg umanjuje za 50-65%.

Prema kalkulaciji cijena koštanja ekomeda je 47,45kn/kg, te nije preporučljivo prodavati med ispod ove razine cijene. S obzirom da se trenutno kod nas koristi samo 2-3% pašnih površina, prostora za povećanje kapaciteta i obujma proizvodnje sigurno ima. U EU nema poticaja po košnici, ali postoje ulaganja u razvoj od oko 24 milijuna € godišnje. Kod nas je poticaj ukinut,ali postoji Nacionalni pčelarski program (2012-2013) koji predviđa sufinanciranje 22,75kn/košnici za suzbijanje varooe i sufinanciranje do 50% (2-35 tisuća kuna) nabavke pčelarske opreme.

Struktura cijene meda u EU- ekološko pčelarenje

Med je zanimljiv proizvod za stare članice EU, pa je nakon ulaska u EU u Češkoj, Bugarskoj i Rumunjskoj zabilježena godišnja stopa rasta broja košnica 10-20%. Većina meda (75%) dolazi na tržište izravnom prodajom, odnosno prodaje se bez obrade. Procjena ukupnog tržišta za ekomed u EU je oko 6,5 tisuća tona godišnje, odnosno 2% ukupnog meda na tržištu. Osim eko-meda, više cijena se postiže prodajom “fer meda”. Oko 1,7 tisuća tona ove kategorije meda potroši se u Njemačkoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji, Danskoj i Francuskoj, oko 500 tona u Njemačkoj, oko 150 tona u Velikoj Britaniji. Potrošači svjesno plaćaju znatno veću cijenu meda, kako bi pčelarima u određenim favoriziranim područjima osigurali poslovni opstanak. Oni žele kupiti med za kojeg znaju da će većina plaćene cijene završiti kod proizvođača.

""

Prethodni članakBanana kolač
Sljedeći članakSigurne elektro ograde
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.