Na svim sobnim vrstama cvijeća javlja se veliki broj bolesti. Njihova se pojava zapaža u obliku različitih simptoma na biljnim organima. Simptomi bolesti sobnog cvijeća se najčešće javljaju na listovima, ali isto tako i na korijenu, stabljici i cvjetovima.
Mogu se podijeliti u više skupina na temelju izgleda na biljnim organima , kao: truleži korijenova sustava, pjegavosti i nekroze lišća, pepelnice, siva plijesan ili trulež, antraknoze, žućenje, kržljavosti i deformacije.
Truleži korijenova sustava
Ovakve simptome bolesti vrlo lako prepoznajemo po truleži ili gnjiloći koja se javlja na dijelu korijenova vrata ili na samom prijelazu iz podzemnog u nadzemni dio stabljike. Zbog čega dolazi do venuća biljaka, a postupno i njihova sušenja. Uzrokuju ih najčešće patogene gljivice iz rodova Pythium, Phytophthora, Rhizoctonia, Thielaviopsis, Fusarium, Armillaria, Rosellinia i Sclerotinia. Gljivice iz ovih rodova tipični su stanovnici tala i supstrata u kojem uzgajamo biljke, pa su vrlo opasne. Zato jer se lako nasele u biljne supstrate, a vrlo se teško suzbijaju. Tada je obično već kasno da se biljke djelotvorno zaštite i potpuno ozdrave.
Zato se moraju provoditi preventivne zaštitne mjere, kako se ove gljivice ne bi javljale i uzrokovale propadanje biljaka. Gotovo sve sobne vrste cvijeća osjetljive su na napad spomenutih gljiva, a najosjetljivije su azaleje ili rododendroni, begonije, ciklame, božićna zvijezda, afričke ljubičice, sansevierije i neke sukulentne biljke kao što su kaktusi i euforbije. Glavna je zaštitna mjera uporaba steriliziranog substrata. Također je važno pravilno zalijevanje, jer prekomjerna vlažnost pospješuje pojavu ovih opasnih gljivica. Kod nas nema registriranih fungicida za suzbijanje ovih bolesti na cvijeću, ali prema svjetskim iskustvima, mogu se koristiti fungicidi benzimidazoli (Bavistin FL), fenilamida (Ridomil MZ 72 WP i dr.), etil fosfonata (Aliette WP, Avi WP i dr.) i iz karbamata (Previcur 607 SL, Proplant SL i dr.).
Pjegavosti i nekroze lišća
Najčešći simptomi bolesti koji se javljaju na sobnim biljkama u obliku su manjih ili većih nekroza ili sušenja lišća. Odnosono u obliku pjega različita oblika koje zahvaćaju veći ili manji dio lista. Simptome obično prati i promjena boje, koja se uočava u obliku žutosmeđih i ljubičastih zona oko pjega. Simptome ovakvih bolesti može uzrokovati velik broj gljivica, ali i bakterija. Od patogenih gljivica najčešće je riječ o vrstama iz rodova Septoria, Phomopsis, Alternaria, Phylosticta, Cercospora i dr., a od bakterija obično se radi o vrstama iz rodova Xanthomonas i Pseudomonas. Kao najčešće bakterioze javljaju se pjegavost božićne zvijezde (Xanthomonas poinsetticola), pjegavost difenbahije (Xanthomonas campestris pv. diffenbachiae i Erwinia chrysanthemi pv. Diffenbachiae) i dr.
Od gljivičnih bolesti najčešće su pjegavost lišća dracene (Phyllosticta dracaenae), fuzarijska pjegavost dracene (Fusarium moniliforme), pjegavost lišća fikusa (Phomopsis cinarescens) i dr. Nema jedinstvenog recepta kako suzbijati ove bolesti, što ovisi u prvom redu o vrsti patogena, odnosno bolesti i biljci domaćinu. Za prvu ruku preporučuje se mehaničko uklanjanje zaraženoga biljnog materijala i iznošenje iz područja gdje rastu biljke. Kako bi se što više smanjio infekcijski potencijal patogena. Za pravilnu uporabu određenih fungicida važno je točno poznavati o kojoj je bolesti riječ. Zaštita od gljivičnih pjegavosti može se provoditi fungicidima iz skupine benzimidazola (Bavistin FL i dr.), fenilsulfamida (Euparen WP 50 i dr.), ditiokarbamata (Antracol WP 70, Polyram DF i dr.), ftalamida (Captan WP, Folpan i dr.), kao i fungicidima na bazi bakra, a od bakterijskih uglavnom na bazi bakra.
