Nakon dugogodišnjeg aktivizma „zelenih“ koji je u ljeto 2022. urodio prijedlogom Europske komisije o izmjeni europske legislative o održivoj upotrebi pesticide, kojim bi se do 2030.g. smanjila uporaba sredstava za zaštitu bilja za 50%, početkom veljače 2024., predsjednica EK Ursula von der Leyen najavila je povlačenje tog ograničenja i donošenje nove Uredbe sa „zrelijim“ prijedlogom, što bi trebalo umanjiti nezadovoljstvo poljoprivrednika koji su zadnjih mjeseci prosvjedovali diljem EU.

Na nedavno održanom 66. Seminaru biljne zaštite u Opatiji tema prvog okruglog stola bila je suživot zaštite poljoprivrednih kultura i očekivanja društva. Uz prof. dr. sc. Jasminku Igrc-Barčić, predsjednicu Hrvatskog društva biljne zaštite, okrugli stol moderirala je i dopredsjednica HDBZ, dr.sc. Natalija Galzina, koja se duže od dva desetljeća bavi problematikom zaštite bilja, a posebno suzbijanja korova, prvo u praksi kao agronomka u Starim Mikanovcima, potom 10 godina kroz znanstveni rad na Zavodu za herbologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu, a od 2014. g radi u Syngenti i kao voditeljica registracija uključena je u brojne projekte održive poljoprivrede, stoga smo s njom porazgovarali o trendovima u zaštiti bilja.

Dr.sc. Natalija Galzina, dopredsjednica Hrvatskog društva biljne zaštite
  • Koliko se promijenila percepcija javnosti o sredstvima za zaštitu bilja od početka ovog tisućljeća, u odnosu na 2024.g i s obzirom na stroge propise zbog kojih su ukinute brojne djelatne tvari, ali i kontrole nadležnih tijela i standarde trgovačkih centara?

Svjedoci smo da se percepcija javnosti o sredstvima za zaštitu bilja drastično promijenila te da danas u široj javnosti prevladava poprilično negativan stav kojemu je prema nekim istraživanjima najviše pridonijela zabrinutost oko rezidua djelatnih tvari u svježem voću i povrću, žitaricama i njihovim prerađevinama. Tome naravno ne pridonose vrlo često ni pogrešna tumačenja na koja često nailazimo. Činjenica je da svaki od dionika uključenih u poljoprivrednu proizvodnju ima drugačiji stav i ono što smatramo da je zadatak Hrvatskog društva biljne zaštite jest pridonijeti boljem shvaćanju zahtjeva poljoprivredne proizvodnje i u konačnici uloge zaštite bilja u njoj.

Želimo naglasiti da su djelatne tvari u sredstvima za zaštitu bilja, kao i sama sredstva za zaštitu bilja, koje poljoprivredni proizvođači primjenjuju, najistraživanija skupina kemikalija jer su podložni vrlo strogim regulatornim pravilima. U svakoj zemlji članici EU, te institucijama na razini EU, „vojske“ neovisnih znanstvenika, doktora znanosti raznih specijalnosti, procjenjuju njihov rizik za zdravlje ljudi, životinja i okoliša. Svaki puta kad pričamo o tome, shvatimo da ljudi van naše struke nisu svjesni koliko temeljito se sredstva za zaštitu bilja neprestano procjenjuju prije nego dobiju odobrenje za stavljanje na tržište i primjenu. A onda nakon toga dodatno nacionalne institucije provode još i kontrolu njihove primjene i kontrolu plodina kako bismo bili sigurni da na tržištu imamo zdravstveno ispravnu hranu, ne samo kada govorimo o reziduama sredstava za zaštitu bilja nego i drugim potencijalnim ugrozama poput mikotoksina, bakterija i dr. Na tom području smatramo da je RASFF sustav vrlo učinkovit.

  • Imaju li danas poljoprivredni proizvodi iz EU manje rezidua pesticida nego prije i jedemo li zdravstveno ispravniju hranu nego prije 20-30 godina?

