Dvogodišnje cvijeće, trajnice i drvenaste ukrasne vrste koje se uzgajaju u posudama vrlo su osjetljive na niske temperature i hladne vjetrove koji za kratko vrijeme mogu uništiti njihove nadzemne dijelove. Listovi i cvjetovi posmeđe i otpadnu, a potom i izboji počnu odumirati. Korijenje koje je zaštićeno samo tankim slojem supstrata i stijenkama posude puno je osjetljivije na nagle promjene temperature od korijenja biljaka posađenih u vrtu.

Biljke u uzgojnim posudama

Posebno su osjetljive poluotporne vrste poput novozelandskog “lana” (Phormium tenax) i one rane cvatnje kao što je kamelija čiji pupovi i cvjetovi lako stradavaju. Osjetljive su i četinjače koje pod utjecajem hladnih zimskih vjetrova lako dehidriraju, a nisu u mogućnosti nadoknaditi izgubljenu vodu putem korijenja, jer je supstrat smrznut.

Zaštita posuda

Ne traže samo biljke zaštitu tijekom hladnih zimskih mjeseci, nego i posude u kojima su posađene. Omiljene posude od terakote posebno su osjetljive na mraz. Iako slove kao otporne na mraz, problemi nastaju kad se, za oštrih zima supstrat u njima smrzne. Smrznuti supstrat povećava svoj volumen, širi se, a posuda puca. Sigurnije su terakotne posude s oznakom otpornosti na mraz. Mogu se kupiti u vrtlarskim centrima, a cijena im je nešto viša. Postavljanjem posude s biljkom na preokrenuti podložak ili komad drveta postići će se bolje ocjeđivanje i spriječiti posljedice smrzavanja veće količine vode u supstratu.

Zatvoreni prostori

Manje otporne biljke, kao što su fuksije i pelargonije, unose se s prvim zahlađenjem u prostore bez mraza (podrum, stubište, garaža) gdje ostaju tijekom zime. Očekuje li se veći pad temperature ili olujno nevrijeme, treba i one otpornije vrste unijeti u zatvoreno.

Zaštićena mjesta u vrtu

Neke biljke treba samo premjestiti na zaštićeno mjesto u vrtu. Četinjače će biti zahvalne ako ih se
smjesti daleko od mrzlog i suhog vjetra, a ranocvatuće vrste sačuvat će svoje cvjetne pupove ako su izvan dohvata ranojutarnjih sunčanih zraka. Naime, naglo odmrzavanje zamrznutih pupova može biti kobno.

Omatanje izolacijskim materijalom ili mrežom

Korijenje i uzgojne posude mogu se vrlo jednostavno zaštititi izolacijskim materijalom poput novinskog papira, slame, mjehuraste plastike, jute, prostirki od kokosa i sl. materijala koji se omotaju oko uzgojne posude i zapune slamom, suhim lišćem, usitnjenom korom i dr. Manje se posude mogu staviti u veće, a prostor između stijenki ispuniti rastresitim materijalom poput slame
ili komadića stiropora.

Zaštita rastućeg vrha

Izduženi listovi nekih biljaka kao što je kordilina, palme, cikas, novozelandski “lan” ili juka mogu se skupiti zajedno i svezati kako bi se zaštitio središnji rastući vrh. Kod ove zaštitne mjere treba biti oprezan jer predugo pokriveni rastući vrh može istruliti. Zato ga, čim temperatura počne rsati treba osloboditi. Prateći vremensku prognozu, pravovremeno ćemo zaštititi i dvogodišnje ukrasne vrste poput tratinčica i maćuhica u uzgojnim posudama. Dovoljno će biti pokriti biljčice novinskim papirom ili flisom. Snijeg je prirodni toplinski izolator pa je na biljkama dobrodošao. Međutim, treba ga otresti s četinjača, čije se nježne grančice mogu pod njegovom težinom izobličiti.

