Hmelj (Humulus lupulus L.) je zeljasta trajna penjačica iz porodice konopljevki (Cannabeaceae) rasprostranjena u umjerenim područjima Europe, Sjeverne Amerike i Azije. Raste uz vode, u živicama, uz putove i polja, ali se i uzgaja u velikim nasadima – hmeljarnicima.
Najpoznatiji je po upotrebi u proizvodnji piva zbog svoje gorčine i arome, a pivarska industrija koristi oko 98 % svjetske proizvodnje hmelja. Međutim, hmelj ima i druge namjene, poznate još od prapovijesti.
Tradicionalna primjena
Postoje različiti zapisi o tradicionalnoj upotrebi, od kojih su neke prilično orginalni, poput bojenja kose, uklanjanja nečistoća iz krvi, izrade tkanina i papira i pakiranja lomljivog tereta. Također, koristio se za liječenje bolesti poput gube, zubobolje, groznice, probavnih tegoba i anksioznosti, a služio je i kao konzervans, dezodorans i stočna hrana.
Sedativni učinak hmelja poznat je od ranih dana uzgoja, jer je primijećeno da su ljudi, koji su sakupljali hmelj, postajali izrazito pospani tijekom radnog dana. Stoga se hmelj od davnina koristi kao sedativ i sredstvo za spavanje.
Danas su popularni jastuci punjeni hmeljem, često u kombinaciji s lavandom. Njemačka Komisija i Europska znanstvena zadruga za fitoterapiju odobrile su hmelj kao lijek za nemir, tjeskobu i poremećaje spavanja.
Hmelj sadrži stotine fitokemikalija, a neki od njegovih sekundarnih metabolita imaju značajnu farmakološku i medicinsku vrijednost. Hmelj djeluje antimikrobno, protuupalno, antikancerogeno, sedativno i antioksidativno te pomaže kod metaboličkog sindroma, može se koristiti kao hormonska nadomjesna terapija, insekticid, konzervans i miris.
Zahtijeva dobro drenirano tlo za uzgoj
Biljka hmelja se penje u smjeru kazaljke na satu oko oslonca uz pomoć krupnih dlačica, a može doseći visinu do 10 metara. Listovi su nasuprotni ili naizmjenični s 3 do 5 režnjeva s nazubljenim rubovima. Korijenov sustav je velik, zahtijeva duboko, dobro drenirano plodno tlo. Hmelj je dvodomna biljka, odnosno ženski i muški cvjetovi obično su na odvojenim biljkama. Uzgajaju se samo ženske biljke zbog ženskih cvatova nalik češerima, koje se nazivaju šišarke. Šišarke se sastoje od preklapajućih brakteja pričvršćenih na os koje s unutrašnje strane imaju mnogo žutih žlijezda, koje u vrijeme sazrijevanja izlučuju žuti cvjetni prah lupulin. Sjemenke hmelja su male, tvrde i vodootporne, s dugim razdobljem mirovanja i sporim klijanjem. Većina uzgojenih sorti je bez sjemenki kako bi se izbjegao utjecaj na okus piva.
Lupulin, žuti prah iz šišarki, bogat je raznim spojevima i koristi se u pivarskoj, farmaceutskoj i parfemskoj industriji. Hmeljne smole, ulja i polifenoli imaju ključnu ulogu u stvaranju gorkih tvari u pivu. Gorke kiseline α- i β- djeluju antiseptično i antibakterijski, daju pivu gorčinu te imaju potencijal za farmaceutsku primjenu. Prenilirani flavonoidi poput ksantohumola imaju snažan antioksidativni i protuupalni učinak, a pokazuju potencijal u prevenciji metaboličkog sindroma, raka, tromboze, smanjenju inzulinske rezistencije te ublažavanju simptoma menopauze. Humulon i lupulon inhibiraju resorpciju kostiju, pa su korisni u liječenju osteoporoze. Polifenoli imaju antioksidativni, antimikrobni i terapeutski potencijal, što je potaknulo razvoj ekstrakata hmelja s visokim sadržajem polifenola. Ekstrakti hmelja su pokazali učinkovitima sami kao i u različitim mješavinama, a pripremaju se od nusproizvoda pivarske industrije.
