Pokretanjem proizvodnje biodizel snage goriva u nas povećano je zanimanje za proizvodnju uljane repice za neprehrambeni lanac. No, nužno je gospodarskim i drugim mjerama povećati proizvodnju i osobito prinose uljane repice. Prosječni prinos uljane repice u nas u posljednjem petogodišnjem razdoblju (2001. – 2005.) iznosio je 1,99 t/ha, što je znatno niže u odnosu na prinose u nekim europskim državama, primjerice Njemačkoj (3,41 t/ha), Francuskoj (3,23 t/ha), Češkoj (2,63 t/ha) ili Austriji (2,63 t/ha). Proizvodnja biodizel snage goriva iz domaće sirovine, odnosno potreba veće proizvodnje uljane repice, predstavlja priliku ne samo za nastavak korištenja postojećih površina, već i obnovu biljne proizvodnje na sada zapuštenim poljoprivrednim površinama. U sadašnjim uvjetima nije realno očekivati da će Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva značajno povećati novčane poticaje za ovu kulturu, iako su oni posljednjim potezom narušeni u odnosu na pšenicu. Ovisno o intenzitetu agrotehnike, u sadašnjim uvjetima rentabilna proizvodnja uljane repice postiže se prinosom od 2,8 do 3,0 t/ha.
Izbor tla
Uljana repica najbolje uspijeva na dubokim, humusom i kalcijem bogatim ilovasto-glinastim tlima, koja se ne zamuljuju i ne stvaraju pokoricu. Vrlo dobre rezultate daje i na nešto vlažnijim, ali prozračnim i hranjivima bogatim tlima. Za pravilan rast i razvoj biljke te za najveće moguće oblikovanje svih komponenti prinosa, glavni korijen mora imati mogućnost dubokog prodiranja u tlo. Stoga joj ekstremno teška i zbita tla, te ona s plitkim nepropusnim slojem ne odgovaraju. Manje su joj pogodna i plitka siromašna tla, a ne odgovaraju joj ni suha pjeskovita tla, kao ni tla s visokom razinom podzemne vode i močvarna tla. Korijen repice traži znatno više kisika nego korijen žitarica. Zbog toga joj neuređena tla s izraženim depresijama, u kojima se voda i kraće vrijeme zadržava u tijeku kišnih razdoblja, izrazito ne odgovaraju. Repica zahtijeva neutralnu do slabo alkalnu reakciju tla (pH 6,6 – 7,6). Stoga smatramo da je ovo prvi i najvažniji čimbenik u nizu čimbenika koji ograničavaju dalje povećanje prinosa repice.
Plodored
Uljanu repicu ne treba uzgajati na istom tlu najmanje četiri godine. Pri čestom ili još gore, ponovljenom uzgoju postoji opasnost od prekomjernog nagomilavanja štetnika i bolesti. Na površinama na kojima su uzgajani suncokret, soja, grašak, mahune i djeteline, repica se ne bi smjela uzgajati također četiri godine, zbog osjetljivosti na bolesti i štetnike koji prezimljuju u reziduima tih kultura. Najčešći i najbolji predusjevi uljanoj repici su žitarice (osobito ozimi ječam), rani krumpir i ozimi krmni usjevi. Sama repica je izvanredan predusjev za sve vrste žitarica, jer rano napušta tlo i ostavlja dovoljno vremena za pripremu tla.
Obrada tla
Uljana repica zahtijeva “vrtno” pripremljen oranični sloj, duboko i dobro obrađen i prije sjetve slegnut. Ovako pripremljeno tlo za sjetvu omogućava brzo i jednolično nicanje, brzu i duboku penetraciju korijenova sustava, ostvarivanje poželjnih i ujednačenih sklopova za svaki pojedini genotip, te brz i snažan početni porast, što su osnovne pretpostavke uspješne proizvodnje. U proizvodnji uljane repice u nas najraširenija je i općeprihvaćena konvencionalna obrada tla (plug – tanjurača – drljača – sjetvospremač), bez obzira na uvjete. Kako su najčešći predusjevi repici žitarice, obrada tla se sastoji od obveznog prašenja strništa, oranja na 30 – 35 cm dubine (najkasnije tri tjedna prije sjetve) s istovremenim zatvaranjem brazde i predsjetvene pripreme tla. Ovisno o tipu i stanju tla, predsjetvenu pripremu tla moguće je obaviti i nekim od kombiniranih oruđa (rotodrljača, rovilica + sijaćica). U svijetu se sve više uvode nekonvencionalni načini obrade tla za uljanu repicu i sitnjenje tla bez preokretanja, često povezano sa sjetvom u jednom ili najviše dva prohoda.
