Vrijeme sjetve ovisi o stanju tla i vremenskim uvjetima, a u prosječnoj godini optimalni proljetni rok sjetve travno-djetelinskih, djetelinsko-travnih smjesa i sitnozrnih mahunarki je razdoblje od posljednje dekade mjeseca ožujka do prve dekade travnja.

Travne vrste koje brzo kliju i niču (npr. talijanski i engleski ljulj) mogu se posijati već sredinom ožujka, kukuruz za silažu tijekom posljednje dekade travnja, a sudanska trava i krmni sirak u prvoj polovici mjeseca svibnja kad se tlo dovoljno ugrije, na oko 12 – 15 °C. Obzirom na vrijeme sjetve, u tekstu će biti riječi o sjetvi travno-djetelinskih, djetelinsko-travnih smjesa i sitnozrnih mahunarki.

Odabir vrsta  i/ili smjesa za sjetvu i nabava sjemena

Najzastupljenija vrsta za proizvodnju krme je kukuruz namijenjen za proizvodnju silaže, a zatim slijede  travne i djetelinske vrste te njihove smjese, smjese mahunarki sa žitaricama (npr. krmni grašak sa zobi ili smjesa grahorice s nekom žitaricom), krmni sirak i sudanska trava. Ostale krmne vrste manje su zastupljene. Danas se na tržištu nalaze smjese različitog botaničkog sastava. Odabir najviše ovisi o namjeni korištenja, ali i o ostalim čimbenicima.

Ukratko, prilikom odluke o izboru vrsta i sorti koje se siju za proizvodnju voluminozne krme, osim o planiranom načinu korištenja (košnja, napasivanje ili kombinacija navedenih načina korištenja), treba voditi računa o karakteristikama tla na parceli koju se planira zasijati (poznavati mehanički sastav tla (teksturu) i vodozračne odnose), planiranu dužinu korištenja zasijane površine te opremljenost gospodarstva poljoprivrednom mehanizacijom i opremom.

Ovisno o sastavu posijane smjese uz intenzivno korištenje i bez ekstremnih vremenskih uvjeta (suša, dugi periodi golomrazica, stagnacija oborinskih voda…) zasijane bi višegodišnje krmne smjese trebale trajati barem 3-4 godine.

Odluku isplati li se duže korištenje, svaki poljoprivrednik donosi sam, ovisno o stanju i kvaliteti krme, uvjetima proizvodnje, poljoprivrednim površinama kojima gospodarstvo raspolaže i financijskim mogućnostima.

Prvi proljetni otkos (Foto: Tatjana Martinović)

Izbor krmnih kultura za sjetvu ovisi o potrebama svakog pojedinog gospodarstva koje se bavi stočarstvom, kao i o karakteristikama tla te agrookolišnim uvjetima proizvodnje. Prilikom planiranja sjetve, potrebno je poznavati vijek trajanja zasijanih vrsta (jednogodišnje ili višegodišnje), razdoblje korištenja krmnih vrsta, očekivani urod i kakvoću proizvedene krme te mogućnost nabave kvalitetnog sjemena.

Za uspješnu proizvodnju krme važno je na vrijeme pripremiti tlo za sjetvu i pribaviti kvalitetno, čisto i zdravstveno ispravno sjeme.

Za sjetvu se može koristiti sjeme sorata koje su upisane na Sortnu listu Republike Hrvatske ili Zajedničku sortnu listu Europske unije. Prilikom izbora važno je znati da se tržištu nalaze vrste namijenjene za proizvodnju krme, ali i vrste koje su namijenjene za zatravnjivanje međureda u trajnim nasadima i/ili zatravnjivanje okućnica, igrališta i nekih drugih površina. Također, postoje gotove smjese namijenjene proizvodnji krme, ali različite namjene – za košnju, za napasivanje ili za kombinirano korištenje (košnja i napasivanje). Zato pri nabavi sjemena treba biti pažljiv kako bi se izbjegle moguće pogreške.

Odluku o izboru vrsta za sjetvu lakše će se donijeti ako se raspolaže s rezultatima analize tla za parcele na kojima se planira sjetva. Većina vrsta iz botaničke porodice mahunarki (lucerna, crvena djetelina,…) ne podnosi kisela tla.

Travne vrste u odnosu na ostale krmne kulture podnose tla niže pH vrijednosti i pogodne su za uzgoj na tlima u vlažnijim područjima. No, i među travnim vrstama postoje razlike: mačji repak, engleski ljulj i talijanski ljulj dobro uspijevaju na vlažnim područjima i mogu se sijati samostalno ili u smjesama u različitim kombinacijama. Vlasulji livadnoj pogoduje visoka vlaga u tlu. Vlasulja nacrvena podnosi različite uvjete vlažnosti tla (dobro podnosi sušu, siromašna tla i niske temperature, a tolerantna je na poplavljenost tijekom zime). Vlasnjača livadna pogodna je za umjerenu i relativno vlažnu klimu. Vlasulja trstikasta ponosi poplavna tla i visoke podzemne vode, ali joj staništa pod vodom manje odgovaraju.

(nastavlja se)

Prethodni članakNova uloga zaštite bilja u poljoprivredi
Sljedeći članakSadilice krumpira za manja gospodarstva
mr. sc. Tatjana Martinović, dipl. ing. agr.
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.