Teško je reći ima li danas manje ostataka pesticida nego npr. prije 20 tak godina jer se sustavi monitoringa neprestano razvijaju, postaju sve temeljitiji i opsežniji, tako da danas sigurno imamo više podataka nego prije. No, sredstva za zaštitu bilja se nikada nisu primjenjivala bez prethodne ocjene i odobrenja institucija. Do ulaska u EU to je bio nacionalni proces, a od ulaska u EU se ocjena radi i na razini EU i na razini svake pojedine države članice. Nekada je u RH pri Ministarstvu poljoprivrede postojala Komisija za zaštitu bilja gdje su stručnjaci Agronomskog fakulteta u Zagrebu, tadašnjeg Zavoda za zaštitu bilja, Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada te Ministarstva poljoprivrede odobravali sredstva za zaštitu bilja, i to od prvog sredstva za zaštitu bilja u RH. U skladu s time možemo reći da je oduvijek cilj bio osigurati zdravstveno ispravnu hranu i sustav za to je oduvijek postojao.

  • Poljoprivrednici negoduju zbog „zelenih ograničenja“ koja ne vrijede za konkurenciju izvan EU, a postoje li uopće dovoljno dobre alternative za ukinute kemijske djelatne tvari za zaštitu bilja?

Negodovanje poljoprivrednih proizvođača je u ovom momentu opravdano jer ostaju bez tzv. alata, rješenja s kojima mogu proizvoditi poljoprivredne proizvode, što uvelike otežava njihovu proizvodnju, a svakako jedna od važnih stavki u procesu jest i zaštita bilja te gnojidba. S jedne strane suočavaju se s nedostatkom sredstava za zaštitu bilja uslijed brojnih ukidanja djelatnih tvari i sukladno s tim sredstava za zaštitu bilja, a s druge strane dostupnost alternativa, bilo sredstava za zaštitu bilja ili novih tehnologija je ograničena i potrebno je vrijeme za njihov razvoj i implementaciju, a onda i viša ulaganja, a osobito znanje. Određene kulture su se već suočile s ovim posljedicama poput uljane repice, krumpira, šećerne repe kao što je rečeno i na našem 66. Seminaru bilje zaštite, te su površine pod tim kulturama značajno smanjenje. Izazov je pred svima nama da pronađemo nova rješenja i razvijemo nove programe zaštite kultura kako bi njihova proizvodnja opstala, a s njima i dorađivačka industrija.

  • Kako će se obavljati učinkovita zaštita poljoprivrednih kultura u nadolazećim godinama, jer u nekim kulturama više nema učinkovitih sredstava za suzbijanje određenih štetnika, bolesti ili rezistentnih korova?

Kratkoročno gledano, oči su najviše uprte u biološka sredstva, biostimulanse i biognojiva, i njih je trenutno najviše, no tu govorimo o rješenjima koja su prisutna već neko vrijeme, noviteti u smislu mehanizma djelovanja i sl. još su negdje dalje na obzoru, dosta je nepoznanica još uvijek. No, kod bioloških sredstava ne možemo reći da je zamjena 1 za 1 moguća (1 tretman biološkim sredstvima da zamjeni 1 tretman konvencionalnim), različita područja zahtijevat će drugačiji pristup, jer biološka zaštita bilja zahtjeva značajno drugačiji pristup i potrebno je dosta istraživanja, osobito u pojedinim kulturama, kako bi se prikupilo potrebno znanje za održavanje zadovoljavajuće razine proizvodnje. Dugoročnije gledano, s novim tehnologijama bit će još izazovnije.