Prezimljavanje mediteranskih lončanica

Mnoge ukrasne vrste iz toplih, južnih podneblja krasile su cijeloga ljeta vrtove, balkone i terase u kontinentalnim krajevima. Lovor (Laurus), oleandar (Nerium), šipak (Punica), agrumi, datura (Brugmansia) posađeni u velike uzgojne posude imali su dovoljno prostora za nesmetani rast, a najviše veselja pružili su nam njihovi cvjetovi i plodovi. Sada je vrijeme da ih ponovno unesemo u zaštićene prostore gdje će uspješno prezimiti i skupiti snagu za ponovno bujanje i cvatnju sljedeće godine.

Svjetlost i toplina

Dva najvažnija faktora koja im moramo osigurati jesu svjetlo i toplina. I dok zimzelene vrste poput limuna i naranača, oleandera i lovora prezimljuju na svijetlu mjestu pri temperaturi od 10 do 16 Celzijevih stupnjeva, listopadne vrste poput nara (Punica granatum) i kužnjaka (Datura) mogu prezimiti i na tamnu mjestu. Optimalna temperatura prezimljavanja ovisi o tome koliko su hladne zime u njihovoj prirodnoj postojbini. Tako, npr. vrste koje viđamo u obalnim krajevima Hrvatske, možemo držati na hladnijem mjestu pri temperaturama 0 – 10 Celzijevih stupnjeva. Vrste koje potječu iz krajeva gdje visoke temperature omogućavaju nesmetan rast tijekom cijele godine, najbolje je držati na 10 – 16 Celzijevih stupnjeva. U uvjetima niže temperature i kratkog dana biljke se ne razvijaju pa im treba i manje vode. Zato ih zalijevajte vrlo oskudno tako da supstrat bude gotovo suh. Ako niste sigurni kada lončanice unijeti u zaštićeno, poslužite se ovim pravilom: kada se vanjska temperatura zraka približi temperaturi na kojoj će one u kući prezimiti, vrijeme je za selidbu. Što je temperatura prezimljenja viša, u proljeće ćemo ih kasnije iznijeti na otvoreno, a u jesen ranije na zaštićeno mjesto.

Agrumi

Svi volimo agrume i u zimskom vrtu zauzimaju posebno mjesto. Naranče, limuni, kumkvat, klementine, izvrsno uspijevaju, a minimalna zimska temepratura je, ovisno o vrsti 7 – 13 Celzijevih stupnjeva. Agrumi preferiraju zimsko mirovanje pri nižim temperaturama. Dobro je povremeno vlažiti listove. Držite ih na svijetli mjestu i pažljivo prihranjujte nekim od specijalnih hranjiva. Povremenim orezivanjem vršnih grančica održat ćete grmoliki rast.

Agrume u kontinentalnim krajevima koje uzgajamo u uzgojnim posudama moramo prije zime unijeti u zaštićene prostore. Limunima noćna temperatura ne smije pasti ispod 10 stupnjeva, narančama ispod 13 stupnjeva, a ostalim citrusima ispod 7 Celzijevih stupnjeva. Niske temperature zahtijevaju i smanjeno zalijevanje. Zalijeva se tek pošto se površinski sloj supstrata osušio, uvijek vodom sobne temperature. Vodu koja se ocijedi u podložak izlijte. Otpadanje ili žućenje listova zimi, najčešće je posljedica previše vode u zoni korijena.

Stabla agruma u primorskim vrtovima – Mediteranski vrt nezamisliv je bez pokojeg stabla limuna, naranče ili mandarine. Prelijepa drvca sjajnih, tamnozelenih listova i mirisavih zvjezdastih cvjetova imaju iznimnu dekorativnu vrijednost, a kruna svega su sočni plodovi žute i narančaste boje. Osim limuna koji polako dozrijevaju tijekom cijele godine, plodove ostalih vrsta treba obrati prije zime. Kad smo to učinili, slijedi zaštita krošnji od jakih, hladnih vjetrova i temperatura koje se mogu spustiti od 2 do 4 stupnja ispod ništice. Posljedica ovih nepogoda je otpadanje lišća i gubitak plodnosti u idućoj sezoni. U specijaliziranim trgovinama mogu se kupiti raznovrsne mreže gustih okaca od plastike ili jute, što nam znatno olakšava posao. Jednaka pravila zaštite vrijede i za tek posađene mlade biljke.

