Đumbir je tropska začinska biljka. Trajnica je s puzavim podzemnim stabljikama (rizomima) koja se uzgaja kao jednogodišnja kultura. Iako se uzgaja u većini tropskih i suptropskih zemalja, đumbir se najviše (30 do 40 % svjetske proizvodnje) uzgaja u Indiji, na oko 63.000 ha s prosječnim prinosom od 3 t/ha. U Hrvatskoj nema komercijalnog uzgoja, a za osobne potrebe moguće ga je uzgojiti u vlastitom vrtu ili u loncu na balkonu.

Kopljasti i dugi listovi zbog kojih podsjeća na trsku naizmjenično su raspoređeni na stabljici koja u našim uvjetima može narasti od 30 do 120 cm. Podzemni rizomi zbog kojih se đumbir uzgaja mesnati su, dužine do 20 cm i vrlo aromatični. Ugodne su arome s mirisom limuna, a okus je slatkasto pikantan i vrlo svjež. Cvjetovi su bijele, žute ili roza boje, zavisno od vrste. Važna je začinska vrsta, a koristi se i u istočnjačkoj narodnoj medicini te farmaceutskoj i konditorskoj industriji. Kao začin se koristi prah, a dobiveno eterično ulje može se koristiti za proizvodnju piva i vina.

Korištenje đumbira umanjuje simptome prehlade, smiruje kašalj, vrtoglavicu i hipertenziju. Pozitivno djeluje na probavu i olakšava probavne smetnje. Đumbir sadrži tvari koje ubrzavaju metabolizam, pomaže razgradnju mesa i mlijeka u organizmu. Snažan je antioksidans koji pospješuje funkciju jetre i izvrstan je za detoksikaciju organizma. Iako nema nikakvo štetno djelovanje, ne preporučuje se konzumacija više od 5 g dnevno. Svježi gomolj prosječno sadrži 78, 9 % vode, 17,8 % ugljikohidrata, 1,8 % sirovih bjelančevina te 2 % vlakana.

Đumbirov prah često se koristi kao začin
Čaj od đumbira izniman je antioksidans

Uvjeti za uzgoj đumbira

Đumbir dobro uspijeva u područjima umjerene klime i vlage zraka, nadmorske visine 300 do 900 m. Tijekom vegetacije zahtijeva veliku količinu oborina (1.000 do 1.500 mm), a ako se uzgaja u području s manje oborina, vodu je potrebno osigurati navodnjavanjem svakih 15 dana. Ovisno o vlažnosti tla u vrijeme sadnje, potrebna su 2 do 3 navodnjavanja kako bi se pospješilo klijanje i ukorjenjivanje mladih biljčica. Druga kritična faza razvoja je faza zametanja gomolja.

U vrijeme i nakon sadnje temperature tla i zraka ne bi smjele biti niže od 10 °C. Ako sadni rizomi nisu naklijali, temperatura tla u vrijeme sadnje bi trebala biti oko 20 °C, što znači da je najbolje sadnju obaviti u drugoj polovici svibnja kad se tlo dovoljno zagrije. Optimalne temperature za rast i razvoj iznose između 25 i 30 °C.

Za uzgoj su povoljna ilovasta tla s visokim sadržajem organske tvari te aluvijalna tla blago kisele reakcije. Tlo treba biti ocjedito i dobro drenirano, a dubina profila bi trebala biti barem 1 m. Optimalna pH-vrijednost je između 6 i 6,5. Miješanjem vrtnog tla s kompostom dobiva se optimalni supstrat za uzgoj đumbira. Ako se đumbir uzgaja u loncima oni moraju biti duboki barem 30-ak cm s dobrom drenažom. Đumbiru odgovaraju mjesta zaštićena od vjetra, s blagom sjenom, toplo vrijeme, visoka vlaga zraka i vrlo plodno, vlažno tlo.

Kako pripremiti tlo i gnojiti?

