Najvažnije krmne kulture u Hrvatskoj

Biljne vrste koje se proizvode na oranicama i koriste za namirenje potreba hranidbe domaćih životinja kvalitetnom voluminoznom krmom spadaju u nekoliko različitih skupina.

• krmne trave: engleski ljulj, francuski ljulj (pahovka rana), talijanski ljulj, klupčasta oštrica, mačji repak, livadna vlasulja, vlasulja trstikasta, vlasulja nacrvena, vlasulja ovčja, vlasnjača livadna, vlasnjača obična, lisičji repak, blještac, stoklasa bezosata  i dr.
• Višegodišnje krmne mahunarke: lucerna, djeteline: crvena, bijela, hibridna, smiljkita roškasta, esparzeta
• Jednogodišnje krmne mahunarke: grašak, grahorice, djeteline: inkarnatka, perzijska, aleksandrijska, kokotac
• Krmne kupusnjače: repice, ogrštice, rotkve, stočni kelj i križanci
• Krmne žitarice: kukuruz, sirak, sudanska trava, zob, pšenoraž, pšenica, raž, ječam
• Korjenasto–gomoljaste krmne kulture: stočne repe, korabe, mrkve, postrne repe

Ove se vrste međusobno razlikuju prema morfološkim i biološkim osobinama, ali i prema zahtjevima u odnosu na vanjske čimbenike (tlo, vlaga, temperatura, svjetlost…). Odabir pogodne krmne kulture ovisi o velikom broju čimbenika: agrookolišnim uvjetima proizvodnje, načinu korištenja (košnja, napasivanje ili kombinirano) i žetve te čuvanja (sjenaža, silaža, sijeno…). Neke se (zrnate) krmne kulture koriste kao koncentrati. Najvažnije krmne kulture na oraničnim površinama u Republici Hrvatskoj su trave i travolika paša, lucerna i djeteline.

Tablica: Površine (ha) krmnih kultura za koje je podnesen Jedinstveni zahtjev za plaćanja u razdoblju 2023. – 2025. godine na razini Republike Hrvatske (glavni rok sjetve)

Koji je cilj proizvodnje voluminozne krme?

Cilj proizvodnje voluminozne krme na oraničnim površinama je postizanje visokih i stabilnih prinosa krme. Voluminozna krma proizvodi se i na prirodnim livadama (trajni travnjaci) i pašnjacima, ali te površine imaju prirodna ograničenja. Prilikom zasnivanja travnjaka na oranicama (privremeni travnjaci) odabiru se visoko produktivne vrste, a prema botaničkom sastavu najčešće su to ili djetelinsko-travne, ili travno-djetelinske smjese. Dugotrajnost zasnovanog travnjaka i kakvoća proizvedene krme ovise o pravilnom izboru vrsta, ali i sorti trava i djetelina te o omjeru odabranih vrsta u smjesi. Travne vrste u odnosu na ostale krmne kulture podnose tla niže pH vrijednosti i pogodne su za uzgoj na tlima u vlažnijim područjima.

Dužina trajanja zasijanog travnjaka ovisi o biološkim značajkama zasijanih komponenti u smjesi, primijenjenim agrotehničkim mjerama i pravilnom načinu korištenja.

Podjela travnjaka prema trajanju, sastavu i prodornosti

Prema trajanju travnjaka razlikuju se kratkotrajni, srednje trajni i dugotrajni travnjaci. Kratkotrajni travnjaci sastoje se od biljnih vrsta brzog ritma rasta i razvoja te bujnog porasta. Vijek korištenja je 1-2 godine ne računajući godinu sjetve. Prema sastavu, kratkotrajni travnjaci imaju manji broj komponenti u smjesi i manji udio travnih vrsta. Kratkotrajni se travnjaci zasnivaju s ciljem brzog dobivanja voluminozne krme. Ako se koriste za košnju, komponente su crvena djetelina i talijanski ljulj, a za napasivanje bijela djetelina i engleski ljulj. U suvremenoj stočarskoj proizvodnji sve veći značaj imaju kratkotrajni travnjaci jer ubrzavaju dinamiku proizvodnje krme i sastavni su dio plodoreda na oranicama. U sastavu višegodišnjih smjesa smanjuje se udio vrsta koje imaju kratak životni vijek i udio prodornih vrsta koje se tijekom prve i druge godine bujno razviju i guše ostale komponente smjese, a nakon toga ostavljaju prazna mjesta (posljedica je zakorovljavanje).

