Za prehranu je kelj pupčar najkvalitetniji nakon prvih mrazeva, kad gubi gorkast okus. Zato jer se u pupovima i listovima povećava sadržaj disaharida. 50 – 100 posto, ali i sadržaj ukupnog sladora, posebice u listovima.
U dobrim uvjetima proizvodnje i kakvoći hibridnog kultivara kelj pupčar može na dugačkoj stabljici visine 40-100cm razviti isto toliko pupova, zelene do plavozelene boje. Pupovi su u svakom pazuhu lista, od dna do vrha.
Kelj pupčar otporniji je na niske temperature od kupusa, podnosi mrazeve i temperature i do -12° C. Zbog toga u kopnenom području na otvorenim gredicama može prezimjeti na dosta područja. Njegovo razdoblje vernalizacije traje 33 – 65 dana na temperaturi 4 – 7° C. Berba i potrošnja počinju u kasnu jesen, cijelo zimsko razdoblje, a završavaju u rano proljeće. Ponekad oko sredine travnja, računajući oba naša klimatska područja (kopneno i priobalno).
Za prehranu se može prirediti vrlo brzo i jednostavno. Najviše se jede svjež, oćišćen od starog i žutog lišća, skuhan u slanoj vodi pa topao začinjen majonezom i vrhnjem, paniran ili malo pržen s mrvicama na otopljenom maslacu, ili margarinu. Međutim, pupovi kelja pupčara mogu se izvrsno konzervirati u otopini soli i vode s vinskom kvasinom. Dobro konzervirani pupovi kelja pupčara zadržavaju sve posebnosti delikatesnog povrća, vrlo primamljiva zdravog proizvoda.
Hranidbena vrijednost kelja pupčara veća je od ostalih vrsta povrća iz skupine kupusnjača. To se posebice odnosi na bjelančevine, ugljikohidrate, kalij i vitamin C. Za kelj pupčar kažu da posjeduje dobra antikancerogena svojstva. Zdravstvena vrijednost kelja pupčara nije manja, ako nije i veća od ostalih kupusnjača.
Za klijanje sjemena i nicanje mladih biljčica, uz potrebnu vlažnost tla, potrebna je temperatura tla od 1 do 5° C. Za kasniji rast i stvaranje pupova potrebna je temperatura od 18-20°C, uz dobru opskrbu tla vodom, hranjivim tvarima i razmjerno visokom vlagom zraka. Za visokih ljetnih temperatura rast stabljike se usporava. Ako su se donji pupovi već počeli razvijati, brzo se otvaraju dajući male rozete.
Za niskih temp., lisna peteljka postaje mekana, listovi se objese od gornjih prema donjim. Tada pupovi na stabljici dobiju višeslojnu zaštitu.