Geofite osjetljive na zimu

Kane, kale, dalije, gladiole, frezije obilježile su svojom raskošnom cvatnjom dugo razdoblje ljeta, sve do jesenskih dana. Dolaskom kraćih dana i nižih temperatura polako se pripremaju za zimsko mirovanje. U područjima s blažom klimom bit će dovoljno površinu tla prekriti debelim slojem malča od listinca, treseta, komposta, nasjeckane kore drveća i dr. U uvjetima kontinentalne klime treba ih izvaditi iz zemlje i propisno uskladištiti.

Na svježem i suhom mjestu do proljeća

S dolaskom dužih noći i uz osjećaj da se mraz opasno približio, njihovi listovi polako žute i otpadaju. To je znak da se opasnost približava i njihovim podzemnim stabljikama (gomolj, podanak, korjenasti gomolj), te ih moramo spremiti na sigurno mjesto. Očuvana podzemna stabljika omogućit će nam da i iduće godine uživamo u cvatnji brojnih geofita osjetljivih na zimu. Kane kao i druge vrste u uzgojnim posudama, možete jednostavno unijeti u kuću gdje će one nastaviti s rastom i cvatnjom. No, imajući na umu da svako živo biće dio svoga života treba provesti odmarajući se, bolje ih je izvaditi iz zemlje i pustiti da se odmore do sljedećeg proljeća.

Vađenje podzemnih stabljika

Sam postupak vađenja i skladištenja podzemnih stabljika je vrlo jednostavan, ali ne žurite s akcijom spašavanja. Uživajte u cvatnji ovih dragocijenih trajnica sve do prvog mraza, nakon čega će svi zeleni dijelovi uvenuti i prevoriti se u crnu bezobličnu masu. Tada odrežite nadzemne dijelove na nekoliko centimetara iznad površine tla, a zatim pomoću štihače ili vila pažljivo izvadite podzemne stabljike. Pazite da ih ne oštetite jer je ranjena površina podložna raznim infekcijama i truljenju. Ako se ipak dogodi da zagrebete biljno tkivo, ostavite oštećene podzemne stabljike vani na zraku dok se ne osuše, a na ozljedama stvori zaštitna prevlaka. Nakon toga ih spremite s ostalima.

Skladištenje podzemnih stabljika

Sve što trebaju za uspješno prezimljavanje jest svježe i suho mjesto, suhi treset te papirnate vrećice. Ne upotrebljavajte plastične vrećice u kojima se može zadržavati vlaga i dovesti do truljenja podzemnih stabljika. Mogu se upotrijebiti i mrežaste vreće u kojima kupujemo luk ili
krumpir jer njihovo tkanje omogućava dobru cirkulaciju zraka. Spremite podzemne stabljike u vrećice s tresetom i odložite na  hladno i suho mjesto bez mraza, najbolje u podrum do proljeća.
Optimalna temperatura skladištenja (prezimljenja) je 10 – 15 Celzijevih stupnjeva. Ako upotrebljavate papirnate vrećice, dobro je dodati i malo vlažnoga treseta kako se biljno tkivo ne bi isušilo. To se ne preporučuje u mrežastim vrećama ili drugim perforiranim kontejnerima.