U tradicionalnoj medicini se u ljekovite svrhe primjenjuju šišarke koje se beru krajem ljeta, kad su posve razvijene i bogate lupulinskim žlijezdama. Ubrane šišarke se rasprostiru u tankom sloju i suše na sjenovitu i prozračnu mjestu. Kada su potpuno suhe, prilikom trešenja na situ iz šišarki otpada prah lupulin.
Šišarke hmelja se najčešće upotrebljavaju za pripremu čajeva, ekstrakata, tinktura i kapsula, često u kombinaciji s drugim ljekovitim biljkama. U mješavinama pomaže i pojačava djelovanje glavne ljekovite biljke. Hmelj se često dodaje čajevima za proljetnu i jesensku kuru čišćenja krvi te raznim sredstvima za umirenje, kao i čajevima za uspavljivanje. Kao taninska biljka koja sadrži gorke tvari, hmelj se koristi za poticanje teka. Osim toga je djelotvorno sredstvo za liječenje nesanice, tjeskobe i blage depresije te povoljno utječe na nepravilne menstruacije. Također, ekstrakt hmelja se koristi u proizvodima za njegu osjetljive kože i vlasišta.
Priprema čaja od šišarki
Dvije pune čajne žličice suhih šišarki preliti s 250 ml kipuće vode i ocijediti nakon 15 minuta. Piti dvije šalice dnevno za smirenje, a protiv nesanice jednu šalicu pola sata prije spavanja.
Tinktura od hmelja
U staklenku staviti suhe šišarke hmelja i preliti ih alkoholom (npr. rakijom) tako da šišarke budu potpuno prekrivene. Ostaviti staklenku na tamnom mjestu 4-6 tjedana, povremeno protresite. Nakon toga procijediti i uliti u tamnu bocu. Koristiti po 10-20 kapi razrijeđenih u vodi. Tinktura se može koristiti kao blagi sedativ ili za ublažavanje probavnih tegoba.
Jastuk od hmelja
Hmelj u jastuku koristi se za smirenje i poboljšanje sna. Može se napraviti mali mirisni jastuk ili vrećica na način da se osušene šišarke hmelja stave u platnenu vrećicu, a po želji se može dodati lavanda ili kamilica za dodatnu aromu. Vrećicu je dobro staviti ispod jastuka ili pored kreveta za miran san.
Ocat s hmeljem
Hmelj se može koristiti i za izradu ljekovitog octa, koji pomaže kod probave. U staklenku stavite suhe šišarke hmelja i prelijte ih jabučnim octom. Ostaviti da odstoji 2-4 tjedna na tamnom mjestu, a zatim procijedite. Ovaj ocat se možete koristiti kao začin u salatama ili kao tonik razrijeđen u vodi.
Losion za kožu
Hmelj se koristi za umirivanje osjetljive kože, pa se može napraviti blagi losion na način da se pripremi jaki čaj od hmelja i pomiješa s aloe verom ili kokosovim uljem. Ovaj losion se može koristiti za umirivanje nadražene kože ili nakon sunčanja.
Mladi izdanci hmelja služe kao povrće
Iako su šišarke najčešće korišteni dio hmelja, mladi izdanci služe kao povrće, a vlakna biljke za izradu užadi, papira i tkanina. Sjemenke hmelja bogate su katehinima, korisnima u farmaceutskoj, kozmetičkoj i prehrambenoj industriji. Ekstrakt sjemenki hmelja ima snažna antimikrobna svojstva, s potencijalom za upotrebu kao prirodni konzervans i funkcionalna hrana. Pektini iz hmelja također imaju važnu primjenu u prehrambenoj industriji, jer je njihova viskoznost usporediva s pektinima iz jabuka i citrusa.