Foto Shutterstock

Na panel raspravi opisani su problemi velikih sustava, no pretpostavljamo da će se mala i srednja obiteljska poljoprivredna gospodarstva naći pred najvećim izazovom jer mnogima je to izvor prihoda i dodatna pomoć u kućanstvu. Svaka promjena je teška, i na osobnoj razini, a kamoli na društvenoj gdje za sobom povlači socio-ekonomske posljedice koje se ne smiju zanemariti. Svakako je potrebno imati povoljan legislativan okvir koji će omogućiti brži i lakši dolazak bioloških rješenja na tržište, i dodatno okvir koji će omogućiti implementaciju razvoja novih tehnologija u primjeni i procjeni rizika. Nedavno se trenutni prijedlog Uredbe o održivoj uporabi pesticida povukao jer je uz sve trenutne restrikcije propisivao dodatne, što je izazvalo veliku zabrinutost u zemljama članicama. Mi bismo željeli vidjeti legislativan okvir koji će poticati novitete. Tko zna, možda se s novom Uredbom, ako se bude radilo na njoj u novom sastavu Komisije, dogodi pomak u tom smjeru. Sigurno je da nam je potreban. Otvoreni dijalog između svih zainteresiranih strana uz međusobno uvažavanje mišljenja će biti nužan.

  • Zbog klimatskih promjena veći su i izazovi u zaštiti bilja. Velik problem je i suzbijanje korova, za koje se sve više traže rješenja kroz primjenu dronova, robota i precizne/digitalne poljoprivrede. Tko će na kraju dobiti vjekovni rat između korova u usjevima i nasadima i poljoprivrednika koji ih suzbijaju?

Klimatske promjene svakako ne možemo zanemariti jer izravno utječu na biologiju i ekologiju, ne samo korova, nego svih štetočinja te njihovu vremensku i prostornu distribuciju. Prije nekoliko godina na našem seminaru profesorica dr. sc. Božena Barić je upozorila na situaciju u kojoj su stari štetnici postali „novi“ jer uz klimatske promjene i postupci u zaštiti bilja utječu na mijenjanje situacije (npr. krvava uš, lisne uši, štitaste uši itd.), a profesor dr. sc. Zvonimir Ostojić je istaknuo da sve više govorimo o starim trikovima za nova vremena.

Tako se danas puno polaže nade npr. kod suzbijanja korova u mehaničko suzbijanje, fizikalno suzbijanje (strujom, plamenom), biološka sredstva (prirodnim neprijateljima, alelokemikalijama) itd., ali se puno radi i na robotici, preciznoj primjeni i digitalizaciji raznih metoda koje za sada imaju ograničenu primjenu i neprestano se razvijaju. Tko će dobiti vjekovni rat, mislim da je poprilično jasno čim ste rekli riječ vjekovni. No, treba promijeniti i paradigmu. Nije svaki korov štetan kao niti svaka razina zakorovljenosti u usjevu.

  • Fitofarmaceutska industrija uvidjela je trend smanjenja uporabe kemijskih (sintetičkih) sredstava za zaštitu bilja i sve više se radi razvoju ekoloških rješenja u suzbijanju bolesti i štetnika, ali to je spor proces. Prosječno je za razvoj jedne djelatne tvari kod kemijskih pesticida trebalo oko 11 godina od laboratorija do dolaska komercijalnog proizvoda u primjenu. Kad je realno očekivati potpuni prijelaz na ekološka rješenja i hoće li doći do potpunog ukidanja kemijskih sredstava za zaštitu bilja u EU?

-Zapravo je industrija oduvijek radila paralelno i na razvoju drugih sredstava i metoda te stewardship programa što su posljednjih godina dodatno potaknule nove legislativne strategije. Pojavljuje se sve više manjih tvrtki, start up-ova koji razvijaju biološka sredstva za zaštitu bilja, aplikacija prognoznih modela, novi strojevi i software-i za razne metode primjene sredstava i gnojiva. Vrlo je dinamično, no širu implementaciju vidimo ako se bude poticala. Mišljenja smo da nije moguće u potpunosti prijeći na ekološku proizvodnju, barem ne u svim kulturama, i još je izazovan put pred nama u tom smislu. Ne vjerujemo da će doći do potpunog ukidanja sredstava za zaštitu bilja jer bi to ozbiljno ugrozilo proizvodnju.