Prema sastavu višegodišnje smjese sadrže 3 do 5 različitih vrsta s najviše do 20 % kratkotrajnih vrsta da bi se tijekom prve godine korištenja postigao veći prinos. Ako se planira zasijati višegodišnja smjesa na kvalitetnom tlu koje je pogodno za lucernu, tada se u sastav smjese uz lucernu može dodati jedna ili dvije višegodišnje vrste trava, s udjelom 5-20 %. Osim što se biljne vrste razlikuju prema životnom vijeku (jednogodišnje, dvogodišnje ili višegodišnje), razlikuju se i prema prodornosti. Svaka biljna vrsta natječe se (konkurira) za hranjiva, vodu, svjetlost i životni prostor u odnosu na druge vrste. Neke vrste se brže i bujnije razvijaju pa potiskuju vrste koje imaju usporeno nicanje i porast te niski rast. Ove osobine naročito dolaze do izražaja tijekom početnog razvoja zasijane smjese.

Prema prodornosti razlikuju se 4 skupine krmnih vrsta:

•          vrlo prodorne vrste (talijanski ljulj, lucerna)

•          prodorne (engleski ljulj, klupčasta oštrica, crvena djetelina)

•          neutralne (rosulja bijela, djetelina) i

•          potiskivane vrste od biljnih vrsta iz prve tri skupine (livadna vlasnjača, vlasulje)

Vrlo prodorne vrste nakon sjetve vrlo brzo kliju i imaju intenzivan početni porast. U godini sjetve mogu potisnuti većinu kultura, pa čak i lucernu i crvenu djetelinu (u slučaju da ima dovoljno vlage i ako je površina obilno gnojena dušikom). Djetelinske vrste uglavnom ne podnose zasjenu i ako ih prodorne vrste zasjene slabije se razvijaju i u smjesi ne zauzimaju predviđeni udio. Tako se može smanjiti očekivani prirod i jače zakoroviti usjev u kasnijim godinama. Dugotrajne vrste obično se sporije razvijaju u prve dvije godine. One predviđeni udio u smjesi zauzmu nakon druge godine. Potiskivane vrste mogu biti ugušene od ostalih vrsta zastupljenih u smjesi. Trajnost zasnovanog čistog usjeva ili mješavine ovisi o uvjetima proizvodnje, načinima korištenja, intenzitetu košnje, visini reza pri košnji i ekonomskoj računici. Nepovoljni uvjeti uzgoja, prečesta košnja, naročito u kombinaciji sa suviše niskim rezom pri košnji, dovode do bržeg propadanja biljaka.

Zašto je lucerna kraljica?

Lucerna je kraljica krmnih kultura. Daje visoke prinose i kakvoću. No, za uspješan uzgoj zahtijeva plodna tla neutralne reakcije, pH vrijednosti 6,2-7,5. Odgovaraju joj duboka, plodna, prozračna tla dobre strukture i vodo-zračnih odnosa. Za uzgoj lucerne nisu pogodna hladna i vlažna tla koja ne propuštaju površinsku vodu ili s visokom razinom podzemnih voda. Na takvim se tlima lucerna brzo prorjeđuje i propada. Vijek lucerišta je 5 do 7 godina. Djeteline (crvena, aleksandrijska, perzijska, križana (švedska), bijela, inkarnatka) imaju manje zahtjeve prema vanjskim čimbenicima u odnosu na lucernu. Mogu se sijati same ili u smjesama.

Izvor: Gospodarski kalendar 2026