Oprezno s ovlaživanjem

Ostaci zemlje na gomoljima ili podancima neće umanjiti njihovu kvalitetu, ali ako ste skloni redu i čistoći u svemu, lako ćete ih odstraniti. Pričekajte koji dan dok se zemlja ne osuši i lagano je otresite. Svakoga mjeseca provjerite stanje podzemnih stabljika. Ako su isuviše suhe sasvim lagano orosite kompost u kojem se nalaze, a one u mrežastim vrećama premjestite u letvarice napunjene blago navlaženim kompostom. Kod ovlaživanja budite vrlo oprezni. Iz lagano navlaženog komposta ne ostaje niti vlažni trag na prstima, a pogotovo ne curi voda iz njega. Primijetite li da neke podzemne stabljike trule ili propadaju, odmah ih odstranite da ne zaraze preostale. U proljeće trebate samo otvoriti vrećice, izvaditi buduće biljke, oprati preostalu zemlju i posaditi.

Prezimljavanje pelargonija

S pojavom prvih jesenskih mrazeva pelargonije se unose u zatvorene prostore gdje prezimljavaju u vlastitim uzgojnim posudama, izvađene i umotane u novinski papir ili u obliku reznica.

Na stubištu ili u stakleniku

Biljke u uzgojnim posudama prezimljavaju u stakleniku, na stubištu ili drugom svijetlom i svježem mjestu pri optimalnoj temperaturi od oko 7 °C. U ovim uvjetima biljke će mirovati ili tek neznatno rasti. Prije nego što se unesu u zatvoreno, skrate se na 15 – 20 cm visine i očiste od uvelih listova radi boljeg prozračivanja. Održavaju se, gotovo suhima tako da ih se tijekom cijelog razdoblja prezimljavanja zalije 4 – 5 puta.

U podrumu ili u garaži

Ako nemate svijetlo mjesto za prezimljavanje dobro će doći mračni podrum ili garaža u kojima temperatura ne pada ispod ništice. Prije nego lonce s biljkama stavite tamo, supstrat se mora potpuno isušiti i ostati suh do proljetnog buđenja. Naime, što je manje svjetla, to je i zalijevanje oskudnije, a u mraku se potpuno obustavlja.

Umotane u novinski papir

Samo zdrave biljke vade se prije prvog jesenskog mraza iz posuda, sandučića i gredica. Zemlja ne smije biti previše vlažna kako bi se lakše otresla s korijena. Svi se uveli dijelovi uklone, a preostalo lišće i cvjetovi ostave kako se ne bi stvorile rane. Tako pripremljene biljke zapraše
se sredstvom protiv gljivica, i umotaju pojedinačno u novinski papir tako da vrh zamotuljka ostane otvoren. Slažu se uspravno u sandučiće, kutije ili druge prikladne posude i spremaju, najbolje u podrum. U podrumu ostaju do početka veljače kada ih premještamo na sobnu temperaturu. Prije toga treba korijenje i stabljiku skratiti na polovicu dužine i tako pripremljene biljke utaknuti jednu do druge u sandučić napunjen tresetom i zaliti. Prvih dvadesetak dana biljke mogu provesti i u mraku. Nakon mjesec do mjesec i pol dana zazelenjet će se izboji i tada je biljkama potrebno svjetlo. Čim to vremenske prilike dozvole iznosimo ih postupno na otvoreno, u početku na nekoliko toplih sati sredinom dana, a kasnije sve dulje. Dobro razvijene biljke presađuju se na stalno mjesto, u čiste posude napunjene kvalitetnim supstratom. U drugoj polovici svibnja, kad prođe opasnost od kasnih noćnih mrazeva, iznijet ćemo ih u vrtove te na balkone, terase i prozore.

Zaštita ruža

Kako bi vaše ruže i u nadolazećoj godini raskošno cvjetale morate ih prije zime zaštititi od mraza, a što je još važnije od hladnog i suhog vjetra te od opasnog zimskog sunca. Naime, često se događa da zimsko sunce zagrijava izboje pa oni tako izgube dio svoje vode. Izgubljenu vodu ruža će teško nadoknaditi iz smrznutog tla, a posljedica je sušenje cijele biljke. Isto se događa i uslijed izloženosti hladnom i suhom vjetru. Da bi se to izbjeglo, krošnju treba omotati nekim od prirodnih zaštitnih materijala poput jute ili grančica četinjača.