Đumbir se obvezno uzgaja u plodoredu te na istu površinu ne bi trebao doći barem 3 godine. Dobre predkulture su one koje površinu napuštaju dovoljno rano kako bi se obavila osnovna gnojidba s 25 do 30 t/ha stajskog gnoja i kvalitetna osnovna obrada na dubinu 30 cm. U proljeće se obavlja predsjetvena priprema na način da se formiraju uzdignute gredice visine 15 cm i širine 1 m. Gredice se prekrivaju polietilenskim ili organskim malčem. Razmak između gredica bi trebao biti oko 50 cm. Od ukupno preporučenih količina mineralnih gnojiva koje iznose NPK 75:50:50 kg/ha, 50 % fosfora se primjenjuje u osnovnoj gnojidbi, a 50 % predsjetveno. Dušik i kalij se raspoređuju u dvije prihrane, 40 i 90 dana nakon sadnje.

Sadnja i njega

Najbolji rizomi za sadnju su čvrsti, svježi, sa zelenkastim „pupoljcima“ koji se formiraju na krajevima i liče na klice krumpira. Ako se želi posaditi više od jedne biljke, rizomi se mogu izrezati s dezinficiranim nožem ili škarama na više dijelova. Svaki dio veličine 4 do 5 cm s aktivnim pupoljkom može producirati posebnu biljku. Nakon rezanja, dijelove treba ostaviti na suhom nekoliko dana kako bi rane zarasle dovoljno da ne budu podložne infekcijama. Poželjno je da dio rizoma koji se sadi ima barem tri pupoljka i masu oko 25 g. Po hektaru se sadi 1500 do 1800 kg rizoma.

Klijanje đumbira – formirani pupoljci

Pripremljeni đumbir sadi se na razmak 20 do 25 cm s pupoljcima okrenutima prema gore. Razmak između redova iznosi 30 do 40 cm, dok je dubina sadnje oko 5 cm. Ako se uzgaja u loncima, sade se 2 do 3 biljke po loncu promjera oko 35 cm. Nakon sadnje obavlja se navodnjavanje (zalijevanje) manjim obrocima od 10 do 15 mm. Prevlažan i blatnjav supstrat će izazvati truljenje biljaka. Nicanje započinje 25 do 35 dana nakon sadnje.

Osnovne mjere njege tijekom vegetacije obuhvaćaju navodnjavanje i prihranu te po potrebi zaštitu od štetočinja. S obzirom da se radi o kulturi koja se kod nas gotovo i ne uzgaja mala je vjerojatnost pojave ozbiljnog napada bolesti i štetnika, osim u slučaju zaraze s drugih usjeva. Najveći problem predstavljaju korovi koji se uspješno mogu suzbiti korištenjem malča.

Berba i čuvanje

Nastupom nižih temperatura u kasno ljeto i ranu jesen stabljika i listovi đumbira počinju žutjeti, što je znak ulaska u tehnološku zrelost. U isto vrijeme postupno se prestaje sa zalijevanjem. S berbom se može započeti nakon odumiranja nadzemne mase. Potpuna tehnološka zrelost đumbira nastupa oko 10 mjeseci nakon sadnje, a rizomi se mogu početi vaditi najmanje 8 mjeseci nakon sadnje. Moguće je ostvariti prinos od 10 do 20 t/ha.

U našim uvjetima, berba đumbira za osobnu potrošnju može početi 4 do 5 mjeseci nakon sadnje. Ovi mladi rizomi se moraju vaditi s dodatnom pažnjom, budući da im je pokožica vrlo osjetljiva i podložna ozljedama a pritom im je i okus blaži od zrelijih rizoma. Prilikom vađenja, cijela biljka đumbira se izvadi iz tla, nakon čega se skine lišće i operu rizomi. Rizomi se odvoje i po potrebi se odabire određena količina zdravih rizoma s pupoljcima koji su dobri za ponovnu sadnju, a ostatak se sprema na čuvanje.

Izvađena cijela biljka đumbira

Zalihe đumbira u kućanstvu, posebno ako se uzgaja u loncima, mogu se održavati tako da se ne izvade cijele biljke, već se po potrebi vade mlađi rizomi. Biljka se u proljeće ponovo umnožava iz starijih rizoma. Đumbir se nakon vađenja i pranja suši u sjeni kroz dva dana. Zreli rizomi se nakon toga mogu čuvati 2 do 3 mjeseca pri temperaturi od 12 do 14 °C i relativnoj vlazi zraka 85 do 90 %. Iako neki autori preporučuju čuvanje pri temperaturi od 13 °C i relativnoj vlazi zraka 65 % u trajanju do 6 mjeseci, ovi uvjeti čuvanja dovode do značajne dehidracije. Temperature čuvanja niže od 12 °C dovode do pojave ozljeda od hladnoće na uskladištenim rizomima.

