Mahunarke za hranidbu goveda danas zauzimaju sve veće površine u svijetu. Cijena im je niža nego žitaricama, a za ishranu stoke su vrlo važne zbog velikog udjela proteina, povoljnog aminokiselinskog sastava, a zatim i razgradivih ugljikohidrata, vlakana, minerala te vitamina. Mahunarke sadrže veće količine proteina, vitamina i minerala od trava.
Osim visoke nutritivne vrijednosti, mahunarke imaju i druge vrijednosti; imaju sposobnost u simbiozi s bakterijama fiksirati velike količine slobodnog atmosferskog dušika koji obogaćuje tlo i ostavlja ga plodnim za uzgoj narednih kultura, a njihovim izumiranjem ostaju kvalitetni organski ostatci korijena i drugih biljnih organa čijom razgradnjom se tlo obogaćuje. Zbog njihovog dobro razvijenog korijenovog sustava, tlo ostaje rastresito i bogato organskom tvari, a reguliraju i vodni režim tla i to velikih dubina.
Značajne su kao članovi plodoreda, a zbog dobre otpornosti na različite uvjete klime i tla moguće ih je uzgajati u različitim podnebljima. Zbog jakog i razgranatog korijena te dobro razvijenih nadzemnih organa imaju mogućnost zaštititi tlo od erozije. Sitnozrne mahunarke (djeteline) su višegodišnje krmne kulture od kojih se proizvodi vrlo kvalitetna krma s visokim prinosima po jedinici površine. Godišnje daju nekoliko otkosa, što uvelike ovisi o klimatskim uvjetima, sorti te o agrotehnici.
Stoka ih može konzumirati u zelenom obliku izravno s polja, u osušenom obliku kao sijeno, silirano u obliku sjenaže ili silaže i dehidrirano u obliku brašna, peleta ili briketa. Među najpoznatijima su lucerna, crvena, bijela i švedska djetelina te je vrlo mala razlika između tih biljnih vrsta. Jedna od najcjenjenijih sitnozrnih mahunarki, poznata i kao „kraljica krmnih kultura“ je lucerna. U prosjeku ima najveće prinose u usporedbi s drugim djetelinama zbog izrazito visokog udjela proteina. Izrazito zahvalna kultura za hranidbu mliječnog goveda kao i za ostala goveda, konje, ovce i koze.
Može se uzgajati u smjesi ili kao sama kultura, a korisititi za proizvodnju sijena, silaže, kao zelena masa, za ispašu (određeni kultivari), u obliku brašna ili briketa. Sije se od sredine kolovoza do sredine rujna ili tijekom ožujka, što ovisi o uvjetima područja u kojem se uzgaja. Za razliku od krmnog graška i grahorice loše podnosi kisela tla pa je često potrebna kalcizacija da bi se uzgojilo dobro lucerište. U prvoj godini uzgoja je dosta osjetljiva na klimatske uvjete te joj je tad potrebno posvetiti više pozornosti, a sa starenjem postaje otpornija. Karakteristična je i sa svojim potrebama za vodom, iako posjeduje jako razvijen korijen nerijetko joj je potrebno i navodnjavanje.
Adekvatnom gnojidbom se mogu umanjiti njene potrebe za vodom jer biljka koja primi optimalnu količinu hranjivih tvari, ekonomičnije troši vodu. Od krupnozrnih mahunarki, soja je među najpoznatijima a slijede ju krmni grašak i grahorica, bob i lupina koje su također visokonutritivnih vrijednosti. Krmni grašak je jedna od kvalitetnih jednogodišnjih mahunarki te dolazi u dvije forme: kao ozima i kao jara kultura, a u našim krajevima se preferira ozima forma.
Ozima forma stočnog graška ima stabljiku visine od 1,5 do 2 metra koja je vrlo mekana i zeljasta pa mu je mana polijeganje. Iz tog razloga mu je potreban potporanj, pa je preporučljivo sijati ga s drugom kulturom koja ima sličan ritam rasta te koja je otporna na polijeganje (razne sorte repice, neke sorte raži, tritikala ili sorte pšenice koje su otporne na polijeganje). Grašak sadrži približno 20 do 28 % sirovih proteina, 5 do 10 % vlakana, 45 do 50 % škroba te šećera oko 5 %.
Od nehranjivih tvari sadrži značajnu količinu tanina i fitata. Zbog svog kemijskog sastava, stoka ga vrlo rado jede, a u smjesama sa žitaricama dolazi u postotku od 25 do 30 %. Optimalan rok sjetve za ozimi krmni grašak je krajem rujna i početkom listopada kako bi biljka imala vremena narasti do 10 cm i spremna ušla u zimsko razdoblje (sakupila dovoljno rezervnih hranjiva). Za proizvodnju zelene krme košnju je potrebno obaviti u fazi pune cvatnje i pri formiranju prvih mahuna. Ako se sije u smjesi sa žitaricama za proizvodnju sijena, košnju je potrebno obaviti prije klasanja žitarica.
Ako se planira spremanje sjenaže od te smjese, košnja se obavlja kad je grašak u fazi pune cvatnje ne obazirući se na trenutnu fazu žitarice. Bob je vrlo sličan grašku, a sadrži oko 29 % sirovih proteina, škroba oko 40 %, šećera oko 5 %, vrlo malo vlakana oko 3 % te također sadrži tanin. Kako kod graška tako i kod boba postoje sorte bez ili s manjim udjelom tanina tako da kao takve mogu sudjelovati u smjesama s većim postotkom ili čak kao jedini izvor proteina.
Lupina ima visoku nutritivnu vrijednost
Lupina je jedna od najlošije zastupljenih mahunarki u uzgoju danas iako ima visoku nutritivnu vrijednost. Najbogatija je proteinima u usporebi s drugim mahunarkama, sadrži ih od oko 30 do 35 %, jako je bogata uljima, ali sadrži malo škroba oko 9 %, oko 4 % šećera i oko 14 % vlakana. Može se koristiti kao zelena masa u fazi pune cvatnje, a može se i silirati u fazi nalijevanja mahuna. U usporedbi s drugim mahunarkama lupina je tolerantnija na kiselost tla.
Uzgajanje ozimih krmnih mahunarki je od velikog značaja; iskoriste se zalihe zimske vlage za proizvodnju hrane bogate proteinima u početku vegetacije, umanjuje se potreba za mineralnim gnojivima i pesticidima pa se tako proizvodi zdravija stočna hrana, povećava se efikasnost tla i obavlja se plodosmjena. Ozimi grašak i ozima grahorica su jako dobar predusjev za sve ratarske kulture dok za jednogodišnje i višegodišnje mahunarke predstavljaju velik izvor bolesti i štetnika. Struktura tla nakon ozimog graška i ozime grahorice ostaje u povoljnom stanju i na vrijeme se može obaviti obrada tla za naredni usjev.
Izvor: Gospodarski kalendar