Mjesto cijepa posebno je osjetljivo

Posebno osjetljivo na mraz je mjesto cijepa ruža. Zato se ruže na gredicama nasipaju s 10 -15 cm debelim slojem listinca, komposta, zemlje ili dr. i sve pokrije grančicama četinjača. Osim što grančice griju, zemlja ispod njih ostaje vlažna. U područjima sa srednje jakim zimama takva zaštita nije nužna dokle god je mjesto cijepa najmanje 5 cm ispod površine tla.

Ruže stablašice

Kod ruža stablašica mjesto cijepa nalazi se neposredno ispod njihove krošnje. Zaštićuje se tako da se prvo unutar krošnje utakne puno
kratkih grančica četinjača. Mogu se kombinirati sa slamom i mahovinom. Zatim se mjesto cijepa i krošnja izvana omotaju grančicama četinjača, flisom ili jutom. Grančice i drugi materijali vežu se i učvrste konopcem ili rafijom. Nije dopušteno koristiti plastičnu foliju. Naime, ona sprječava cirkuliranje zraka unutar krošnje, pa temperatura za sunčana vremena naglo i osjetno raste, a vlaga koja se stvara vodi ka gljivičnim infekcijama. Optimalno vrijeme za provođenje zaštite je sredina studenoga.

Zaštita grmova začinskih biljaka

Kadulja, timijan, ružmarin i lavanda trebaju zimsku zaštitu kako bi što bezbolnije prebrodili dugo razdoblje temperaturnih minusa. Zaštita se provodi u nekoliko koraka, a prvi je da se oko grmova postavi žičana mreža (za kokošinjac). Zatim se oko i unutar grmova ubaci dovoljno suhog lišća radi toplinske izolacije. Na kraju se grm pokrije granama četinjača. Njihova je uloga da zaštite grmove od zimskog sunca. Za sunčanih ali mrzlih dana zimzeleni grmovi gube vodu iz lišća, a nije je moguće nadoknaditi iz smrznutog tla pa biljke ugibaju.

Spremanje kaktusa

Dok sobne biljke prezimljuju u stambenom prostoru, s kaktusima je situacija ipak malo drugačija. Kaktuse zimi treba spremiti u svijetlu i hladnu prostoriju. Idealno mjesto za njihov zimski boravak je staklenik ili plastenik. Poslužit će i svijetle prostorije u stanu ili u kući. Također je pogodno mjesto podrumska prostorija, no one često nisu dovoljno osvijetljene. Ako u prostoriji nema dovoljno svjetla, preko dana treba upaliti fluorescentnu rasvjetu. Kada se vani smrači, svjetlo se gasi.

Temperatura

Temperatura u prostoriji trebala bi se kretati oko 5 °C. To znači da plastenik ili staklenik u kojem prezimljuju kaktusi treba grijati. Ako je vrijeme sunčano, bez obzira na nisku temperaturu, u stakleniku će biti dovoljno toplo, a grijanje se uključuje odmah po zalasku sunca. Za oblačnog vremena staklenik ili plastenik se grije cijeli dan. Držimo li kaktuse u kući ili stanu, grijanje neće biti potrebno. Kaktusi će podnijeti i kratkotrajni pad temperature ispod 5 °C, pa čak i negativnu temperaturu. Ipak, najbolje je da se temperatura kreće u okviru zadane, oko 5 °C.

Prve bolesti ukrasnih biljaka nakon jesenskih kiša

Pepelnica

Dugo sušno ljeto ove godine i neuobičajeno topao i suh početak jeseni bio je uzrok brojnim zarazama jednom od rijetkih gljivičnih bolesti kojoj odgovara suša – pepelnici. Uzročnici su gljivice iz rodova Oidium, Sphaerotheca i Micosphaera.