Njihova dostupnost bit će značajno ograničena uslijed strogih i brojnih kriterija kojima moraju udovoljiti. Neophodno je da zadržimo i konvencionalna sredstva za zaštitu bilja i da radimo na razvoju sustava zaštite bilja koji uključuju i ostale mjere borbe protiv štetočinja, kolege bi ga nazvale hibridnim programom, a poštujući i implementirajući načela integrirane zaštite bilja i proizvodnje u cijelosti. Na takav, održiv način u poljoprivredi, značajno možemo pridonijeti ciljevima strategija od polja do stola, strategiji o biološkoj raznolikosti i ciljevima cjelokupnog Zelenog plana. Također je neophodno osigurati legislativni okvir koji će omogućiti implementaciju novih tehnologija poput precizne poljoprivrede, dronova, robotike, napredaka u novim oplemenjivačkim tehnikama u razvoju otpornog sortimenta itd.

  • Ono što je sigurno da će poljoprivredni proizvođači trebati još više znanja i informacija u zaštiti svojih kultura kako bi osigurali isplative prinose i konkurentnu proizvodnju. Što sami proizvođači mogu učiniti kako bi u narednim godinama učinkovito zaštitili svoje kulture, ali i svoj dohodak?

-Panel rasprava je pokazala jasno da se nalazimo u vrlo kompleksnoj situaciji koju ne možemo riješiti kratkoročno te da treba raditi na međusobnoj povezanosti svih dionika. Svaki dionik treba postati otvoren ka novim pogledima, postati aktivan dio promjena na način da i sam pokušava mijenjati programe zaštite, pratiti i prilagođavati se novim zakonskim propisima. Dionici se trebaju više povezati i zajedno raditi na iznalaženju rješenja jer je očito da tzv. one-shot solution ne postoji već govorimo o jednoj višoj razini integrirane biljne proizvodnje u kojoj je integrirana zaštita bilja samo jedan dio. Istraživanja, edukacija i suradnja su ključni. Akademska zajednica je neophodna u istraživanju inovativnih rješenja suzbijanja štetočinja, istraživanju razvoja rezistentnosti i prijenosu znanja u praksu, barem do razine savjetodavca ako ne i šire.

Suradnja proizvođača sa stručnim službama, savjetnicima agronomima iz institucija, savjetodavne službe, tvrtki industrije, poljoljekarni je ključ. I stručnjaci i proizvođači trebaju se redovito informirati o najnovijim metodama i tehnologijama za zaštitu kultura pohađanjem radionica, seminara, praćenjem stručnih publikacija, redovito pratiti FIS kako bi uvijek osigurali sukladnost u proizvodnji. Potrebno je razviti napredne, opširne tehnološke smjernice za integriranu proizvodnju. Iako znam da je to teško, vrlo je važno da prate razvoj novih zakonskih propisa te aktivno sudjeluju u njegovom kreiranju jer je mišljenje i iskustvo proizvođača, kolega agronoma na terenu i akademske zajednice ključno. Hrvatsko društvo biljne zaštite (HDBZ) okuplja sve dionike koje spominjemo te nastojimo aktivno sudjelovati u svim ovim procesima i želja nam je postati također platforma za razmjenu svih mišljenja i dati svoj doprinos.

Prethodni članakBanana brownies
Sljedeći članakVrijeme sjetve krmnih kultura
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr.
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr. Glavni je urednik u Gospodarskom listu u kojem uređuje rubrike održiva poljoprivreda, agroekonomika, povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, zaštita bilja, nove tehnologije i dr. Rođen je 1976.g. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu, te XI. gimnaziju. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na smjeru vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža. Na Agronomskom fakultetu je trenutno i doktorand na poslijediplomskom studiju Poljoprivredne znanosti. Desetak godina bavio se uzgojem ukrasnog bilja u vlastitom rasadniku, a radio je i u poljoljekarni kao agronom - savjetnik. U Gospodarskom listu radi od 2010. godine, a glavni je urednik od 2015. godine i producira sadržaje stručne tematike u tiskanim, ali i digitalnim formatima. Od 2014.godine je i tajnik Društva agrarnih novinara Hrvatske. Organizator je i moderator na stručnim skupovima (seminari, konferencije, kongresi...) te panel raspravama, fokus skupinama i radionicama, a sudjeluje i koordinira u raznim nacionalnim i europskim projektima o poljoprivrednoj proizvodnji.