Grahorica – alternativna mahunarka

Krmne mahunarke imaju veliki značaj u hranidbi stoke, poglavito mliječnih krava. Ako se njihova košnja obavi pravovremeno osiguravaju potrebne hranive tvari poput bjelančevina, energije i minerala. Oni pomažu u pripremi uravnoteženog obroka uz istovremeno smanjenje potrebe za skupim dodacima, odnosno smanjenju troškova proizvodnje.

Sadržaj probavljivih i ukupnih proteina iznosi od 15 do 22 %. Njihov sadržaj ovisi o vrsti uzgajane leguminoze, faze rasta u kojoj se mahunarka koristi, upotrebljava, o sorti itd. Mineralne tvari koje sadrže neophodne su za fiziološke funkcije i održavanje organizma životinja kao što su fosfor, kalij, kalcij, natrij, sumpor i dr. Krmne mahunarke koriste se na različite načine: kao zelena masa, sijeno, sjenaža, silaža, biljno brašno. Osim benefita koje predstavljaju u hranidbi stoke, njihovim uzgojem na oraničnim površinama popravljamo kemijske osobine tla, kao i strukturu tla.

Od prvih dana moderne stočarske proizvodnje, kad je u pitanju opskrba kvalitetnim hranivim tvarima, lucerna (Medicago sativa L.) je poznata kao “kraljica krmnih kultura”. Međutim, ograničavajući faktor za uzgoj lucerne na velikom broju poljoprivrednih površina predstavlja pH tla. Lucerna najbolje uspijeva na tlima neutralne reakcije. Lucerna je izuzetno osjetljiva na niski pH tla (kisela tla) Njen uzgoj na takvim tlima dovodi do propadanja usjeva ili do ostvarivanja značajno manjih prinosa od željenog. Jedna od alternativnih mahunarki koje podnose uzgoj i na slabo kiselim tlima i doprinosi očuvanju ili poboljšanju stanja tla je grahorica (Vicia sativa L.). To je vidljivo iz njenog sastava.

Zašto sijati grahoricu?

Grahorica je jednogodišnja krmna kultura koja dobro podnosi smanjenu količinu oborina tijekom vegetacijske sezone uzgoja. Može se uzgajati kao ozimi ili jari usjev. Uzgoj ozime grahorice omogućava maksimalno korištenje zaliha zimske vlage za proizvodnju relativno jeftine stočne hrane bogate proteinima u prvom dijelu vegetacije.  U jesen se sjetva obavlja u mjesecu rujnu. Zbog svoje tanke i visoke stabljike vrlo lako poliježe. Stoga se njena sjetva prakticira u kombinaciji s nekom od žitarica (raž, zob ili ječam) koje joj služe kao oslonac. Dobro podnosi niske temperature i kao jari usjev u kombinaciji s jarom zobi sije se do prve polovice ožujka.

Grahorica je dobar predusjev za uzgoj gotovo svih ratarskih i povrćarskih kultura. U većini slučajeva grahorica se u plodoredu nalazi nakon žitarica. Osnovna i dopunska obrada tla ovisna je o predusjevu i rokovima sjetve. Zbog korijenovog sustava koji duboko prodire u tlo kao i kod svih leguminoza važno je provesti dublje oranje što je ranije moguće, ako se odlučimo za sjetvu u jesen. Za sjetvu jare grahorice priprema tla može se obaviti kasnije u jesen.

Grahorica dobro reagira na unošenje kalcija u tlo čija je količina ovisna o pH reakciji tla. Gnojidbu tla potrebno je provesti prema analizi tla, odnosno stanju opskrbljenosti tla hranivima i planiranom prinosu. Ukupne količine fosfornih i kalijevih gnojiva primjenjuju se prilikom osnovne obrade tla. 1/3 dušičnih gnojiva potrebno je dodati prilikom osnovne obrade u jesen (ozime forme), dok se preostala količina dušika dodaje predsjetveno ili na proljeće. Gnojidbu mineralnim gnojivima potrebno je obaviti 2-3 tjedna prije sjetve zbog negativnog djelovanja dušika na mlade klice grahorice. Sjetva grahorice obavlja se žitnim sijaćicama na dubinu od 3 do 5 cm. Zbog sitnog sjemena nakon sjetve obavlja se valjanje kako bi se uspostavio kontakt sjemena i tla te omogućilo brže i ravnomjernije nicanje usjeva.

Zbog smanjivanja gubitka prilikom košnje uzrokovanog polijeganjem grahorice, sjetva se obavlja u kombinaciji sa žitaricama u omjeru 3-4:1. Sije se oko 130 kg/ha grahorice i 30-40 kg/ha raži ili ječma. Odnosno oko 50 kg/ha pšenice ili 35-40 kg/ha zobi. Najranije za košnju dospijeva smjesa grahorice i raži, a najkasnije grahorice i zobi. Ovakve smjese predstavljaju dobro izbalansirano krmivo za hranidbu stoke s dobrim omjerom proteina i ugljikohidrata.

Kemijski sastav hraniva grahorice (%)

Najpogodniji razvojni stadij grahorice za korištenje ovisan je o obliku u kojem će se koristiti u hranidbi stoke. Za napasivanje je nabolje koristiti grahoricu u stadiju pupanja. Kao zelena voluminozna krma košnja se obavlja u stadiju cvatnje do formiranja prvih mahuna. Za spravljanje sijena u stadiju pune cvatnje do formiranja donjih mahuna. Ako se koristi kao silaža, smjesa grahorice sa žitaricama, tada je najpogodniji stadij klasanja žitarice, dok ako se koristi kao čisti usjev tad je najpogodniji u stadiju punog formiranja mahuna. Zrno grahorice ne koristi se u hranidbi stoke zbog prisustva cijanovodične kiseline u zrnu. Pri uzgoju grahorica u smjesi sa žitaricama prinosi zelene krme kreću se od 20 do 40 t/ha, a sijena 4-8 t/ha.