Pepelnice
Simptomi pepelnica poznati su po pojavi pepeljastih prevlaka na lišću biljaka, bijelosive boje, koje predstavljaju površinski micelij gljivica iz roda Erysiphales. U te gljivice spadaju patogene vrste iz rodova: Erysiphe, Sphaerotheca, Mycrosphaera, Uncinula i dr. Od sobnog cvijeća pepelnice se najviše javljaju na ciklamama, begonijama, kalanhojama i dr. Tako su najčešće pepelnice na sobnom cvijeću pepelnica na ciklami (Oidium cyclaminis) i pepelnica na begonijama (Oidium begoniae). Suzbijanje se provodi fungicidima na bazi sumpora, dinokapa (Karathane WP), zatim triforina (Saprol-N EC), fenarimola (Rubigan EC), triadimefona (Bayleton Special WP), bitertanola (Bycor WP 25) i dr.
Siva plijesan ili trulež
Simptomi ove bolesti na velikom broju sobnih vrsta cvijeća uočavaju se u obliku paučinaste sive prevlake na lišću i cvijetu. Ona uzrokuje trulež biljnih organa na kojima se razvija, a ponekad je praćeno i nekrozama. Uzročnik je patogena gljivica Botrytis cinerea. Bolest se javlja jačim intenzitetom ako vladaju vlažni uvjeti i ako je gušći sklop biljaka. Najčešće se javlja na pelargonijama, ciklamama, afričkim ljubičicama, begonijama i dr.. Suzbijanje se obavlja preventivno, držanjem sobnih biljaka na prozračnim mjestima i s manje vlage. Također i pravodobnim uklanjanjem biljnih organa zahvaćenim sivom plijesni. Ako se bolest javi u jačem intenzitetu, preporučuje se tretiranje fungicidima kao što su dikarboksimidi (Ronilan DF i FL, Kidan SC i dr.). Zatim hidroksinalidini (Teldor SC 500), anilinopirimidini (Mythos SC, Botril SC i dr.), fenilpiroli (Switch 62,5 WG).
Antraknoze
Ovaj tip simptoma najčešće se javlja na listovima i stabljikama biljaka. Riječ je o karakterističnom tipu odumiranja biljnog staničja. Ono zahvaća dio biljnog organa i obično su malo udubljene u biljno staničje. Vrlo su slični simptomima drugih lisnih pjegavosti i nekroza. Uglavnom ih uzrokuju gljivice iz rodova Colletotrichum, Ascochyta i Gloeosporium. Najviše se javljaju na sobnim biljkama kao što su dracene, juke, fikusi, sansevierije. No i na većem broju sukulentnih biljaka agave, aloje i kaktusa. Suzbijanje se obavlja uklanjanjem biljnih organa zahvaćenih simptomima. Od fungicida mogu se koristiti benzimidazoli (Bavistin FL), strobulirini (Quadris KS) i fenilproli (Switch 62,5 WG). Najvažnije antraknoze su antraknoza dracene (Colletotrichum dracaenae), antraknoza fikusa (Colletotrichum elastica), antraknoza sansevierije (Gloeosporium sansevieriae), antraknoza juke (Ascochyta yuccaefoliae), antraknoza agave (Colletotrichum agavae) i dr.
Žućenja i kloroze
Najčešći uzročnici ovih simptoma su virusi i fitoplazme. Vrlo često slične simptome mogu uzrokovati i nedostatci nekih biljnih hranjiva (pogotovo magnezija, dušika i željeza). No i neki drugi problemi uzrokovani stresom ili nepovoljnim uvjetima u kojima rastu biljke. Postoji velik broj viroza za koje su tipični ovakvi simptomi. No, zajedničko je svima da ne postoje zaštitne mjere kad se pojavi bolest. Stoga treba uvijek obratiti pažnju pri kupovini i uglavnom uzimati biljke koje ne pokazuju ovakve simptome. Jedina mjera kemijske zaštite je suzbijanje štetnih insekata, u prvom redu lisnih ušiju koje prenose viruse i šire zaraze. Dakako, ako se pojave ovakvi simptomi, oboljele biljke treba ukloniti da se spriječi širenje zaraze na druge zdrave biljke.
Kržljavosti i deformacije
I ovakve simptome uglavnom uzrokuju virusi i fitoplazme. Uz simptome kržljavosti, javljaju se često i simptomi deformacije biljnih organa, najčešće listova, koji mijenjaju karakteristični izgled. Ponekad može doći i do zadebljanja biljnih organa, kad su u pitanju fitoplazme. Suzbijanje je isto kao i kod virusa. Tj. samo preventivno kupnjom i sadnjom zdravih biljaka i suzbijanjem štetnih insekata kao što su lisne uši, lisne buhe i dr., koje prenose viruse i fitoplazme. Ako se ipak pojave ovakvi simptomi, preporučujemo zaražene biljke iščupati i ukloniti (po mogućnosti spaliti). Kako se zaraza ne bi prenosila na druge zdrave biljke.