Uzročnici bolesti i štetnici đumbira

Općenito o bolestima i štetnicima đumbira u našim proizvodnim uvjetima postoji vrlo malo istraživanja i iskustva. Tome pridonosi i spoznaja da nemamo registriranih fungicida i insekticida za primjenu pri njihovu uzgoju. Đumbir kao močvarno-tropsku biljku potencijalno ugrožava unos karantenskog bakterijskog venuća i truleži (Ralstonia solanacearum). Ako se ne poštuju načela biljne higijene suha (Fusarium) i vlažna trulež (Erwinia) predstavljaju za zadebljale rizome đumbira potencijalnu štetu i gubitak.

Bakterijsko venuće nadzemne lisne mase

Đumbir se može uzgajati na manjim površinama ili pojedinačnim posudama (drvenim kutijama) prema načelima ekološke poljoprivrede. Pritom se za mjere izravne zaštite mogu koristiti sredstva za zaštitu bilja dozvoljena za uporabu u ekološkoj proizvodnji, npr. tvari biljnog i životinjskog podrijetla (npr. azadiraktin, kvazija, biljni piretrin, biljna ulja i dr.), korisni mikroorganizmi (Trichoderma spp., Bacillus spp. i dr.), tvari iz tradicionalne uporabe (npr. spojevi bakra, sumpor, sumporno vapno ili kalcijev-polisulfid i dr.), te ostale tvari (npr. kaolin, kalijev-bikarbonat i dr.).

Korovi se kod uzgoja đumbira najčešće suzbijaju mehaničkim načinom, jer nema registriranog sredstva za zaštitu navedene kulture. Uzgoj đumbira može biti prilika za dodatnu zaradu i kao dopuna osnovnim uzgajanim kulturama, a i zanimljivo bi bilo kušati đumbir s hrvatskih polja.

Prema priručniku „Proizvodnja krumpira i ostalog gomoljastog povrća“, autora prof. dr. sc. Božidara Benka i mr. sc. Milorada Šubića:


Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakEkološko suzbijanje zemljišnih štetnika entomopatogenim nematodama
Sljedeći članakOstali članci u ovom broju
Ivan Stupnišek, mag. ing. agr.
Rođen 1985. g. u Zagrebu, gdje završava osnovnu i srednju školu za dentalnog tehničara, te poslije pripravničkog staža u Stomatološkoj poliklinici Perkovčeva u Zagrebu upisuje preddiplomski studij Agroekologija na Agronomskom fakultetu, zatim diplomski studij Ekološka poljoprivreda i agroturizam koji završava 2012. g. Stručnu praksu i terenski rad obavlja na Zavodu za opću proizvodnju bilja u okviru projekta prof. dr. sc. Milana Mesića „Gnojidba dušikom prihvatljiva za okoliš“, Zavodu za voćarstvo (stručni projekt) te Zavodu za poljoprivrednu zoologiju (stručni projekt). Od 2014. urednik u Gospodarskom listu; autor nekoliko stručnih i znanstvenih članaka. Prijašnje radno iskustvo u DTC Sertić na radnom mjestu supervizora, B2B kampanje, ljudski resursi. U Stil pekarni radio kao prodajni predstavnik tijekom studija. U Interpunktu tijekom studija radio u marketingu (telesales), te u Bogadura grupaciji kao voditelj evenata za razne klijente. Služi se engleskim i osnovno španjolskim jezikom. Područja interesa: precizna i ekološka poljoprivreda, obnovljivi izvori energije, integrirana zaštita bilja, stočarstvo, peradarstvo, ljekovito bilje, nove tehnologije, PR i marketing, novinarstvo. Znanstvene publikacije: https://www.bib.irb.hr/pregled/profil/38362