To je bolest čije se zaraze javljaju na vrlo velikom broju ukrasnog bilja po našim balkonima, terasama i u vrtovima, na anemonama, begonijama, cinerarijama, fuksijama, kalanhoama, jaglacima, surfinijama, pelargonijama, evonimusu, ružama, mahoniji i mnogim drugim vrstama. Do zaraze pepelnicom dolazi na licu listova, na cvjetnim pupovima, laticama cvjetova i na stabljici. Vrlo lako se prepoznaje po  pepeljasto bijeloj prevlaci. Dijelovi listova ili stabljike djeluju kao da su posuti pepelom u krugovima ili nepravilna oblika, koji se dodirom vrlo lako skida. Zaraženi se dijelovi suše i odumiru. Pepelnica se suzbija kurativno jednim od fungicida kao što su: Rubigan EC, Baycor WP 25, Systhane 24 E, Systhane 12 E, Quadris Rubigan EC, E, Nimrod 25 EC, Folicur EW 250, Folicur WP 25, Tilt 250 EC, Karathane Gold i dr.

Siva plijesan – botritis

Kada tople sunčane dane zamijene duge i dosadne jesenske kiše, relativna vlaga zraka u naglom je porastu i često se približi vrijednostima od 90, pa čak i 100 posto. Naše biljke koje su donedavno patile od zaraze pepelnicom napadne svagdje prisutna
gljiva uzročnik sive plijesni – botritisa Botrytis cinerea.

Javlja se na gotovo svim navedenim ukrasnim biljkama, a osim njih na božurima, dalijama. Do infekcije dolazi na svim biljnim dijelovima, stabljici, mladim izbojima, peteljkama listova, listovima, cvjetnim pupovima i cvjetovima, gdje se razvija sivi mašak micelija gljive. Na listovima se javljaju crvenosmeđe pjege, stapke cvjetnih pupova i sami pupovi postaju smeđasto crni i nakon izvjesnog vremena se objese. Na mjestu infekcije u uvjetima visoke zračene vlage biljno tkivo istrune, a na njemu se razvije karakterističan sivi mašak. Na laticama cvjetova oblikuju se male kružne pjege, boje drugačije od boje latica. Razvoju bolesti pogoduje visoka vlaga zraka bez obzira na temperaturu uz nedostatak svjetla, zbog čega se botritis najčešće javlja u jesen. Suzbija se prskanjem jednim od botriticida, kao što su: Kidan, Lupo, Teldor SC 500,  Switch 62,5 WG, Folicur EW 250, Foliar 250 i dr. Većina nabrojenih fungicida nema dozvolu za primjenu na ukrasnom bilju, osim Rubigana EC, Baycor-a WP 25, Systhane-a 24 E i Systhane-a 24 E, koji su registrirani za suzbijanje pepelnice na ružama. Preporučujemo ih na osnovi literature susjednih zemalja i primjene u njima. Mogu se javiti i druge gljivične bolesti kao Alternaria ili Marsonina ili neke bakterijske bolesti, no za njihove infekcije potrebne su više temperature.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakRoščići sa šunkom
Sljedeći članakSlana mesna pita
Avatar
Darko Kantoci, dipl. ing. agr. 1990. godine diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu (odjel vinogradarsko, vrtlarsko, voćarski). Već je dugi niz godina vanjski suradnik Gospodarskog i Mljekarskog lista. Darko Kantoci, dipl. ing. agronomije (Zagreb, 1964.) nakon srednje škole diplomirao je 1990. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, odjel vinogradarsko, vrtlarsko, voćarski (VVV). Autor se tijekom studija i poslije bavio projektiranjem i uređenjem privatih okućnica i zelenih površina. Već niz godina aktivan je vanjski suradnik Gospodarskog lista i Mljekarskog lista, u kojima se pojavljuje kao autor stručnih i popularnih članaka.